Marie Le Pen- povijesni uspjeh koji još treba biti potvrđen

Tako premoćnu pobjedu stranke krajnje desnice Nacionalna fronta (FN) koju je odnijela na pokrajinskim izborima u Francuskoj, prvima u zemlji nakon džihadističkih napada 13. studenoga na Pariz za portal direktno.hr komentira Tomaž Šaunik, politički analitičar s Instituta Inter dialog.

Šaunik dalje nastavlja: ''Pobjeda Nacionalne fronte u biti, ipak, niti je neoćekivana niti je prije svega rezultat nedavnih događaja u Parizu kako mnogi objašnjavaju uspjeh ove stranke. Nedvojbeno je Nacionalna fronta od svih političkih stranaka u Francuskoj najviše ''dobila'' tragedijom terorističkog napada u Parizu. Ali, uspjeh na izborima Marine Le Pen može i mora zahvaliti prije svega drugim razlozima''.

Gledajući širi povijesni kontekst, ne treba zaboraviti da je tradicija radikalno desnih političkih opcija u Francuskoj prisutna poprilično dugo. Sve od generala i političara Georgesa Boulangerja (1837–1891), preko Petainove kolaboracije sa nacističkom njemačkom i vichyske vlade pa sve do alžirskog rata te terorizma OAS, ''rođenog'' u krugovima francuske vojske.

S jedne strane, izborni uspjeh rezultat je sustavnog rada predsjednice stranke Marine Le Pen koja je stranku preuzela 2011. nakon lokalnih izbora 2010. godine na kojima je stranka dobila za danas skromnih 11 posto. Od tada Nacionalna fronta samo raste.

U ožujku 2014. Nacionalna fronta na lokalnim izborima u departmanima osvaja vlast u nekoliko gradova i departmana, a na izborima za europski parlament iste 2014. godine s osvojenih 4. 712,461 glasova ili 24.86 posto glasova dobiva čak 24 od 74 mjesta koja u EP pripadaju Francuskoj.

Marine Le Pen, prekidajući vezu sa ocem i osnivačem stranke, ali uključujući svoju nećakinju Marechal Le Pen, blago ublažava svoju antisemitsku i antiimigrantsku retoriku koju zamjenjuje zaoštravanjem svojih stavova do islama i islamskih imigranata, bilo tek doseljenih, bilo potomaka druge, ili čak treće generacije koji su, iako rođeni u Francuskoj, u prošlih deset godina od poznatih događaja u pariškim prigradskim četvrtima, ''Paris banlieues'', 2005. sve više se počeli okretati protiv domaće vlasti, a nerijetko i približavati se militantnom islamu.

Po drugoj strani Le Pen vješto je koristila sve veće nezadovoljstvo ''domaćih'' Francuza, prije svega depauperiziranog i nestajajućeg srednjeg sloja, zbog ekonomskih i socijalnih posljedica europske politike štednje i bespuća s eurom.

Uz uključivanje i pretjerano naglašavanje elementa sigurnosti do granica ksenofobije (''Francusko državljanstvo zaslužuje onaj tko govori francuski, tko jede francuski i tko živi na francuski način''- Marine Le Pen), NF na svoju stranu dobiva i regije koje su inaće tradicionalno pripadale ljevici, primjerice, ''Sjever Pas de Calais i Pikardija'' s više od šest milijuna stanovnika, ali i velikom nezaposlenošću.

Nakon terorističkih napada u Parizu svoje zahtjeve za ''novu EU, s manje zajedničkih institucija i s više nacionalne države, ali bez eura'', proširuje dodatnim zahtjevom za ukidanjem Schengena.

Iznimno političko spretnoj i za sada uspješnjoj Marine Le Pen, koja ima prešutnu podršku u mnogim desnim vladama država članica EU u istočnoj i srednjjoj Europi, a financijsku podršku sa strane Putinove Rusije, put do mjesta predsjednice republike na izborima za 18 mjeseci ipak nije osiguran.

Dapače, čak i za drugi krug i konačne rezultate ovih lokalnih izbora potrebno je pričekati na odaziv francuskih birača koji standardno u drugom krugu izbora ''korigiraju'' uspjehe radikalne desnice u prvom krugu.

Iako vođa desnih republikanaca Nicolas Sarkozy odlučno otklanja mogućnost povezivanja sa socijalistima, vjerojatno je da će mnogi birači ljevice u drugom krugu 13. prosinca podržati Sarkozyeve republikance, zaključuje analitičar Šaunik.