Grčka je možda uništila najbolju priliku za dogovor o dugu

S obzirom na to da je dužna 175 posto BDP-a, a gospodarstvo joj se teško oporavlja od šestogodišnje depresije, Atena treba svu pomoć koju može dobiti kako bi ublažila taj teret, no rješenja koja su još prije samo nekoliko tjedana bila na stolu sada se čine nedostižnima.

Budući da je izravni otpis duga politički nemoguć, druga najbolja mogućnost bila bi da Grčka otplati skupe kredite MMF-a prije roka, otkupi obveznice u posjedu Europske središnje banke (ECB) i produlji rok dospijeća kredita vlada eurozone kako bi osigurala niže kamate.

"Time bi grčki proračun uštedio milijarde eura", rekao je Jacob Funk Kirkegaard, znanstvenik Petersonova instituta za međunarodnu ekonomiju, koji se zauzima za takvo rješenje.

Efektivnu kamatnu stopu na grčki dug smanjilo bi se tako na manje od dva posto, mnogo manje nego što je Grčka plaćala prije krize 2009., i znatno bi se smanjilo glavnicu koju će otplaćivati u idućem desetljeću, čime bi dobila fiskalni prostor za gospodarski oporavak.

Za razliku od ideja grčkog ministra financija Janisa Varufakisa, koji je predložio zamjenu kredita eurozone obveznicama vezanim uz rast BDP-a te obveznica koje drži ECB konzolama ili "vječnim" obveznicama (obveznicama bez utvrđenog datuma dospijeća, bez povrata glavnice i s "vječnim" fiksnim kuponskim isplatama prinosa), isplata MMF-a i ECB-a prije roka bila bi zakonita i imala bi uporište u praksi.

No politička volja u eurozoni za to više ne postoji. Dužnosnik eurozone kazao je da se prošle godine o tome razgovaralo s tadašnjom konzervativnom grčkom vladom, prije nego što je premijer Antonis Samaras odlučio održati prijevremene izbore radije nego da privede kraju nepopularan međunarodni program pomoći. "Sada to politički više ne dolazi u obzir", rekao je dužnosnik.

Ciprasovo odbacivanje politike štednje, zahtjevi da Njemačka Grčkoj isplati ratnu odštetu i koketiranje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom te Varufakisovo odugovlačenje u pregovorima o reformama i početni zahtjevi da se dio duga otpiše istopili su simpatije prema Grčkoj.

Vjerovnici poput Njemačke, Nizozemske i Finske žele da MMF ostane uključen u rješavanje problema i nastavi vršiti pritisak na Atenu da provede reforme jer Grcima više ne vjeruju. "Radije bi ublažavali dug na godišnjoj osnovi kako bi zadržali pritisak na Grčku da se drži programa", kazala je Miranda Xafa, znanstvenica Centra za inovacije u međunarodnom upravljanju i konzultantica za grčki dug.

Irska i Portugal, koji su također nakon Grčke dobili međunarodne programe pomoći, dobili su dopuštenje EU-a da brže otplate skupe kredite MMF-a, što je probudilo nade u Ateni. No to su mogli učiniti jer su se mogli jeftinije zadužiti kod privatnih vjerovnika nakon što su zaključili međunarodne programe pomoći i vratili se na financijska tržišta. "Irska i Portugal su vlade u problemima, ali nisu problematične vlade", kazala je Elena Daly, iz pariške konzultantske tvrtke EM Conseil.

Budući da Grčka odugovlači sa zaključenjem svojeg programa pomoći i nema pristup financijskim tržištima, jedino što joj preostaje je da joj fond za spašavanje eurozone posudi novac. No za to bi članice eurozone morale uvjeriti svoje parlamente da pristanu na taj novi rizik.

Mnogi ekonomisti i dužnosnici eurozone smatraju da će Ateni ove godine trebati i treći program spašavanja od oko 30 milijarda eura iako Cipras inzistira da to ne želi. Ministri financija eurozone obećali su 2012. da će "razmotriti daljnje mjere i pomoć" kako bi se ublažio grčki dug pod uvjetom da se Atena pridržava uvjeta programa pomoći, što ona ne čini.

I Xafa i Daly smatraju da se Cipras doveo u gotovo nemoguću situaciju jer je dao predizborna obećanja kojima ne može sačuvati povjerenje vjerovnika. Smatraju da mora brzo promijeniti politiku ako želi pokrenuti gospodarstvo i izbjeći uvođenje kontrole kapitala, plaćanje državnih službenika zadužnicama, stečaj i izlazak iz eurozone. Preporučuju organizaciju referenduma na kojem bi se Grke pitalo žele li ostati u eurozoni po cijenu bolnih reformi ili brzu promjenu vladajuće koalicije kako bi u vladu ušli centristi skloni reformama, pa makar to dovelo do raskola Sirize.

Istodobno, grčki vjerovnici žele s jedne strane zadržati Grčku u eurozoni kako se ne bi postavio presedan izlaska iz eurozone, ali s druge strahuju da bi, kada bi Cipras uspio ukinuti politiku štednje i osigurati ublažavanje duga, to ohrabrilo slične političke snage u Irskoj, Portugalu i Španjolskoj, kaže Daly.

Tko bi najviše izgubio na grčkom dugu?

Grčka je dužna ukupno 323 milijarda eura (175 posto BDP-a). Privatni vjerovnici drže samo 17 posto tog duga.

Države članice eurozone, ECB i MMF posudili su Grčkoj ukupno 246 milijarda eura kako bi izbjegla stečaj. Od tog iznosa, 53 milijarda eura posudile su joj članice eurozone putem bilateralnih ugovora, po podacima instituta Open Europe. Grčka vlada morat će o tim ugovorima pregovarati sa svakom državom posebno. Neke poput Francuske mogle bi biti spremne na pregovore, a druge poput Finske već su kazale da to ne žele.

Iz Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF) Grčka je dobila 142 milijarda eura. Sve članice eurozone moraju pristati na ublažavanje uvjeta tih kredita. Najveći doprinos spašavanju Grčke dala je Njemačka (56 milijarda eura) pa će ona imati velik utjecaj u pregovorima.

Grčka duguje ECB-u i drugim središnjim bankama eurozone oko 27 milijarda eura, a MMF-u 32 milijarda, prenosi CNN Money.