Petir u Bruxellesu: Osigurati prednost za domaće proizvode

„Pozdravljam donošenje Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi jer bi se njime napokon trebao uvesti red na tržište. Neprestano sam upozoravala kako su poljoprivredni proizvođači najslabija karika u lancu opskrbe hranom što je prepoznala i Europska unija, a sada i Hrvatska “, rekla je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir nakon sjednice Vlade RH na kojoj je Zakon usvojen. Ona se zalaže da se zakonski propiše i kvaliteta proizvoda i na taj način osigura veću zastupljenost domaćih proizvoda na policama. Pri tome poziva i na redovite nadzore kada su u pitanju pošiljke voća i povrća koje stiže iz trećih zemalja, a koje je prskano pesticidima i herbicidima koji nisu dozvoljeni u EU jer bi se tim mjerama bitno smanjio uvoz, posebice onih proizvoda koje mi proizvodimo.

Mađarska i Rumunjska osigurale su 50% domaćih proizvoda na policama trgovina, a to je model za koji se zalaže i Petir zalaže. Rumunjska je donijela Zakon kojim je propisala postotak (51%) domaćih proizvoda koji mora biti zastupljen na policama velikih trgovačkih lanaca.

Mađarska u tom pogledu nije donosila zakon već je to riješeno političkom odlukom tj. dogovorom Vlade i trgovačkih lanaca i to jako dobro funkcionira. Naime, oni imaju vrlo jasnu poljoprivrednu politiku te snažnu poljoprivrednu komoru i proizvođačke organizacije koje su potpora Vladi u kreiranju politika potrebnih za zaštitu  domaće proizvodnje. U Belgiji primjerice nema nikakvih posebnih ograničenja, ali su organizacije proizvođača u Belgiji toliko jake da se nametnule kao značajan kooperant i vodećem francuskom i vodećem nizozemskom trgovačkom lancu te je na njihovim (belgijskim) policama i više od 50% belgijskih proizvoda.

Europska politika ruralnoga razvoja 2014-2020 stavlja veći naglasak na kratke lance opskrbe hranom te ih preciznije definira. U odgovoru na pitanje kako kratki lanci opskrbe hranom mogu biti učinkovito rješenje za održivost na tržištu hrane, važno je uzeti u obzir nedavno uvedenu Reg. 1151/12 kojom države članice zainteresirane za definiranje regionalne ili lokalne oznake imaju ovlast informirati korisnike o porijeklu proizvoda iz lokalnog područja priznajući tako shemu označavanja koje se odnosi na lokalne poljoprivrednike i izravnu prodaju na tom tržištu.

„Kad je u pitanju označavanje proizvoda, zalažem se za oznaku porijekla zemlje u kojoj je on proizveden, poput primjerice „Proizvedeno u Hrvatskoj,“ ali i oznake kojim se jamči određena dodana vrijednost proizvoda poput oznake „GMO-free“ ili „Proizvod  iz GMO-free regije“. Smatram kako potrošači imaju pravo znati odakle je proizvod koji kupuju i što proizvod sadrži jer su inače njihova prava dovedena u pitanje. Takvim označavanjem doprinijeli bi i većoj prodaji domaćih hrvatskih proizvoda“, rekla je Petir.

Ona svoj stav temelji i na primjerima nekih država članica, poput Italije, za koju kaže kako su regionalni zakoni već uveli oznake proizvoda, kao i marketinške alate koji se odnose na kratki lanac opskrbe hranom. Talijani imaju oznake „proizvodi nula kilometara“ definirane regionalnim zakonima kojima se priznaje korištenje takvih oznaka pod uvjetom da se udaljenost mjesta proizvodnje i prodaje odnosi samo na transport.

Francuska je ekspresno u svoju legislativu, odnosno „Francuski ruralni kodeks“ uvela ciljeve kojima se sugerira da nacionalni program potiče razvoj kratkog lanca opskrbe hranom s posebnim aktivnostima usmjerenima na povećanje prisutnosti lokalnih proizvoda u privatnim i javnim ugostiteljskim uslugama, promovirajući opskrbu sezonskim proizvodima, kao i oznake kvalitete, porijekla te ekološkog uzgoja. Francuska je također 2014. godine, u suradnji s Ministarstvom nadležnim za poljoprivredu, uvela i posebnu oznaku „Francusko meso“ kojom jamči ne samo sigurnost, kvalitetu i sljedivost mesa, već i socijalnu dimenziju – poštivanje radničkih prava i razinu njihovih primanja.

I Slovačka je još u lipnju 2014. Dekretom Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja uredila uvjete korištenja dobrovoljnog označavanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Na slovačkim proizvodima navedene su tako oznake: „Slovački poljoprivredni proizvod”, „Slovačka hrana”, „Proizvedeno u Slovačkoj” „Regionalna hrana iz ...”, „Poljoprivredni proizvod s farme”, „Hrana s farme”. Osim toga, slovačko je Ministarstvo započelo promovirati lokalne/regionalne proizvode u supermarketima tako što lokalni proizvođači isporučuju svoje proizvode izravno trgovačkim lancima.

U okviru toga, Slovaci su 2016. godine donijeli i Uredbu kojom se utvrđuju higijenski zahtjevi za izravnu prodaju i isporuku malih količina primarnih proizvoda biljnog i životinjskog podrijetla, isporuka mlijeka i mliječnih proizvoda krajnjem potrošaču i drugim malim trgovcima.

Poljoprivredni proizvođači u različitim dijelovima Europske unije pronalaze razne inovativne održive načine rješavanja problema zaštite i promocije lokalne proizvodnje. Češko Ministarstvo zaštite okoliša u travnju 2011. predstavilo je potporu za razvoj tržnica hrane na otvorenom s proračunom više od 400 tisuća eura za organizaciju tržnica na području cijele Češke.

Plasmanu domaćih i lokalnih proizvoda na tržištu mogu pripomoći i kratki lanci opskrbe hranom za koje raste zanimanje u Europskoj uniji, kao i u nacionalnom zakonodavstvu uzimajući u obzir njihovu ulogu u postizanju ciljeva u zaštiti okoliša jer se smanjuju troškovi transporta, a samim time i emisija ugljičnoga dioksida. Takav pristup ima veliki utjecaj na redefiniranje primjene tržišnih pravila s obzirom na ulogu država članica u uspostavi fleksibilnijih pravila koja se primjenjuju na lokalna tržišta, kao i pravila slobodnog kretanja roba na tim tržištima.