Predsjednica i Crkva na braniku Tuđmanove vizije Hrvatske u Europi

"Peta stolica – hrvatska uloga u Višegradskoj skupini", naslov je članka koji je za mađarski konzervativni tisak Magyar Nemzet uoči hrvatskog ulaska u EU napisala Gyula Pályi sugerirajući kako je vrijeme da se odmetnuti član Višegradske skupine napokon vrati pod obiteljsko okrilje. I dok su naši susjedi i partneri željno iščekivali uključivanje Republike Hrvatske u Europsku uniju s pretpostavkom kako će to povijesno proširenje afirmativno utjecati na hrvatsko profiliranje u okvirima Srednje Europe, hrvatske (uglavnom lijeve) vladajuće elite imale su nešto drugačije planove.

Ipak, dvije godine kasnije i, kako se pokazalo, ključnom smjenom snaga na Pantovčaku, Republika Hrvatska je odlučila udariti novi smjer svoje vanjske politike. Kada je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na dan svoje inauguracije pred okupljenim mnoštvom visokih uzvanika i razdraganog naroda izjavila kako ne postoji niti jedan razlog da Hrvatska ne bude bogata zemlja, malo je tko smogao snage u to iskreno i povjerovati. U jeku gospodarske krize koja je već sedmu godinu zaredom priječila hrvatski razvoj neumoljivo rušeći standard hrvatskih građana, sivilo hrvatske zbilje razbijala je tek slika u bojama trobojnica koje su se nošene vjerom u bolju budućnost vijorile pred svjetlošću prekrasnog sunčanog dana.

Inicijativom "Jadran-Baltik-Crno more" koja je nedavno predstavljena u New Yorku na marginama 70. jubilarnog zasjedanja UN-a, uz svesrdnu podršku uključenih zemalja, a posebno Višegradske četvorke, revitalizirani su temelji za novo pozicioniranje Republike Hrvatske u sklopu kulturološko-civilizacijskog kruga kojem je oduvijek pripadala i kojem se vraća kao njegov neizostavan, vitalni dio tvoreći tako jedinstvenu cjelinu srca i motora Europe, kako je to naglasila hrvatska predsjednica u svom govoru pred auditorijem sveučilišta Corvinus u Budimpešti.

Osvrnuvši se na svoje sudjelovanje na ovogodišnjem povijesnom sastanku na vrhu Višegradske skupine u Balatonfüredu, hrvatska predsjednca je istaknula kako Hrvatska želi biti partner Višegradske četvorke s kojom dijeli bliske poglede u mnogim aspektima zbivanja na europskoj i globalnoj sceni, ali i osnove za zajedničku energetsku, ekonomsku i političku suradnju putem niza projekata koji bi osigurali razvoj gospodarstva te kvalitetniji život svih građana. Dvije godine nakon ulaska Republike Hrvatske u EU vlada dojam kako nisu iskorištena sva raspoloživa sredstva i potencijali te se kao prirodni partneri nameću zemlje neformalne skupine objedinjene po nazivom Višegradska četvorka koju čine Poljska, Mađarska, Slovačka i Češka, a koje 10 godina od svog zajedničkog pristupanja Europskoj uniji bilježe impresivne gospodarske i političke rezultate prkoseći tako planovima pojedinih europskih sila s kolonijalnim pretenzijama (primjerice Republika Francuska, a dobrim dijelom i Savezna Republika Njemačka, op.a.) usmjerenim ka federaliziciji Europe.

Upravo su recentni događaji poput povijesnog sudjelovanja hrvatske predsjednice na summitu zemalja Višegradske skupine nagnali hrvatsku javnost da se ozbiljnije zainteresira za hrvatsku perspektivu u Višegradskoj skupini koja je u nekoliko navrata tijekom svoja dva desetljeća duge povijesti upućivala jasne signale ka Republici Hrvatskoj. Prošlogodišnji neformalni poziv bivšeg mađarskog ministra vanjskih poslova Tibora Navracisca za priključenje Republike Hrvatske Višegradskoj skupini vrlo dobro je primljen od strane saborskog zastupnika HDZ-a, te bivšeg ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića, a suradnju Republike Hrvatske i zemalja Višegradske skupine ovih je dana podržao i hrvatski europarlamentarac Andrej Plenković.

