Ovaj europski grad ima problema sa špijunima: Krcati su njima, ali ih je zbog ovoga teško otkriti

Nitko ne zna koliko ima špijuna u Bruxellesu

Da zidovi imaju uši odavno je općepoznato u Bruxellesu, ali borba protiv špijunaže u EU-u ponovno je u centru pozornosti jer se istodobno nose s ruskim neprijateljstvima, kineskim špijunima i povratkom geopolitike velikih sila. I zasad se čini da su ujedinjenoj Europi u borbi protiv sve prisutnijih špijuna prilično limitirani dometi i vezane ruke.

Za početak, nitko ne zna koliko špijuna djeluje u glavnom gradu EU-a. Kada su belgijske sigurnosne službe morale obavijestiti o njihovom broju, našalili su se da jave i njima ako to itko sazna. Sjedinjene Američke Države i Australija, za razliku od Belgije, zahtijevaju registraciju od ljudi koji rade za strane interese. Belgija ne.

U Bruxellesu se ne nalaze samo institucije EU-a i NATO-a već i oko 100 drugih međunarodnih organizacija i oko 300 stranih diplomatskih misija. Svi zajedno zapošljavaju više od 26.000 registriranih diplomata, a svaki od njih je mogući strani špijun. Svi imaju diplomatske putovnice kao ultimativno pokriće od kaznenoga progona. Belgijski sigurnosni dužnosnici procjenjuju da su u nekim veleposlanstvima između 10 i 20 posto diplomata obavještajci.

Mnogo špijuna u akademskim krugovima, među novinarima...

Poslovi u akademskim krugovima ili analitičarski poslovi u think tankovima također su privlačne maske za špijunske karijere, a slična je stvar i s novinarstvom, koje omogućava pristup nizu događaja i dobar je izgovor za znatiželju i blizinu ključnim dužnosnicima. Belgijske sigurnosne službe smatraju kako je bar jedan na pet kineskih novinara koji rade u Bruxellesu obavještajac. Sumnja se da su naprosto gomile kineskih špijuna u misiji otkrivanja tajni u srcu EU-a.

No, Europska unija je prilično paradoksalna zajednica: nema svojih alata za borbu protiv špijuna, nego je progon onih koji djeluju protiv njezinih interesa isključivo u domeni belgijske vlade. Europska komisija, Europsko vijeće, Europski parlament i NATO imaju, doduše, svoje vlastite sigurnosne urede, ali formalna obavještajna agencija EU-a ne postoji, pa čak ni krovna organizacija koja bi koordinirala 27 nacionalnih špijunskih službi svih članica političkog bloka. Takva koordinacijska policijska asocijacija, Europol, već dugo postoji i djeluje.

'Želimo europsku inačicu CIA-e'

"Znam da je to osjetljivo za neke države članice, ali bilo bi logično imati obavještajnu agenciju na europskoj razini koja bi branila strateške interese Europe", rekao je Samuel Cogolati, belgijski parlamentarac iz stranke Zelenih koji je glasno govorio o riziku kineskog utjecaja u Belgiji. "Rizik od špijunaže je prisutan i ne može se zanemariti", dodao je.

Mnogi traže od EU da što prije stvori svoju inačicu CIA-e, jedinstveno tijelo koje bi nadziralo konkurentske špijune na razini cijelog europskog bloka, ali to je mnogima vrlo delikatna materija. Vlade EU-a između sebe vrlo nevoljko dijele obavještajne informacije, pa najveći dio odgovornosti za progon špijuna iz blizine euroasocijacija do daljnjega ostaje na belgijskoj Državnoj i vojnoj sigurnosnoj službi.

Belgija, doduše, ima povijesno iskustvo potjere za špijunima još od preseljenja sjedišta NATO-a u Bruxelles, no Europljani se u protuobavještajnom djelovanju, ruku na srce, nikad nisu mogli uspoređivati s Amerikancima. Oduvijek je postojala jaka ovisnost o SAD-u u ovom segmentu, no u zadnje vrijeme, naročito nakon rata u Ukrajini, dolazi do povećanja svijesti o potrebi za vlastitom snažnom službom i promjene mentaliteta.