JANŠA U LOVU NA JOŠ JEDAN MANDAT Od 'orbanizacije' Slovenije do ljubavi prema Zelenskiju, a između prostakluk prema medijima

Nakon parlamentarnih izbora 2018. formirana je Vlada manjih stranaka na čelu s Marjanom Šarecom (LMŠ). Međutim, on je 27. siječnja 2020. podnio ostavku na mjesto premijera i pri tom računao na to da će time biti iznuđeni prijevremeni parlamentarni izbori na kojima će ponovno biti izabran za premijera. Takav potez omogućio je Janezu Janši (SDS) da dođe na vlast, formirajući vladu desnog centra, uz Stranku modernog centra (sada Beton), Novu Sloveniju (NSi) i stranku umirovljenika DeSUS.

Janšina vlada odmah se suočila s izazovima pandemije Covida-19, pripisujući nespremnost na suočavanje s pandemijom Šarčevoj vladi. Slovenija je poduzela rigorozne mjere u borbi protiv pandemije Covid-19. Većina mjera pokazala se pretjeranim, neke čak i nepotrebnim, mnoge nezakonitim ili protuustavnim, dok je upitno, nenamjerno i sumnjivo trošenje javnog novca tijekom pandemije bilo primjetno, piše Mednarodni inštitut za bližnjevzhodne in balkanske študije (IFIMES) iz Ljubljane u svojoj analizi izbora sredinom travnja ove godine.

Iako je obećano da će vlast ujediniti građane, a posebno je najavljivano da će koalicijske stranke biti korektiv vladavini Janeza Janše i njegove Slovenske demokratske stranke (SDS), u praksi je bilo potpuno drugačije. Janez Janša smatra se saveznikom i satelitom mađarskog premijera Viktora Orbana (Fidesz), a Orban je Putinov ključni satelit unutar EU i NATO-a. Ta je povezanost brzo postala vidljiva na slovenskoj političkoj sceni, posebice kroz poteze Janšine vlade pa su ubrzo vidljive dodatne podjele u slovenskom društvu koje se je počelo sve više radikalizirati.

Orbanov način vladanja

Janša uvodi Orbanov način vladanja; došlo je do kadroviranja primjerenih i poslušnih, ali neiskusnih ljudi, pritiska na pravosuđe i izbjegavanja imenovanja europskih delegiranih tužitelja, pritiska na medije i subordinacije medija (posebno se izdvajaju slučajevi RTV Slovenije i Slovenske novinske agencije - STA), netransparentno korištenje proračunskih sredstava i stvaranje nove društvene elite prema osobnim kriterijima i kriterijima Janeza Janše. Janša je u Sloveniji zapravo uveo autokratski "kancelarski" sustav vlasti, u kojem odlučuje samo jedna osoba - Janez Janša, piše IFIMES. 

Evidentna je zloupotreba policijskog represivnog aparata i sigurnosno-obavještajnih službi koje prate oporbene političare, novinare i civilno društvo. Zbog događanja u slovenskom društvu zaprimljena su brojna upozorenja domaćih i stranih organizacija za ljudska prava i stanje demokracije. 

Rat s medijima

Janša ima i svoj mali privatni rat s medijima i novinarima koje uredno vrijeđa i optužuje za širenje laži. To je otišlo tako daleko da su reagirali čak i u Bruxellesu kada su u veljači prošle godine stigle osude na optužbe Janeza Janše da autorica kritičkog članka Politica o položaju medija u Sloveniji laže. Slovenski premijer je otišao tada toliko daleko da je ustvrdio da je on taj koji brani slobodu medija i to još od 1988. godine.

I have been fighting for #PressFreedom since 1988, when slovenian communist send me to military prison under conviction that "I intended" to write the truth. I'm not taking lectures from people born in wealth, fed by the @strankaSD lies, from stolen jewis villa. #noway https://t.co/3QI1kaXgBx

— Janez Janša (@JJansaSDS) February 18, 2021

Slovenski vrhovni sud u svibnju 2020. prihvatio je žalbu Janeza Janše na presudu višeg suda u Celju po kojoj je sadašnji premijer zbog uvredljive objave na Twitteru jednoj novinarki nakon njene tužbe za povredu časti i dobrog imena trebao platiti odštetu od 6000 eura s pripadajućim kamatama.

Naima, Janša je 2016. godine na svom Twitteru dvije novinarke koje su na nacionalnoj televiziji, po njemu, objavile "nedovoljno argumentirani prilog" u kojemu je njegova Slovenska demokratska stranka (SDS) optužena za navodne veze s desnim ekstremističkim skupinama, nazvao "odsluženim prostitutkama" koje nude vrlo jeftine usluge u "javnoj kući", pri čemu je uz njihova imena naveo i inicijale prezimena, vulgarno aludirajući na navodnu političku pristranost javne televizije u tretmanu njegove stranke koja je tada bila u opoziciji.

