Pobjeda Kurza je početak lustracije u središnjoj Europi

Austrija i Proporz

Oličenje austrijske politike se oslikava u takozvanom 'Proporzu' načinu vladanja dvije najveće stranke ÖVP (narodnjaka) njihove konzervativne opcije te SPÖ njihove socijaldemokratske opcije.

Iako se periodično dogodi uSPÖn ekstremnih opcija kao FPÖ i njegov spin of BZO, glasnih Zelenih, progresivnog NEOS-a ipak je glavna okosnica politike Austrije vezana uz ove dvije velike stranke.

Sama riječ Proporz je 1999. proglašena riječju 'polustoljeća' kako se nije moglo doći do konsenzusa oko riječi stoljeća u zemlji, ali je bilo jasno kako je politika uspjela postići konsenzus.

Navedeni konsenzus je prije sedamdeset godina bio jamstvo stabilnosti i mira posebno u svjetlu 'građanskog rata'  1934. godine. Već od ranih šezdesetih načelo 'proporza' počelo se pretvarati u garant pozicija za članove dviju najvećih stranaka nevezano na to tko je na izborima osvojio vlast jer je osnova načela da tko god osvoji većinu proporcionalno glasovima i 'oporba' sudjeluje u vlasti i podjeli 'kvota'.

Kako su se u Austriji razvijale druge stranke i dobivale sve veće postotke tako je kritika proporza, ali i javno propitkivanje njegova smisla i moralnosti postalo sve jače.

Proporz se javno počeo nazivati politikom stranačke knjižice, a Bo Rothstein, švedski istraživač korupcije, izrekao je kako je Austrija načelom 'proporza' legalizirala korupciju.

Desetljećima u Austriji eksplodiraju korupcijske afere vezane uz politički utjecaj, ali upravo konsenzusom dviju stranaka one budu utišane i pometene pod tepih.

Načelo 'proporza' kao 'velike koalicije' u početku jamac razvoja Austrije nakon sedam desetljeća postalo je njen uteg toliko daleko da ga neki poistovjećuju da postojanjem 'državnog socijalizma ili korporatizma' i zazivaju austrijsku lustraciju.

Sam sustav se vrlo slikovito oslikava u tome da je od začetaka podjela sfera utjecaja bila da ÖVP dobiva čelnike gospodarske i poljoprivredne komore, a SPÖ radničke komore i saveza sindikata, na ovoj podjeli i danas funkcionira austrijsko socijalno partnerstvo koje je samo prividno i jasno je politički dirigirano.

Prošlost Austrije posljednjih je desetljeća oslikana aferom Bawag, Hypo, aferom Grasser sve do Gusenbauera koji je cijeli život proveo kao zaposlenik SPÖ i politički nominiran u Radničku komoru, da bi nakon političke karijere osvanuo u ogromnim poduzetničkim pothvatima kapitalizirajući svoje veze i strukture moći u Austriji.

Predstavnici NEOS-a i FPÖ-a Strolz i Strache već nekoliko godina intenzivno kritiziraju načelo 'proporza' no njihova kritika ostala je kritika manjinskih stranaka redovno odbačena od velikih stranaka uz argument da oni samo žele ucjenama doći do svojih pozicija u vlasti i državnim institucijama i tvrtkama.

No 2016. godine odjednom u javnu komunikaciju ulazi kritika 'proporza“'od strane Sebastiana Kurza mladog ministra i tada sve jasnije novog vođe ÖVP ipak najveće austrijske stranke po broju članova sa 600.000 članova nasuprot SPÖ sa 70.000 članova.

U nekoliko mjeseci netipičan austrijski narodnjak i moderni konzervativac uspio se izboriti na čelo stranke.  Iako unutar samog ÖVP još postoje veliki otpori vodstvu od strane Sebastiana Kurza, posebno iz dijela visokopozicioniranog članstva vezanog uz komorski sistem kojeg Kurz sve jače i sve jasnije kritizira najavom ukidanja svih oblika prisilnog članstva u komorama taj dio programa dobio je najviše simpatija i podrške malih i srednjih poduzetnika koji su u Austriji vrlo bitan dio biračkog tijela.

