Grčka je postala zemlja trećeg svijeta a Hrvatska je odmah iza nje

"Po smanjenju BDP-a od početka krize Hrvatska je na drugome mjestu iza Grčke. BDP i potrošnja stanovništva prošle godine bili su 12 posto niži nego prije početka krize u 2008., investicije su za trećinu manje, za 11 posto je manji i izvoz te za 25 posto uvoz. To je, naravno, podignulo javni dug, smanjilo stopu zaposlenosti i povećalo nezaposlenost. Vrijeme je ove godine nanijelo veliku štetu i vjerojatno znatno smanjilo priljev od turizma o kojem ovisi platna bilanca Hrvatske. Novac iz fondova EU ste precijenili, nije ga lako dobiti. Prije nego što se dobije dolaze uplate u blagajnu EU,  što se obično ne uzima u obzir. Pad investicija najveći je problem cijele Unije, one su u EU28 prošle godine bile za 17 posto niže nego 2008. Taj pad najbolje pokazuje pogrešnost politike 'štednje' koju je diktirala Njemačka i koju je tražila Europska komisija. Njemačka sada i sama postaje žrtva takve politike, a s njom, nažalost, i svi ostali, kaže u intervjuu za poslovni tjednik Lider  slovenski makroekonomist Jože Mencinger, jedan je od najglasnijih kritičara Europske komisije, politike štednje, sveobuhvatne privatizacije i liberalne ekonomske politike. Mencinger je bio prvi slovenski ministar gospodarstva, član je Europske akademije znanosti i umjetnosti, bivši rektor i profesor na Pravnom fakultetu u Ljubljani.

Smatra da ne stoje novinski natpisi da se situacija u EU popravlja.

"Ja ne vidim da se problematične, odnosno periferne, zemlje izvlače iz krize. Da, proračunski deficiti se smanjuju, ali pod koju cijenu. Grčka je pretvorena u zemlju trećeg svijeta, za oporavak od 'pomoći' EU i trojke potrebno joj je desetljeće. Razlika između 'sjevera' i 'juga' je povećana, razina BDP-a u 2013. je na 'jugu' za 16 postotnih točaka niža nego u 2008., javni dug se u njima podignuo na 130 posto BDP-a, a nezaposlenost na 20 posto. Relativno se brzo oporavljaju 'nove' članice; iznimke do prošle godine su Slovenija i Hrvatska. Kriza će prestati kada se na nju naviknemo. Ni stanje koje smo imali prije krize nije bilo normalno, rast je stvaran hazardiranjem na financijskim tržištima, potražnja je desetljećima stvarana kreditima i dugovima. Brz oporavak ne može se očekivati, a stope rasta koje smo nekad imali valja zaboraviti, upozorava Mencinger.

Kaže kako je za Europu najopasnija briselska birokracija s Europskom komisijom na čelu.

"To stajalište ne mijenjam. Europska komisija jedan je od krivaca za krizu, a još je veće pogreške napravila u 'rješavanju' krize. Prije krize EK se oslanjala na ekonomiku ponude i sasvim je zaboravila potražnju, pogrešno je shvatila utjecaj globalizacije na EU, sa svojim strategijama iz 2000. i 2005. uništavala je europsku industriju. Kad je došla kriza, europski političari su je smatrali potresom i počeli su ponavljati prazne rečenice iz lisabonskih strategija. Kada to nije pomoglo, krivnju za krizu koju je stvorio privatni financijski sektor prenijeli su na javni sektor i počeli gušiti potražnju koja je bila manja od ponude. Ne razumijem kako netko može misliti da u situaciji s manjkom potražnje treba 'štedjeti'. Juncker je sigurno sposobniji od Barrossa ili Rehna koji su mi se uvijek činili kao studenti koji svoje govore nauče napamet, zaključuje Mencinger.