Pahor o arbitraži: Ne vjerujem da će Slovenija i Hrvatska biti zadovoljne

Zašto se dvije države koje dijele mnogo toga zajedničkog ne mogu sporazumjeti gotovo ni oko čega? Je li politika s obje strane pretvrda?

Moramo biti precizniji. Istina, bilateralnim dogovorima nismo uspjeli pronaći rješenja za otvorena pitanja, ali uspjeli smo se bilateralno dogovoriti da ćemo to rješavati pred sudovima ili arbitražama. Ovo je veliki korak naprijed. Sada nam preostaje samo ispoštovati odluke sudova. Što opet nije mala stvar. Slovenija je ispunila sve svoje obveze povezane s odlukama suda, što se vidi i na primjeru Ljubljanske banke.

Da, no ne govorimo da je problem u Sloveniji, nego se čini da su svi ti procesi jako dugo trajali.

Zasigurno je najvažniji, stoga i najzahtjevniji problem granice. Rješavali smo ga bilateralno bez uspjeha 18 godina i konačno smo uspjeli sporazumom, koji je potpisan u Stockholmu 4. studenoga 2009., nakon vrlo zahtjevnih i složenih pregovora te nakon vrlo neugodnih incidenata između država. Nakon izolacije u kojoj su se snašle obje države zbog tih incidenata, ipak smo uspjeli sve prevladati te predložiti arbitražnom sudu da odredi granicu na kopnu i na moru. Time je i ovaj spor riješen i sada čekamo odluku arbitražnog suda. Držim da treba strpljivo nastaviti ovim putem.

Ali što sad? Arbitraža je na neki način vaš izum, potpisali ste je vi i premijerka Kosor, ali jeste li sad nesretni zbog toga kako se taj proces zapravo odvija?

Ne, to nije bio moj izum, ma koliko ja želio da ga se pripisuje meni. Ali nije bio. Ideja da ovim putem riješimo zavrzlamu između Slovenije i Hrvatske potječe od povjerenika Rehna (Olli, povjerenik EU), koji je u to vrijeme bio nadležan za ovo pitanje. Ideju smo u Sloveniji i u Hrvatskoj prihvatili sa sumnjom, ali je s vremenom ipak prihvaćena s obje strane.

Doduše, stvar se malo zapetljala kad je povjerenik Rehn dao svoj prvi prijedlog, a Hrvatski sabor to je odbacio. Slovenija je bila fleksibilnija. Kasnije, nakon izravnih pregovora između mene i premijerke Jadranke Kosor, dolazi do pomaka i do novog prijedloga Rehna, Rehn II, koji je osnova za arbitražni sporazum. Na jesen 2009. dogovorili smo se da Slovenija povuče blokadu Hrvatske u pregovorima s EU te Hrvatskoj pomogne uspješno završiti pregovore.

S druge strane, Hrvatska se složila da nakon završetka pregovora o ulasku u EU prepusti arbitražnom sudu nesmetano dovršavanje svog rada i određivanja granice između naših država. Dakle, riječ je o dogovoru koji je, prema mom dubokom uvjerenju, bio koristan za obje strane. Vaše je pitanje legitimno, pogotovo što se zna kakvu je odluku Hrvatski sabor donio 2015. Arbitražni sud bavio se pitanjem nedozvoljene komunikacije između slovenskog suca i agentice te zaključio da je bila riječ o neispravnom postupanju, koje ipak nije takve prirode, odnosno nema takav značaj da bi sudu oduzeo ulogu koju su mu povjerile obje strane, Slovenija i Hrvatska. U objašnjenju Tribunala zapisano je da je u 2009. Sloveniju i Hrvatsku vodio “noble cause” ili “plemeniti cilj” da mirnim putem riješe ovo pitanje. Zbog toga sud nastavlja sa svojim radom te se nada da će obje strane ispoštovati njegovu odluku.

Hoće li biti šok za Sloveniju ako arbitraža koja ide dalje, bez obzira na to što je Hrvatska iz nje istupila, ipak donese odluku koja neće biti u skladu s očekivanim?

Uvijek kad sudu predložite neku stvar, morate očekivati i mogućnost da neće biti sve u skladu s vašim očekivanjima. Ovdje bih napomenuo dvije stvari koje će biti relevantna opservacija za one koji su za ovu tematiku zainteresirani.

Prva važna opservacija je činjenica da u arbitražnom sporazumu postoji odredba koja vladama omogućava da bilo kad za vrijeme rada arbitražnog suda same bilateralno odluče i spor u cijelosti ili djelomično riješe. Unatoč tome što su se vlade u Sloveniji pa i u Hrvatskoj nakon 2009. promijenile, nijedna vlada nije iskoristila ovu mogućnost.

Druga važna opservacija tiče se sedme točke sporazuma kojom je određeno vrijeme implementacije odluke suda. Zabrinjava me što će se dogoditi kad sud donese odluku, a upravo je zbog te činjenice prilikom pisanja sporazuma predviđeno vrijeme od šest mjeseci za implementaciju odluke. U roku od pola godine države su dužne na primjeren način ispoštovati odluku arbitražnog suda. Nadam se da je to dovoljno vremena da se na razuman i miran način prihvati odluka suda te da Slovenija i Hrvatska ostaju dobri susjedi i prijateljske države.

Unatoč nekim pitanjima koja otežavaju bilateralne odnose, osobno se zalažem, što je možda poznato i u Hrvatskoj, za opuštenije, iskrene i dobre odnose, stoga što smatram da ćemo u budućnosti i te kako trebati slovensko-hrvatsko prijateljstvo. Prilike u našoj bližoj okolini te u međunarodnoj zajednici traže od Slovenije i od Hrvatske da dobro razmisle na koji će način riješiti male i velike probleme, kako bi jedna drugoj štitile leđa i lakše se suočavale s trećim problemima.

Podsjećam, 2009., kad sam bio premijer, a hrvatska premijerka gospođa Kosor, naše države ušle su u financijsku, gospodarsku i socijalnu krizu, a upravo u to vrijeme pokazalo se da je dobro riješiti sva druga pitanja koja opterećuju vlade, kako bismo se mogli posvetiti rješavanju novonastalih problema. Tako smo tad i postupali. Sada možda gospodarska kriza ne postoji, ali postoji kriza po pitanju sigurnosti.

Kako u okružju Slovenije tako i Hrvatske, stoga je važno da imamo to na umu te da na miran način implementiramo odluku, ma kakva ona bila. Vjerojatno njome Slovenija neće biti potpuno zadovoljna, bar mislim tako, ali neću nagađati. Iako ne znam kakva će biti odluka, mislim da ni Hrvatska neće biti njome u cijelosti zadovoljna.