Haški sud postavio međunarodne standarde za suđenja za ratne zločine

Konferencija o nasljeđu ICTY-a organizirana je kao posljedni takav skup prije zatvaranja Tribunala potkraj ove godine i okupila je oko dvije stotine sudionika koji su analizirali praksu njegovog rada i procjenjivali učinke istraga, sudskih procesa i kvalitetu primijenjenih standarda i procedura u sudskim postupcima.

Aktualni i posljednji predsjednik Haškog suda Carmel Agius kazao je u Sarajevu kako okončanje rada ICTY-a osobno dočekuje s pomiješanim osjećajima, svjestan kako je tijekom dva i pol desetljeća obavljeno puno važnog posla no ogroman broj predmeta ratnih zločina još čeka procesuiranje a žrtve pravdu.

Agius je sa žaljenjem konstatirao kako unatoč svim nadanjima ni toliko godina nakon ratova na području bivše Jugoslavije nije došlo do istinskog pomirenja u regiji.

"Je li regija zbog onoga što je napravio ICTY prošla bolje ili lošije, ljudi na to različito gledaju, no ja čvrsto vjerujem da je to bilo za boljitak regije. A onima koji misle da nije tako stvari ostaju u njihovim rukama da nastave raditi na onome što je započeo ICTY", kazao je Agius pozvaši sve da pomognu u postizanju pravde za sve žrtve koje na to i danas čekaju.

Jaki instrumenti

ICTY je, uvjeren je malteški sudac, ostavio jake instrumente kojima je to moguće postići.

Tajnik ICTY-a John Hocking kazao je da će i kada se Tribunal zatvori nastaviti živjeti njegova sudska praksa jer će utjecati na rad regonalnih sudova i tužiteljstava. Kao primjer naveo je odlučnost u tome da se otvori pitanje kažnjavanja odgovornih za seksualno nasilje kao ratnog zločina, podsjetivši da je na području bivšpe Jugoslavije registrirano čak 790 tisuća žrtava takvih zločina. 

"ICTY je poduzeo inovativne korake i bio je katalizator hrabrih promjena", kazao je Hocking ističući pri tom kako Haaški tribunal nije bio osnovan kako bi zamijenio nacionalna sudska tijela nego kako bi ih ojačao i bio komplementaran njihovu radu.

"Predmeti se sada vraćaju tamo gdje pripadaju uz modele i praktične instrumente koji će poduprijeti rad lokalnih sudova", kazao je tajnik ICTY-a.

Dodao je pritom da je važno da nacionalna pravosuđa zadrže praksu potpore žrtvama i svjedocima što je, kako je kazao, dio pristupa čiji je cilj zaštititi najranjivije a ipak osigurati izvršenje pravde.

Nasljeđe ICTY, nikada odustati

"ICTY nikada nije odustao i upravo to je njegovo nasljeđe", kazao je Hocking.

Miguel de Serpa Soares, pomoćnik glavnog tajnika UN-a izjavio je da moralno nasljeđe ICTY-a uz ono pravno ima podjednaki značaj.

Podsjetio je na riječi bivšeg glavnog tajnika UN-a Kofija Annana izrečene potkraj rata u BiH koliko je bolno bilo iskustvo svjetske organizacije na primjeru te zemlje gdje je izostala pravodobna reakcija na rat i zločine.

Srebrenica i genocid koji je tamo počinjen nad više od sedam tisuća ljudi, kazao je Soares, krunski je dokaz te odgovornosti i svima će ostati u pamćenju, ali zločini poput tih bili su pokretač ideje o uspostavi međunarodnog suda koji bi osigurao da nema nekažnjivih i da se pravdi privedu osobe iz vrha zapovjednih piramida.

Da se u tome uspjelo, drži Soares, dokaz su presude Radovanu Karadžiću i, primjerice, generalima vojske bosanskih Srba Stanislavu Galiću i Dragomiru Miloševiću osuđenim zbog opsade Sarajeva i sustavnog teroriziranja i ubijanja njegovih stanovnika.

Podsjetio je kako je upravo optužba za udruženi zločinački pothvat bila ključna da bi Karadžiću i njegovim generalima bile izrečene stroge stroge kzatvorske kazne.

"Moralnost i odgovornost dva su koncepta blisko povezana s uspostavom i funkcioniranjem ICTY-a", rekao je on dodajući kako će doktrina udruženog zločinačkog pothvata ostati jednim od glavnih pravnih koncepata za buduća suđenja za ratne zločine.

Soares je zaključio kako se ICTY može se smatrati začetnikom "globalne kulture odgovornosti".

Na tom temelju sada se uspostavljaju drugi mehanizmi sa zadaćom procesuiranja ratnih zločina u drugim dijelovima svijeta. To se, kako je pojasnio, odnosi na države od Sijera Leonea, Ugande i Malija preko Kosova pa do Sirije i Iraka gdje se uspostavljaju mehanizmi prikupljanja dokaza o počinjenim zločinima kako bi se osiguralo da će njihovi počinitelji biti procesuirani kada se za to steknu uvjeti.

Soares je uvjeren da će takvih suđenja biti a  stvar je naknadne odluke hoće li se takvim slučajevima baviti Međunarodni kazneni sud (ICC),  lokalni sudovi ili posebni međunarodni sudovi.