Slovencima 2016. bolja od lanjske, ali još uvijek lošija nego 2008.

To se osjeća među političarima, ali  i kod  običnih ljudi, jer se jedni i drugi sjećaju "zlatne" 2008., kad se bolje živjelo i kad je Ljubljana smatrana "zvijezdom" na regionalnom i europskom nebu, što je bila zaslužena reputacija za koju neki misle da je olako izgubljena.

"U prosjeku živimo bolje nego lani, ali se još osjećaju posljedice izgubljenog desetljeća", kaže Karmen Hren, zamjenica glavne ravnateljice slovenskog statističkog ureda.

Kada su tadašnjeg slovenskog premijera Alojza Peterlea početkom 90-ih godina prošlog stoljeća novinari beogradske "Borbe" pitali žive li Slovenci bolje nakon što se je zemlja osamostalila i postala nezavisna, Peterle je, svjestan teškog stanja nakon raspada nekadašnjeg zajedničkog jugoslavenskog tržišta, rekao: "Možda živimo lošije, ali se zato bolje osjećamo".

Danas je možda obrnuto pa će mnogi Slovenci ponekad priznati da žive mnogo bolje nego nekada, ali da se osjećaju lošije, jer je zemlja znatno osjetila posljedice gospodarske krize, od kojih se još oporavlja, što se vidi na plaćama i standardu.

Slovenski BDP u ovoj je godini porastao za 2,6 posto, slično se očekuje i u idućoj, ali se tek za godinu-dvije može očekivati da se malo gospodarstvo, koje je teško pogodila svjetska gospodarska kriza, zbog ovisnosti o stranoj potražnji vrati na razinu iz 2008.

Tada je prosječni BDP po glavi iznosio u Sloveniji više od 91 posto prosječnog BDP-a u Europskoj uniji, a životni standard bio mnogo bolji nego u Češkoj, Slovačkoj i nekim drugim tranzicijskim zemljama. Danas su ti odnosi promijenjeni jer su neke tranzicijske članice brže napredovale i koristile europske fondove, a neke zbog većeg tržišta i političkih odluka uspjele privući više stranih investicija, dok je Slovenija ekonomski stagnirala, slaže se većina poznavatelja prilika u Sloveniji.

Godina bez političkih potresa

Zbog relativnog zaostajanja dosta je frustracija kod pripadnika političke elite, koja se prisjeća 2008. kao slavnog razdoblja Slovenije u međunarodnim odnosima. To je bila godina u kojoj je Janez Janša predsjedavao Vijećem Europske unije,  Dimitrij Rupel vijećem ministara vanjskih poslova, a slovenski je parlament koordinirao ratifikaciju Lisabonskog sporazuma (europskog ustava) na europskoj razini. Tadašnja slovenska vladajuća garnitura imala je i vrlo jak europski, ali i regionalni utjecaj, zahvaljujući posebnoj "specifičnoj težini" Ljubljane i njenoj europskoj kooperativnosti.

S nastupom globalne krize, koja se odrazila i u politici, sve se promijenilo pa su za Slovence glavni vanjskopolitički događaji ove godine bili američki predsjednički izbori (zbog Melanije Trump), te Bledski strateški forum, na kojemu se tradicionalno govori o približavanju zapadnog Balkana euroatlantskim integracijama.

No, isto tako, važno je da je godina protekla bez posebnih političkih potresa, što svjedoči da su predsjednik Borut Pahor i premijer Miro Cerar uspijevali održati stabilnost unutar zemlje i u neposrednom okruženju.

U protekloj godini nije bilo nikakvih izbora niti referenduma, a oporba desnog centra vladajućima je dala "da dišu" ne forsirajući prijevremene izbore, kako se to znalo događati u zadnjih pet godina.

Isto tako, nakon zadnjih parlamentarnih izbora 2014., na kojima je pobijedila Cerarova stranka, nije došlo do osnivanja novih "ekspres" stranaka koje pretendiraju na osvajanje simpatija razočaranih birača putem populističkih ili nacionalističkih platformi.

Slovenci ne podupiru vladu, ali žele stabilnost

I Pahor i Cerar i dalje se zalažu za to da zemlja ostane u "čvrstoj jezgri" Europske unije koju vode Njemačka i Francuska, zagovaraju proširenje EU-a na Crnu Goru, Srbiju i BiH, te partnerske odnose Europe i Turske, kako ne bi došlo do nove izbjegličke krize na balkanskoj ruti. Slovenski analitičari smatraju da će se slične tendencije nastaviti i iduće godine, unatoč ispitivanjima koja govore o velikom razočaranju biračkog tijela dominantnim političkim strankama i njihovim vodstvima.

Ankete govore da vladu ne podržava dvije trećine birača, no više od 60 posto ih više preferira stabilnost nego neizvjesnost koju bi donijeli eventualni novi prijevremeni izbori.

Političke vode u sljedećoj godini mogli bi pomutiti predstavnici sve radikalnijih sindikata, koji traže potpuno ukidanje sustavnih mjera štednje, što ih je prije četiri godine uvela tadašnja privremena vlada Janeza Janše, a još uvijek su na snazi.

Bijeli štrajk slovenskih liječnika koji traže znatno veće plaće dogovorno je zamrznut do sredine siječnja, a vlada je za sada uspjela primiriti i sindikate državnih službenika te javnog sektora, obećavši malo povećanje plaća u sljedećoj godini.

Vlada za sada uspijeva odolijevati i zahtjevima umirovljeničkih udruga i sindikata da im se znatno povećaju mirovine i zaštitni dodaci, te da minimalna mirovina za 40-godišnji staž bude 500 eura, što se nekima čini pretjeranim.

Prosječna slovenska neto plaća u zadnjih je godinu dana porasla za 1,4 posto i iznosi 2016 eura neto, što se nekima čini premalim s obzirom na gospodarski oporavak i činjenicu da su plaće vrlo različite i da većina zaposlenih prima znatno manje iznose, a mnogi i minimalnu plaću.

No, po službenim podacima, Slovenci još uvijek žive relativno dobro u odnosu na neke susjedne zemlje i na prosjek u članicama EU-a iz vremena velikog proširenja 2004. godine.

Tako je postotak ljudi koji su izloženi riziku siromaštva u Sloveniji među nižima, pa ispod statističkog praga siromaštva živi 287.000 ljudi, što je 14 posto populacije.

Među tom populacijom najviše je umirovljenika i žena, no država socijalnim potporama i transferima skrbi da ne bude gore, jer bi bez njezine potpore u takvoj situaciji socijalne isključenosti i bijede bio već svaki treći stanovnik.

Zato se ni s te strane u zemlji ne mogu očekivati mogući nemiri ili masovni bunt protiv "političkih elita", kojim su prije nekoliko godina smijenjena vodstva u više velikih općina, što je onda kao posljedicu imalo i pad tadašnje vlade i raspisivanje prijevremenih izbora.