Naime, upravo poduzetnici godinama traže promjene austrijske paradigme koju obilježavaju visoki porezi i koja se polako, ali sporo počela mijenjati, a još više raširena birokracija kroz famozne magistrate uz čak i sprdanje iz kratice MA  koju prati broj i označava magistratske odjele, a mjesta u njima podijeljena su po političkom ključu famoznog 'proporza' uz garanciju vječne hladovine bez straha od mandatnih smjena.

Kada se ovo raspoloženje usporedi s programima glavnih stranaka, koje su ipak ÖVP i SPÖ jer FPÖ je ipak stranka koja dobiva protestne glasove razočaranih konzervativaca, jasno je da se ÖVP odlučio programom obratiti mainstreamu austrijskih građana, srednjem sloju malih i srednjih poduzetnika, obrtnika, javnih službenika posebno nastavnika, liječnika kojima obećaje promjenu porezne paradigme, manje birokracije, ukidanje komorskih nameta, garanciju da neće biti novih poreza dok istovremeno SPÖ se snažno zalaze za nove poreze na kapital, na nasljedstvo, umjesto rezanja birokracije ponavlja mantre kao iskustvo, stabilnost sustava i zapravo obećaje zadržavanje sustava proporza pa mu se biračko tijelo sve više sužava na djecu 'proporza' dužnosnike i službenike koji ovise o političkom sustavu imenovanja.

SPÖ i Kern

Koliko se SPÖ kao stranka rastočio i pretvorio u zadnju utvrdu obrane 'proporza' svjedoči njihovo javno koketiranje s komorama i protivnicima Kurza unutar ÖVP koji dolaze iz toga komorskog sustava do afera koje ih su ih na tjednoj bazi pogađale od angažmana kontroverznog Tal Silbersteina za pripremu kampanje koji je zbog utaje poreza uhapšen početkom kolovoza u Izraelu do posljednje afere u kojoj se otkrilo kako bivši kancelar i kandidat Kern drži udjele u izraelskoj firmi s kojom se povezuju gruzijski poduzetnik Nanikashvili optužen za podmićivanje ministra energetike izraelske vlade kako izvještava OE24 i drugi austrijski mediji.

Silberstein je već ranije radio kampanje za SPÖ, posebno za Gusenbauera, s kojim je kasnije pokušao i privatizirati dio koncesija na igre na sreću.

Iako je SPÖ pokušao zataškati pa iako i umanjiti angažman Silbersteina posljednjih su dana izažli sve gori kompromitirajući detalji suradnje, a sve je kulminiralo dokazima kako je Silbersteinova tvrtka za SPÖ organizirala dva sad ukinuta Facebook Page jedan koji je trebao biti false flag i izgledao je kao strana koju vodi FPÖ u napadu protiv Kurza i ÖVP, a druga kao lažna grupa potpore Kurzu s ciljem predstavljanja njega kao ekstremno desnog političara nakon dva dana negiranja povezanosti s tom kampanjom Georg Niedermühlbichler direktor SPÖ-a dao je ostavku priznavši suradnju sa Silbersteinom i organizaciju prljave kampanje na Facebooku.

U pozadini afere Silberstein došlo je do curenja raznih pikanterija od nekoliko velikih austrijskih industrijalaca koji su očito donirali SPÖ za kampanju Silbersteina iako se stranka uporno pokušava distancirati od korporativne Austrije do detalja kao što su interni mailovi koji Kerna pokazuju kao arogantnog političara koji ne podnosi kritiku niti stres i to upravo iz kruga ljudi koji očito financiraju njihovu kampanju.

Istovremeno unutar ÖVP tabor oko komora koji nije oduševljen Kurzovim programom u pokušaju da ga difamira pustio je u medije dokumente koji dokazuju kako je projekt Kurz započeo prošle godine sa strategijom preuzimanja stranke i nakon toga personalizirane kampanje.

