Europska unija kroz 2015. godinu u znaku Grčke i migracija

Terorizam, izbjeglička kriza, koja je dovela u pitanje i schengenski prostor, uz euro najopipljivije postignuće u europskim integracijama, grčka kriza i odnosi s Rusijom obilježili su 2015. godinu. Početak i kraj godine obilježeni su terorističkim napadima u Parizu. Na samom početku godine, 7. siječnja u terorističkom napadu na satirični tjednik Charlie Hebdo ubijeno je 12 ljudi, a u petak, 13. studenoga u nekoliko istodobnih napada na nekoliko lokacija ubijeno je 130 ljudi.

Početkom godine u Grčkoj su održani parlamentarni izbori koje je dobio Aleksis Cipras obećavajući biračima da će okončati s drastičnim mjerama štednje, koje su Grčkoj nametnuli vjerovnici u zamjenu za financijsku pomoć. Nakon toga uslijedili su mučni pregovori koji su trajali nekoliko mjeseci tijekom kojih je Grčka došla na rub izbacivanja iz eurozone, a njezin tadašnji ministar financija, kontroverzni Janis Varufakis zadavao teške glavobolje čelnicima zemalja eurozone.  Dogovor je postignut tek u srpnju, kada su vjerovnici s grčkim vlastima postigli dogovor o trećem programu pomoći u visini od 86 milijardi eura, a Grci su zauzvrat morali odustati od svojih zahtjeva da se prekine sa štednjom. Kriza je tada prestala biti akutnom, ali je još daleko od rješenja jer se već početkom sljedeće godine očekuje rasprava o olakšavanju golemog grčkog duga. Tek što se smirila kriza s Grčkom, u središte pozornosti dospjela je izbjeglička kriza. Izbjeglička ruta premjestila se sa sredozemne na balkansku, a nakon što je Mađarska zatvorila svoje granice, izbjeglička rijeka krenula je kroz Hrvatsku i dosad je kroz nju prošlo preko pola milijuna ljudi na svom putu prema sjeveru, uglavnom prema Njemačkoj.

Izbjeglička kriza izazvala je krizu u odnosima među zemljama članicama EU-a. Bogatije zemlje koje su krajnje željeno odredište izbjeglica traže da ne snose same teret izbjegličke krize nego da se one ravnomjernije rasporede po svim zemljama sukladno njihovoj ekonomskoj snazi. Tome se najviše protive četiri zemlje Višegradske skupine - Mađarska, Slovačka, Češka i Poljska.  Jedinstveni prostor bez kontrole na unutarnjim granicama, koji čine 22 zemlje članice EU-a i četiri nečlanice našao se na teškom ispitu zbog masovnog priljeva izbjeglica. Zbog izostanka zajedničkog odgovora na taj izazov, zemlje članice su postupno počele suspendirati odredbe schengenskog sporazuma, čak i podizati žičane ograde. U jednom se svi slažu: bez učinkovitog nadzora vanjskih granica ovakav Schengen kakav je danas ne može opstati.

Najveći problem pokazuje se Grčka koja ili ne može ili ne želi ispunjavati svoju zadaću kao prva zemlja u koju migranti ulaze. Stoga je EU dogovorila akcijski plan s Turskom kako bi usporila i pokušala zaustaviti izbjeglički val iz Sirije i Iraka. Također se, zasad više kao pritisak na Grčku, spominje mini-schengen u kojem bi bilo samo nekoliko zemalja, ali to bi mogla postati i realnost ako se ne osigura učinkovit nadzor na vanjskim granicama. Kako bi sačuvala Schengen Komisija je prije nekoliko dana predložila uspostavu u Europske granične i obalne straže, koja bi mogla biti upućena na vanjske granice EU-a čak i u slučajevima kada zemlja članica na čije granice dolaze ne da svoj pristanak. O tom prijedlogu, koji je za mnoge preosjetljiv jer duboko zadire u suverenost nacionalnih država, zemlje članice trebale bi donijeti odluku do kraja prve polovice sljedeće godine. Zbog izbjegličke krize i Hrvatska je zaradila službenu opomenu Europske komisije, što je prvi korak u pokretanju postupka zbog povrede europskog prava. Opomenu je, zajedno s Grčkom i Italijom, zaradila jer otiske prstiju koje uzima od izbjeglica ne unosi u zajedničku bazu podataka Eurodac. Učinkovita provedba Uredbe o Eurodacu, baze podataka EU-a s otiscima prstiju tražitelja azila, ključna je za funkcioniranje Dublinskog sustava i programe premještanja izbjeglica u EU.

Od izbijanja sukoba u Ukrajini, EU je u zategnutim odnosima s Rusijom. Kao odgovor na aneksiju Krima u ožujku 2014. godine, EU je uvela sankacije, koje su kasnije pojačane, a sada su produljene na daljnjih šest mjeseci jer Rusija nije u potpunosti provela mirovne sporazume iz Minska. U vezi s odnosima s Rusijom nema punog suglasja među članicama. Jedan dio njih želi imati Moskvu kao saveznicu u borbi protiv terorizma i za okončanje rata u Siriji, a dio se zauzima za oštar pristup zbog njezine potpore proruskim separatistima na istoku Ukrajine.
Britansko pitanje moglo bi biti jedno od dominantnih tema sljedeće godine. Premijer David Cameron prošli je mjesec objavio četiri glavna područja u kojima traži reforme u EU-u, kako bi on mogao svojim biračima preporučiti da glasuju za ostanak u Uniji na referendumu koji se treba održati do kraja 2017. Referendum bi se mogao održati i puno ranije, a kao mogući datumi spominju se lipanj ili rujan iduće godine. Najteže neriješeno pitanje ostaje pitanje socijalnih naknada i slobode kretanja, odnosno britanskog zahtjeva da se ograniči tzv. socijalni turizam, to jest pravo državljana drugih članica na socijalne beneficije u Britaniji. London je tražio da radnici iz drugih zemalja članica moraju raditi najmanje četiri godine u Velikoj Britaniji prije nego što dobiju pravo na socijalne beneficije koje imaju domaći radnici, što je diskriminacija i u izravnoj suprotnosti s načelima i propisima EU-a. Britansko pitanje bit će glavna tema summita 18. i 19. veljače 2016.
Koliko je 2015. bila kritična godina govori i broj održanih summita - čelnici zemalja članica tijekom godine okupili su se dosad rekordnih 14 puta. Tako je premašen rekord iz 2011. godine kada je održano 12 summita. U normalnim okolnostima predviđena su četiri sastanka na vrhu godišnje.