NJEMAČKA OLIMPIJKA 'Nismo smjeli u 'kapitalističko društvo'; govorili su nam da su nam Jugoslaveni prijatelji'

Franziska je živjela u Istočnom Berlinu, a samog se govora ne sjeća, ali dobro pamti detalje iz djetinjstva s one strane željezne zavjese. U povodu obilježavanja tridesete godišnjice od rušenja Berlinskog zida, događaja koji je bio prekretnica europske povijesti na kraju 20. stoljeća, prisjetila se toga u razgovoru za Sport Bild.

"Prije toga nisam napuštala Istočni blok: Bugarska, Rumunjska, odmor u Mađarskoj ili na Sjevernom moru... Nismo smjeli u to “kapitalističko inozemstvo”. Nisam imala predodžbu izgleda li u Italiji ili Španjolskoj svijet drukčije. Jedino što mi je tada palo na pamet bilo je da ću moći posjetiti tetu u Zapadnom Berlinu. Bilo joj je uvijek teško doći do nas. Jednostavno, grad mi je tada postao veći", prisjeća se.

Vi ste “dijete Zida”, granica je od vaših kućnih vrata bila udaljena samo 150 metara. Nije li vas mamilo da ponekad pogledate preko njega, upitao ju je novinar.

"Naravno, jednom sam dobila ukor u školi jer sam s devet godina u više navrata napucala loptu preko Zida koji je bio odmah iza našeg školskog zida te sam nakon toga morala k direktoru. On mi je tada govorio da je to zabranjeno, a ja nisam shvaćala što točno. Nisam tada znala kako izgleda to na drugoj strani jer je i naš prozor u školi koji je gledao u smjeru zapada bio obojen u bijelo.

Nije li Zapad bio tema razgovora, zanimalo je novinara.

"Ljudi koji su se brinuli o nama na natjecanjima uvijek su nam govorili da ne razgovaramo s Belgijcima, Francuzima ili Talijanima..., već da su naši prijatelji Rumunji, Poljaci i Jugoslaveni.

Prošlo je 30 godina od pada Zida...

"Naravno da nije sve idealno. Vjerojatno će tako biti još jednu generaciju jer smo ipak različito odrastali. Pa i ja sama koja sam imala 11 godina kad je nestao DDR, ipak sam u njemu formirana. Već od pionira u kojima je sve bilo strogo organizirano. Recimo to skupljanje starog papira i ambalaže. Brutalna obveza! Često mi je bio stres kad bih između škole i treninga te malo gledanja “Heidi” morala obići susjedstvo zvoneći na vrata i tražeći imaju li starih novina ili boca", otkrila je.

A ni istočnim sportašima nije bilo jednostavno jer se u njih upiralo prstom i govorilo da su ih sve dopingirali. I trenerima je bilo teško, piše Večernji list.