RESOCIJALIZACIJA U POLJSKOJ Przeworsk podiže na noge osobe isključene iz društva i poslovno ih obučava

Trideset osoba nezaposlenih duže od godinu dana izrađuje suvenire, šiva, kuha ili siječe drva u Centru za socijalnu integraciju otvorenom u ožujku.

Damian Sloma, visoki mladić pomalo ukočenog pogleda, radi na računalu i još dva stroja za graviranje slika na porculanske čaše. Od djetinjstva pati od mentalnih smetnji zbog čega se nije dugo zadržavao na dosadašnjim radnim mjestima.

"Od malih sam nogu bio nervozan a to je sve jače dolazilo do izražaja kako sam rastao", kaže 31-godišnji Sloma za Hinu. "Pronalazio sam razne poslove ali bih ostajao na njima kratko jer bi se uvijek nešto dogodilo", dodaje.

No sve se promijenilo kada je prije šest mjeseci ušao u prostorije centra. S obzirom na to da voli računala i strojeve ponudili su mu obuku na njima. Od tada je dizajnirao i izradio na tisuće fotografija i natpisa istaknutih na čašama i drugim predmetima.

"I dalje imam probleme ali sam sada puno bolje", kaže Sloma osmjehujući se.

Posao je, međutim, samo djelić onoga što mu je trebalo. Oko njega rade ljudi koji također imaju svoje probleme, napušteni i odbačeni. Beskućnici, bivši narkomani ili ljudi sa smetnjama međusobno se razumiju i podržavaju.

"Nikada nisam imao prijatelje a ovdje sam ih pronašao. Ovdje mi je divno", kaže Sloma koji će u 16 sati, nakon završenog radnog dana, nastaviti druženje s ljudima koje je upoznao ondje. Centar ima psihologa koji radi s njima.

"Svi su oni ponovo potrebni društvu", napominje Daniel Krawiec, načelnik regije Przeworsk. U tom kraju, jednom od najsiromašnijih u Poljskoj, nezaposleno je 11 posto stanovnika no Krawiec je uvjeren kako će taj postotak pasti zahvaljajući i ovom projektu jer polaznici stječu vještine potrebne na tržištu rada.

Centar je nastao na mjestu napuštene stare škole za što je iz fonda Europske unije uplaćeno 85 posto od 870 milijuna eura (4 milijuna zlota) dok ostatak financira općina.

"Za razliku od Hrvatske, Poljska je izgradila inkluzivni sustav koji omogućuje radno mjesto, obuku, prekvalifikaciju i zapošljavanje svim ugroženim skupinama", kaže rehabilitatorica Marijana Šijan iz Društva multiple skleroze Požeško-slavonske županije.

I dok su u Hrvatskoj programi rehabilitacije usmjereni na osobe s invaliditetom, u Poljskoj usluge koriste i dugotrajno nezaposlene osobe, one s blažim teškoćama, beskućnici i osobe koje se slabije prilagođavaju prosječnim uvjetima radnih pozicija.

"U Poljskoj je vidljiva suradnja između agencije za zapošljavanje, lokalnih vlasti i samog centra. Dobrobit korisnika  je na prvom mjestu", napominje Šijan. "Navedeni model rada je kompleksniji i uključuje više dionika iz zajednice čime se osigurava primjerenija podrška, brža reakcija na osnovu potrebe, sustavno praćenje, timski rad i humani pristup u rješavanju privremene, povremene ili trajne teškoće osobe koja koristi usluge", kaže.

Centar u Przeworsku je prvi takve vrste u Poljskoj te se širi u druge dijelove zemlje. Kada krajem 2022. završi financiranje EU novcem u tom gradu, općina će preuzeti kompletno financiranje. Pri tom će se prijavljivati na nove EU natječaje kako bi proširila aktivnosti centra.

"Pokazali smo da i u malom mjestu ovo može biti uspješna ideja", ističe Krawiec dok pokazuje prostorije centra posjetiteljima iz Hrvatske, Srbije i Ukrajine koji su ondje došli u sklopu europskog Erasmus+ programa.

Damian Sloma, u bijeloj majci s kapuljačom i trapericama, kaže kako osjeća nervozu nakon ulaska 18 osoba u prostoriju gdje izrađuje suvenire koje će općina pokloniti svojim gostima a za čiju izradu on dobiva mjesečnu plaću. No ne samo da ne iskazuje tu nervozu već ugodno na engleskom jeziku objašnjava kako proizvodi ukrašene čaše izložene na polici do njega.

Rehabilitatorica Šijan napominje kako su usluge koje centar pruža Slomi i drugim korisnicima nemjerljive jer "ne postoji način da izmjerimo sreću koja se jasno vidi u ponašanju zaposlenika ovog centra".

"Različitost sadržaja omogućuje spektar aktivnosti u kojima svatko može pronaći nešto svojstveno vlastitim željama i potrebama, a istovremeno stvaramo klimu uključivosti za sve", kaže Šijan.

"Razgovore koje sam imala priliku obaviti s pojedinim zaposlenicima u centru dovode do zaključka da su ovakvim modelom rada pojedinci napokon pronašli posao koji obavljaju s entuzijazmom i koji im omogućava samostalnost, dostojanstvo i priliku da stvaraju. Ono što je najvažnije u cijelom spektru usluga koje se nude korisnicima su humanost, prihvaćenost, podrška i brza reakcija sustava na potrebe pojedinca", objašnjava rehabilitatorica.

Damian Sloma ostat će u centru još šest mjeseci. Nakon toga se vraća ondje gdje se dosad nije osjećao ugodno zbog čega su ga nazivali "luđakom". Napominje, međutim, kako će ovaj put sve biti drugačije jer ima samo jednu želju.

"Nadam se da ću pronaći posao", kaže mirno.