Europski sud za ljudska prava utvrdio: Plaćanjem troškova parničkog postupka nije nastala značajna šteta

Ured zastupnice je precizirao da je podnositelj zahtjeva podnio tužbu protiv Privredne banke tražeći da se utvrdi djelomično ništetnom odredba Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

''Dodatno je potraživao povrat preplaćenih kamata po kreditu, isplatu razlike glavnice i naknadu parničnih troškova. Nakon podnošenja tužbe podnositelj zahtjeva i banka sklopili su Dodatak Ugovoru o kreditu te je šest mjeseci kasnije podnositelj podneskom povukao tužbu'', dodao je Ured zastupnice.

Iz Ureda zastupnice nadodaju kako je Općinski sud utvrdio da je tužba povučena i naložio banci da naknadi podnositelju trošak parničnog postupka. Međutim, odlučujući o podnesenim žalbama, Županijski sud odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, analogno primjenjujući odredbu članka 159. stavak 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom.

Podnositelj zahtjeva smatrao je da je domaći sud trebao primijeniti odredbu članka 158. stavka 1. Zakona i naložiti banci da mu nadoknadi troškove postupka, izvijestio je Ured zastupnice.

Podnositelju zahtjeva nije naloženo naknaditi troškove postupka banci

''Međutim, ESLJP je utvrdio da kriteriji za primjenu navedene odredbe nisu bili ispunjeni jer banka potpisivanjem aneksa nije udovoljila tužbenom zahtjevu kako ga je formulirao podnositelj. Nadalje, ESLJP je ukazao na navod prvostupanjskog suda da bi podnositelj zahtjeva uspio u postupku da nije povukao svoju tužbu, što dodatno potvrđuje da banka nije udovoljila njegovom zahtjevu'', precizirao je Ured zastupnice.

ESLJP je također utvrdio da je odlukom domaćeg suda podnositelju naloženo platiti samo troškove vlastitog punomoćnika, što se ne može tumačiti kao nerazmjerno ograničenje njegovog prava na pristup sudu ili njegovih imovinskih prava.

''Zaključno, iako je drugostupanjski sud moguće pogrešno primijenio domaće pravo u podnositeljevom predmetu i iako je postojalo određena nekonzistentnost u sudskoj praksi, uzimajući u obzir činjenicu da podnositelju zahtjeva nije naloženo naknaditi troškove postupka banci te da bi odluka o parničnim troškovima najvjerojatnije bila financijski nepovoljnija za podnositelja zahtjeva da je primijenjen članak 158. stavak 1. Zakona, ESLJP je utvrdio da podnositelj zahtjeva nije pretrpio značajnu štetu'', navodi se u priopćenju u kojem se ističe da je sud stoga zahtjev podnositelja proglasio nedopuštenim.

Ured zastupnice naglašava da je ova odluka ESLJP konačna.