Na neki FB strani javne hiše ponujajo poceni usluge odsluženih prostitutk Evgenije C im Mojce PŠ. Eno za 30€, drugo za 35€. #ZvodnikMilan.

— Janez Janša (@JJansaSDS) March 21, 2016

Janša je te iste godine Vijeću Europe poslao dopis u kojemu tvrdi da većina medija u Sloveniji potječe iz "komunističkog režima" te da su vodeći urednici i novinari navodno pod utjecajem ljevice izazvao je burne reakcije među novinarima, ali i na političkoj sceni.

Kako bi parirala "lijevim" medijima, njegova je stranka osnovala jaku mrežu portala pa i privatnu televiziju Nova24.tv koja je sada u vlasništvu mađarskoga kapitala, ali s daleko manje utjecaja i gledanosti od televizija s nacionalnom koncesijom i ranije odobrenim frekvencijama.

Janšin 'non paper'

Pravu buru na Zapadnom Balkanu iznjedrio je Janšin tzv. non paper kojeg je poslao predsjedniku Vijeća Europske Unije Charlesu Michelu, a u kojem se navodi da bi trebalo završiti "raspad Jugoslavije" promjenom granica na prostoru Zapadnog Balkana. BiH bi se rasformirala, Republika Srpska pripala Srbiji, Zapadna Hercegovina Hrvatskoj, a bošnjačka bi država dobila izlaz na more. Kosovsko bi se pitanje riješilo promjenom granica (sjever Kosova za Preševsku dolinu), a dijelovi Crne Gore i Sjeverne Makedonije priključili bi se Albaniji.

Oporba je tada u Sloveniji sasula paljbu na Janšu upozoravajući da svakako postoji mogućnost da je riječ o politici iza koje stoje mađarski premijer Viktor Orbán i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, koji su naprosto željeli, preko Janše, upozoriti EU da su nužni radikalni potezi kako bi se brzo riješila postojeća kriza na Zapadnom Balkanu.

Posjet Kijevu u svrhu predizborne kampanje

Pravo iznenađenje u tom cijelom kontekstu je bio posjet trojice premijera ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskiju u ožujku ove godine. Uz Janšu u Kijev su vlakom doputovali i poljski premijer Mateusz Morawiecki te češki Petr Fiala. Slovenski mediji na taj posjet gledali su sa sumnjom. Naime, uz Sloveniju, Češku i Poljsku, i Mađarska je članica saveza Višegradske skupine osnovane 1991. godine. Taj kulturni i politički savez počiva na jačanju i zajedničkom usklađivanju gospodarskih, vojnih, strateških, energetskih i geopolitičkih ciljeva.

U kontekstu "orbanizacije" Slovenije, mediji su Janšin posjet Kijevu proglasili tek prikupljanjem izbornih bodova uoči parlamentarnih izbora u Sloveniji, a kako piše Insajder, samim posjetom, premijeri nisu postigli ništa važno, a istina je da su se sa Zelenskijem uspjeli samo fotografirati, što je doduše uvjetno točno, ali je posjet trojice premijera ipak poslao snažnu podršku Ukrajini, što je prepoznao i sam Zelenskij, a nakon njih, zaredali su se posjeti europskim čelnika toj napadnutoj zemlji.

Valja naglasiti da je Slovenija 2004. godine, kada je postala članica EU, po svim pokazateljima bila vodeća zemlja u skupini od deset novoprimljenih zemalja, a sada je u sredini ljestvice. Kao političar i predsjednik političke stranke, Janez Janša jedini je u EU s gotovo 30 godina mandata, što predstavlja novost u demokratskim društvima i izraz je demokratske pothranjenosti i vodi u autokraciju.

Analitičari smatraju da je Slovenija suočena s ozbiljnom krizom političkih elita, koja je započela odlaskom s političke scene dugogodišnjeg premijera i predsjednika Janeza Drnovšeka. Kao rezultat toga, birači u svakom izbornom ciklusu traže nove pojedince koji uživaju njihovo povjerenje. Na ovim izborima u toj ulozi vide Roberta Goloba i njegov nedavno osnovani Slobodarski pokret, koji je favorit parlamentarnih izbora.

Sada ima jakog suparnika?

Pokret kojeg je prije izbora formirao Robert Golob, istaknuti menadžer koji je niz godina vodio veliko državno energetsko poduzeće GEN, i Slovenska demokratska stranka (SDS) aktualnog premijera u mrtvoj su trci. 