Iako je cilj bio naštetiti Kurzu ispalo je kako su šire biračke strukture zapravo na ovo reagirale podosta pozitivno kao dokaz da se sve više mladih ÖVP-ovaca  emancipira od ustaljenih struktura i praksi, ali i da je narod željan jasno iskazane osobe s njenim stavovima i programom, a ne samo monolitne strukture stranke kao mastodonta s općenitim programom.

Kurz i ÖVP

Brzi odgovor na to zašto Kurz uspijeva mobilizirati većinu glasačkog tijela je da se odmakao od desne retorike i zauzeo prostor jasnog centra s jakim naglaskom na austrijski identitet, ali ne kao nacionalistički identitet nego pripadnost državi.

Unutar ÖVP se po prvi puta u povijesti ÖVP izborio za slobodu da sam definira saveznu državnu listu i tako je dao jasne naznake buduće vlade koju će formirati, a na toj listi je obuhvatio isključivo ljude koji do sada nisu sudjelovali na državnim izborima, a uz to veliki dio liste su nestranački ljudi odabrani kao stručnjaci i dokazane osobe iz svojih područja rada, ta lista od 100 kandidata predstavlja dio listi ÖVP jer se u Austriji liste definiraju na saveznom, pokrajinskom i regionalnom nivou, no savezna lista je medijski najvidljivija i pretpostavlja ulazak 8 do 15 kandidata u parlament.

Lista Kurz kako se u kampanji savezna lista ÖVP zvala obuhvatila je niz ljudi koji nisu članovi ÖVP niti su u prošlosti bili bliski stranci no u 'sižeu' politike koju Kurz predstavlja zapravo su predstavnici nove Austrije. Tako se na listi nalaze sportaši, organizatorica Opernballa, znanstvenici, predstavnici manjina. Upravo angažman Efgani Dönmeza bivšeg člana 'Zelenih' i vrlo angažiranog aktivista za prava i integraciju muslimanskog stanovništva smjer je koji takozvani novi ÖVP zaziva.

Stav prema imigraciji je da ona treba biti kontrolirana i ograničena a useljenici brzo integrirani i asimilirani u društvo preuzimajući kulturne i tradicionalne norme i vrijednosti zemlje.  Sam angažman voditelja kampanje poznatog radijskog voditelja Petera Eppingera s Ö3 radija osobe koja je poznata po najslušanijoj jutarnjoj emisiji u Austriji i do sada nikada politički angažirana a ponajmanje osoba konzervativnog miljea dao je poseban građanski vjetar kampanji što je vidljivo po broju osoba posebno mladih i srednje dobi koje se kao nikada do sada okupljaju na kampanjskim skupovima ÖVP-a.

Tri su bitne odrednice programa koje zanimaju Austrijance i one se određuju u dijelu integracija i sigurnost, obrazovanje te gospodarstvo i porezi.

S jedne strane SPÖ u svom programu je obećao sva moguća rasterećenja rada i poduzetnika a onda u tom istom programu se zauzimao za zakonsko reguliranje i ograničavanje prekarnog rada, agencijskog rada, pa čak i crowdfundinga, zapravo u gospodarskom dijelu puno se jače obraća koncernima nego poduzetništvu jer jedna od mjera je povećanje troškova praktikanata što će malim poduzetnicima opteretiti poslovanje.

Starijim nezaposlenima su obećavali da ako unutar godine dana ne nađu posao kako će im država osigurati radno mjesto s pravima iz kolektivnog ugovora iako je apsolutno nejasno kako. U dijelu integracije SPÖ u svom program ne daje niti jedan odgovor na pitanje koje sve više Austrijanaca pa i onih koji su pripadnici manjina jako zanima a to je kako integrirati useljenike da postanu politički Austrijanci i njihova djeca budu vična jeziku i kulturi.

