Moramo se suočiti sa teškim istinama o krvavoj povijesti Europe

Od terorističkih napada u Parizu, problemi isključenosti i rasta ekstremizma među mladima ponovno su vruća tema javnih rasprava. Izvjestiteljica Julie Ward (S&D, UK) uoči glasovanja je u razgovoru za portal Europskog parlamenta istaknula kako je potrebno djelovati protiv netolerancije i nasilja: "Imamo samo jedan svijet i moramo naći način da se u njemu međusobno poštujemo i toleriramo." 

Mnogi krive multikulturalizam za terorističke napade u Europi. Kako odgovoriti? 

Ova djela su počinili pripadnici jako male manjine, na mnoge načine manjine oštećenih ljudi. Teroristički napadi nisu posljedica multikulturalizma, već isključenosti. Ja u Parlamentu zastupam sjeverozapad Engleske, uključujući Manchester, grad s iznimnom kohezijom gdje ljudi svih etniciteta zajedno rade na cijelom nizu pitanja. Vidimo kako ljudi različitih podrijetla zajedno grade jedan od najuspješnijih i najdinamičnijih gradova na svijetu. 

Kojim mjerama je moguće promicati takvu integraciju i socijalnu koheziju na razini EU-a? 

Obrazovanje je ključ. Djeca nisu rođena kako bi mrzila, stoga je obrazovanje od ranih dana iznimno bitno. Ponekad se bojimo drugih, a najbolji način da se to riješi jest razgovor s ljudima, razmjena iskustava. U školama u Manchesteru djeca slave islamske blagdane, ali i židovske, kršćanske i hinduističke blagdane. Razmjena kulturnih praksi stvara bogato društvo.

Mediji su na neki način dali legitimitet rasizmu. Uvijek se nekoga drugoga krivi; za krizu, za visoku nezaposlenost i slično, a istovremeno, stapanje imigracije i izbjegličkog vala rezultiralo je kulturom straha. Međutim, kada se ljudi ujedine i iskreno razgovaraju i dijele kulture, uče kako smo svi ljudi s istim ciljevima i nadama i brigama. 

Biste li rekli da imigranti i izbjeglice donose kulturno bogatstvo u svoje nove zajednice?

Već gledajući vlastitu prošlost, možemo pronaći pozitivne priče o migraciji. Ja imam pretke koji su pobjegli od progona Hugenota u Francuskoj. Donijeli su sa sobom bogatstvo i vještine te pomogli uspostaviti trgovinu čipkom u Nottinghamu. Pogledajte koliko se britansko nacionalno zdravstvo oslanja na rad imigranata. Vrijedi napomenuti kako radnici iz zemalja u razvoju i koji su pobjegli od strašnih situacija često imaju vrlo jak poduzetnički duh.

Što se tiče marginalizacije i netolerancije, moramo koristiti povijest kako bi učili bolje živjeti u budućnosti, što znači da se moramo suočiti s nekim teškim istinama o krvavoj povijesti Europe. Ne želimo ponovno vidjeti uspon fašizma. Na kraju krajeva, čim se ljude smatra "drugima", korak smo bliže genocidu. Prema tome, učimo od povijesti i ne dopustimo da se ponavlja.