Europska vlada i njeni kritičari

Nakon što je proteklo pet mjeseci od izbora za Europski parlament, novo izabrani zastupnici konačno su prihvatili i potvrdili novi sastav Komisije, tj. europske Vlade kojoj se na čelu našao bivši luksemburški premijer Jean-Claude Juncker.

Nakon dosta zatezanja i natezanja samo je glasovanje bilo rutinsko; tj. pučani, socijalisti i liberali suglasili su se oko imena novih "komesara" među kojima se našao i naš Neven Mimica kao povjerenik za  međunarodnu suradnju i razvoj. Petogodišnji mandat Komisije počinje prvog studenog, dakle upravo danas, uz izrazite rezerve tzv. Zelenog bloka i dobrog dijela euroskreptika. Uostalom, tek izglasana Junckerova vlada dobila je manje glasova nego li Barrosove prethodne dvije (iz 2004. i 2010. godine), a najslikovitije i medijski najefektnije svoje neslaganje sa političkim sastavom nove vlade iskazao je njemački recesist Martin Sonneborna, čija stranka službeno nosi naziv "Stranka rada, pravne države, zaštite životinja, podupiratelja elita i demokratskih inicijativa". Sonneborn i njegova stranka su u EU-parlament ušli zahvaljujući isključivo novom, "fleksibilnom" njemačkom zakonodavstvu u kojem se postotak za ulazak u najviše europsko predstavničko tijelo maksimalno snizio; za Sonnebornovu stranku glasovalo je 180 tisuća ljudi, to jest 0,6 % njemačkog elektorata. Svoju stranku osnovao je zajedno sa kolegama iz satiričkog magazina "Titanic", a tijekom izborne kampanje zabavljao je izborni auditori političkim parodiranjem najvećih njemačkih stranaka i njihovih leadera. Posebice Angele Merkel. Sa sličnom praksom nastavlja i sada; tijekom nedavnog "hiringa", tj. propitivanja sada već izabranih i ustoličenih Junckerovih povjerenika. Primjerice, Günthera Ottingera, povjerenika za digitalnu ekonomiju (iz njemačke kvote kandidata) koji nije blistao, osramotio je pitanjem: misli li i nadalje kao europski povjerenik voziti u pijanom stanju, aludirajući na nedavni događaj kada ga je policija zaustavila (imao je 1.04 promila alkohola u krvi) i oduzela mu vozačku dozvolu. Također je, mađarskog kandidata za povjerenika za obrazovanje, mladeži i kulturu Tibora Navracsicsa (Navračić), inače visoko pozicioniranog člana Orbanovog Fidesza, kritizirao zbog Vladine kontrole medija, toleriranja antisemitskih istupa i uopće zbog revizionističkih stavova prema antifašističkoj prošlosti, koja se u mađarskoj ignorira kao civilizacijska tekovina demokratske Europe. Sonneborn je upitao Navracsicsa: "Uvažavajući postojeće stanje u Mađarskoj, mogu li se nadati kako će u vašoj domovini i u vašim školama postati obvezno čitanje antisemitske lektire. Hoće li Hitlerov "Mein Kampf", odnosno Goebbelsova "Mala abeceda nacionalsocijalizma" postati obveznim predmetom i za europsku mladež?". Naravno, radi se o provokacijama, pretjerivanju, ali i Sonnebornove indektive ni malo nisu naivne. On zapravo, na pomalo komičan način artikulira ozbiljne društvene, europske fenomene, a ponajviše dovodi u pitanje nedodirljivost europske administracije i političkih elita koje su, kako bi očuvale svoj privilegirani položaj spremne i sposobne na podilaženje i najnižim nacionalističkim i ideološkim strastima, odnosno ni malo nisu imune na opće licemjerje, ali naravno sve to zamataju u lažni demokratski celofan, računajući na kratku pamet i zaborav javnosti i građana Europske Unije. A, Sonneborn se upravo s time ne želi pomiriti i utoliko sve što radi nije nikakav politički show, već upozorenje Junckeru i njegovoj novoj vladi da ozbiljno reagira na suštinske nedostatke i probleme zajednice u kojoj živimo.