Kod poreza se jasno najavljuje pojačano oporezivanje kapitala i posebno nasljedstva kojim  bi se financirale mirovine i uvođenje zajamčene minimalne mirovine. U segmentu poreza i gospodarstva najavljuju se mjere ograničavanja visine najmova stanova što je mamac za slabo situirane slojeve ali i veliki faktor odbojnosti u srednjem sloju koji je ipak u Austriji pretežiti i koji posebno posljednjih godina podosta ulažu u takozvano 'betonsko zlato' najamne stanove.

S druge strane se ÖVP puno jasnije i jednostavnije definira u segmentu gospodarstva i poreza zalažući se za rasterećenje posebno malih i srednjih, ukidanje tereta komora, ograničavanje poreza i njihovo smanjenje, ukidanje ograničavanja najmova osim za socijalne kategorije čime program postaje upravo program srednjeg sloja.

U dijelu obrazovanja po prvi se puta javno definira potreba za obrazovanjem kao stjecanjem vještina i tako definiranim obaveznim obrazovanjem kao stjecanjem vještina nasuprot sustava školovanja koji se definira obavezom provođenja određenih godina u školi nevezano na vještine stečene.

U dijelu integracije uz jasnu kritiku nekontroliranih islamskih vrtića najavljuje se obaveza vrtića s trajanjem od dvije godine za djecu useljenika kako bi stekla znanje njemačkog jezika i pripremu za školu te stekla kulturološke osnove poznavanja Austrije kao domovine. 

U ovome se očituje i jasan smjer integracije kao privlačenja novih građana uz stjecanje poveznice s novom domovinom koje počinje znanjem jezika i nakon toga lakšim obrazovanjem djece, a tim smjerom će se i spriječiti getoizacija useljenika, posebno muslimanskih, koja je vidljiva u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji a počela je uzimati i maha i samom Beču.

Iako se pokušalo implicirati Kurz nije protiv useljenika nego se jako zalaže za njihovu integraciju u austrijsko društvo i stjecanje patriotskog odnosa prema Austriji kao novoj domovini.

Kurz vs. Kern

Iako su i Sebastian Kurz i Christian Kern  obojica djeca radničkih obitelji iz rubnih kvartova Beča njihov habitus je potpuno suprotan, dok je Kern unutar SPÖ gradio karijeru klasičnog perspektivnog partijskog kadra kroz državne tvrtke gdje je u Verbundu, austrijskom državnom energetskom koncernu, a kasnije državnim željeznicama, ÖBB, obavljao menadžerske funkcije Kurz je kao mlad odlučio zauzeti politički stav i borio se unutar stranke isključivo političkim pozicijama ne koristeći stranku za proboj u gospodarstvo nego jako kritizirajući 'proporz'.

Zapravo Kern oslikava tipično političko dijete proporza a Kurz tipičnog buntovnika odraslog u sistemu proporza pa i stranci koja je dio 'proporza.'

Ostali

Uz ÖVP i SPÖ jasan kingmaker postao je FPÖ i Strache, koji na ekstremnoj slobodarskoj retorici i jakoj nacionalnoj odrednici kojom vidi Austriju uzima dio glasova ÖVP, ali čak i još više glasova samom SPÖ. Prema zadnjim anketama FPÖ je za jedan posto preticao sam SPÖ a izbore je završio s manje od jedan posto glasova manje od socijalista.

NEOS kao stranka kojoj se prije nekoliko godina najavljivala svijetla budućnost i koja ima podosta vrlo dobrih političara kao aktualnog vođu Strolza ili mladu zastupnicu Gamon rastočila se u svojoj različitosti i nedostatku kohezivnog elementa osim ponešto mesijanske najave promjene Austrije.

U posljednjem krugu debata sa Stracheom iz FPÖ Imgrid Griss nedavna kandidatkinja za predsjednicu Austrije ispred NEOS-a pokazala je da čak ne poznaje vlastiti izborni program kada je apsolutno odbila mogućnost da se aktivno kao i pasivno biračko pravo da svim građanima EU koji žive u Austriji, dakle pravo birati i biti biran i istovremeno pravo građanima izvan EU koji su se nastanili u Austriji aktivno pravo biranja na izborima u Austriji iako su ta određenja stavljena u izborni program NEOS-a.