Predsjedničin savjetnik i bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić navodi kako u Republici Hrvatskoj ne postoje gruba protivljenja ka približavanju Hrvatske i Višegradske četvorke, no da se do dolaska predsjednice na Pantovčak nije puno učinilo, ne bi li se to i ostvarilo. Tako se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar -Kitarović u samo par mjeseci svog mandata predstavila ne samo kao prvi gospodarski diplomat kao što je to obećala u svom inauguracijskom govoru već i istinska sljedbenica politike prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja moderne hrvatske države, Dr. Franje Tuđmana koji je u svom intervjuu danom 1998. za katolički časopis „MI“ jasno naglasio kako Republika Hrvatska kao zemlja Srednje Europe i Sredozemlja povijesno i kulturološki pripada i strijemi upravo ka prostoru između Jadrana i Baltika, nikako prostoru Jugoistočne Europe u vidu kakvih novih balkanskih asocijacija poput regije Zapadnog Balkana uskrsnule u studenom 2000. na summitu u Zagrebu, a oživotvorene Berlinskim procesom i Konferencijama zemalja Zapadnog Balkana u Berlinu i Beču održanim na inicijativu njemačke kancelarke Angele Merkel ove i prošle godine.

"Novo i važno političko pozicioniranje Republike Hrvatske u stvarni srednjoeuropski zemljopisno-povijesni kontekst, osobito kao stvarna i važna novost o odnosu na dosadašnju pretežitu politiku »regiona«, može i treba postati svojevrsni kriterij za razlikovanje među političkim strankama i nezavisnim izbornim listama tko jest, a tko nije zaštitnik, zagovornik i promicatelj hrvatskih nacionalnih interesa u vanjskoj politici", piše Ivan Miklenić u "Glasu Koncila" i potencira da se mjesec dana prije izbora upravo vanjskopolitički smjer sve više nameće kao ključni kriterij i pitanje za razlikovanje među političkim strankama i nezavisnim izbornim listama.

Miklenić sugerira da je jedan od ključnih kriterija za glasovanje odabir između onih stranaka i nezavisnih lista koje podržavaju srednjeeuropsku orijentaciju Hrvatske naspram balkanske orijentacije. I stvarno, upravo vizija vanjskopolitičke orijentacije Hrvatske pokazuje jasne granice među političarima i strankama koje dosad na unutarnjim pitanjima nismo mogli dobro uočiti. Vizija Hrvatske u Srednjoj Europi naspram vizije Hrvatske na Zapadnom Balkanu odvaja hrvatske političare i po vrijednosnom sustavu i načinu promišljanja svih pitanja, od useljeničke politike, lustracije (koja je u zemljama Višegradske skupine provedena) pa do odnosa prema gospodarstvu, socijalnim pitanjima i drugim životno važnim temama za hrvatskog čovjeka.

Jedno od glavnih pitanja ovih izbora je: S kim želite biti u društvu nakon njih, s Poljskom, Češkom, Slovačkom i Mađarskom ili sa Srbijom i Slovenijom? Želite li ugovor o razmjeni studenata sa Čačkom i Kikindom ili s Pragom i Varšavom?

Odlazeći premijer Zoran Milanović je rekao da zemlje Višegradske skupine nisu naše društvo i da je on u društvu Angele Merkel, Faymanna, Cerara - sve odreda pokrovitelja i promicatelja zapadnobalkanske vizije Hrvatske, a što se, jasna stvar, itekako kosi i s nastojanjima euroatlantskog pristupa, čiju orijentaciju (osim srednjeeuropsko-jadranske) Republika Hrvatska kao članica EU i NATO-a također ima, pa nije za čuditi se da je inicijativa "Jadran-Baltik-Crno more", hrvatske predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović, koja je nedavno predstavljena u New Yorku na marginama 70. jubilarnog zasjedanja UN-a, pored zemalja Višegradske skupine, također odmah dobila i podršku Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, te Sjedinjenih Američkih Država.

Određivanje službenog Zagreba za srednjeeuropsku viziju Republike Hrvatske donosi i sasvim konkretne projekte bitne za ekonomski prosperitet i pokretanje hrvatskog gospodarstva - LNG terminal, nizinsku željeznicu, pretvaranje luka Rijeka i Ploče u najvažnije uvozno - izvozne luke Europe i smještanje Republike Hrvatske na karti Europske Unije kao nezaobilazne točke.