Po anketi obajvljenoj u četvrtak, za stranku Roberta Goloba glasalo bi 26,1 posto ispitanika, dok vladajućoj SDS Janeza Janše povjerenje bi dalo 24,4 posto ispitanika.

Mrtva utrka je i za treću najjaču stranku i vodi se između Ljevice (8,8 posto) i socijaldemokrata (8,6 posto).

Izborni prag od četiri posto sigurno će prijeći i demokršćanska Nova Slovenija (7,8 posto), a na rubu praga su centristička stranka Povežimo Sloveniju (PoS) i stranke Alenke Bratušek (SAB) i Marijana Šareca (LMŠ).

Roberta Goloba, rivala za premijerski položaj i lijevu oporbu koja ga podupire, Janša je optužio za politički iluzionizam. Smatra ga eksponentom "duboke države" i predstavnikom privilegirane društvene klase, a u  kampanji je više puta isticao Golobovu enormno visoku menadžersku plaću i njegovu navodnu povezanost s bivšim predsjednikom Milanom Kučanom kojega Janša smatra "patrijarhom" slovenske ljevice.

Golob koji je u politiku sa svojom strankom Pokret Sloboda ušao tek početkom ove godine, navodi da mu je cilj stvaranje stabilne vlade liberalnog centra i ljevice koja bi državom vladala dva mandata i izvela u državi potrebne promjene, pri čemu u potpunosti odbija mogućnost koaliranja s Janšinom strankom.

"Ljudi moraju sami odlučiti, žele li živjeti u policijskoj državi koju je pod krinkom borbe protiv pandemije uvela sadašnja vlada. U nedjelju se ne glasa protiv Janše nego protiv policijske države", naveo je Golob u jednom od svojih zadnjih istupa u medijima.

On očekuje da će njegova stranka na izborima osvojiti najmanje 25 mjesta u parlamentu i formirati vladu u suradnji s liberalnim centrom i ljevicom, vladu koja će u parlamentu imati najmanje 50 glasova potpore.

Menadžer Robert Golob relativno je novo lice u slovenskoj politici koji je kandidaturu za premijera najavio u siječnju.

Skandal na sučeljavanju

Riječ je o inženjeru elektrotehnike (55) koji je niz godina bio na čelu najvećeg državnog elektroenergetskog poduzeća GEN-I, kojega je sadašnja vlada nedavno smijenila s mjesta glavnog direktora.

Jedno od zadnjih medijskih sučeljavanja čelnika slovenskih političkih stranaka pred nedjeljne izbore završilo je skandalom jer ih je polovica demonstrativno napustila studio Slovenske televizije, optužujući voditelja za pristranost, a jedan je od njih se zbog neprikladne scenografije gotovo ozlijedio.

Prvi je studio napustio Zmago Jelinčič, čelnik ultranacionalističke Nacionalne stranke i pri tom skoro slomio nogu. Jelinčić se žalio da je dobio premalu minutažu u odnosu na ostale. Odlazeći s podija promašio je stepenicu i pri padu srušio jedan stol.

"Onaj tko je osmislio tu scenografiju s visokim stepenicama nema pojma, svi smo pri odlasku morali skakati, no o tužbi zbog pada za sada ne razmišljam", izjavio je Jelinčič koji je zadnje dvije godine podržavao vladu premijera Janeza Janše.

Nakon Jelinčiča "užareni" studio su iz protesta zbog načina na koji je novinar Igor Pirkovič vodio emisiju napustili i predsjednici triju oporbenih stranaka lijevog centra - Luka Mesec, Tanja Fajon i Marjan Šarec. Nakon njih to je učinio i predsjednik stranke umirovljenika Ljubo Jasnič.

Novinar napisao 'himnu' za SDS

Predsjednica Socijalnih demokrata (SD) Tanja Fajon kazala je da ostati na sučeljavanju nije imalo smisla jer je Pirkovič postavljao nebitna pitanja za kampanju i izbore.

Lideri oporbene ljevice kazali su da je "kaos" stvoren na tako vođenoj televizijskoj debati pravi odraz stanja u državi za koji je kriv premijer Janez Janša koji izaziva podjele u društvu, te guši slobodu medija.

Kako navode slovenski mediji, Pirkovič je blizak stranci slovenskog premijera Janeza Janše i ponekad sudjeluje na njenim okupljanjima.

Pirkovič se bavi i pisanjem poezije, a njegova domoljubna pjesma "Živim za Sloveniju" uvrštena je nedavno i kao dio nastavnog gradiva za sedme razrede osnovne škole. Također je i uglazbljena pa se nekad izvodi kao neslužbena himna Slovenske demokratske stranke (SDS), vodeće stranke u sadašnjoj vladajućoj koaliciji koju vodi Janša.

Pred Slovenijom je, čini se, velika odluka.