Sam NEOS njihovo lutanje posebno u dijelu prava useljenika kojima bi dali pravo da mogu glasati čim se dosele i u statusu su čekanja azila do prava da se kandidiraju je posebno koštalo u svim segmentima biračkog tijela.

U samoj kampanji NEOS je bacio na jaki populizam do toga da čak ulaze u tumačenje da neutralnost ne sprječava Austriju da bude dio europskih obrambenih snaga inače retorika bliska FPÖ a ne NEOSU.

Austrijski Zeleni pretvorili su se u ekstremno lijevu stranku, kao  i od njih odmetnuti Peter Pliz, izbori su Zelene kaznili neulaskom u parlament te sada imaju poziciju još samo u crvenom Beču gdje socijalisti i ljevica zahvaljujući glasovima useljenika još uvijek opstaju.

Uz njih dodatne liste na izborima su klasične već demagoške liste kao pokušaj umjetnika Ronalda Duringera s nezavisnom listom, lista Komunističke partije te lista 'Bijelih' koja se zauzima za direktnu demokraciju i zagovara referendum za skoro svaki zakon.

Rezultati su pokazali kako protestne stranke gube na ratingu, od nekadašnjih Team Stronach do austrijskih varijanti Živog Zida koje su nestale s političke karte, a vjerojatno je da taj trend slijedi na svim sljedećim izborima u Europi.

Rezultat izbora u Austriji je postizborno koaliranje  s FPÖ uz moguću podršku Vladi iz parlamenta od strane NEOS-a. Naime, Liste Kurz i ÖVP jasno su najavili nespremnost na nastavljanje načela 'proporza' i kohabitaciju sa SPÖ u vladi.

Nekoliko dana nakon izbora socijalisti, posebno vodstva sindikata javno su medijski zazivali formiranje Vlade SPÖ i FPÖ, pa čak i političku nestabilnost i ponavljanje izbora osjećajući strah za svoje pozicije, sinekure i prihode.

Intenzivno su tražili podršku u komorama kako bi tako ugrozili poziciju Sebastiana Kurza.

No upravo takve akcije dovele su do toga da Hans Christian Strache vođa FPÖ, slobodarske desne stranke, ponudi podršku Sebastianu Kurzu u formiranju Vlade i to na programskim načelima a ne na podjeli stolica. Simbolički pregovori o formiranje Vlade otpočeli su s proračunom, a ne podjelom resora.

Ova promjena u Austriji je jaki signal zemljama u okruženju i u sferama utjecaja  Austrije kako jačanje stožernih stranaka promjenom paradigme uz smještanje u jasan centar s nacionalnom orijentacijom prema prvenstveno državi kao kohezivnom elementu će na sve više budućih izbora donijeti premoćne rezultate velikim strankama ako se maknu od demagogije i koncentriraju na program okrenut mainstreamu stanovnika na način da se uključe u sfere programa i ostale skupine.

Isto tako ovi izbori će pokazati kako protestni glasovi ne odlaze nužno strankama s kojima su ljudi ideološki bliski, ali isto tako da su male platforme okrenute širokoj demagogiji prolazni hitovi te se budućim izborima njihovi rezultati će topiti.

Za građane Austrije takva promjena donijela bi novi entuzijazam i polet, zemlju koja je gospodarski stabilna iako visoko opterećena gurnuli bi u novo razdoblje rasta i jačanje srednjeg sloja.

Izbori 2017. početak su austrijske lustracije jer su ukinuli 'proporz' i doveli do toga da se stare strukture ogole i započne njihovo uklanjanje iz sustava te dovede do oporavka društva i jačanja Austrije kao nacije i kao države, uz činjenicu da veliki dio stanovnika čine useljenici jasno je da njihova integracija mora ići u smjeru da postanu politički Austrijanci koji se identificiraju sa zemljom i kroz jezik i kulturu.