EP predlaže uvođenje centraliziranog sustava azila u Europskoj uniji

Parlament je također pozvao da se osiguraju sigurni i legalni kanali za migraciju kako migranti ne bi morali riskirati živote da bi se domogli Europe i kako bi se suzbilo njihovo krijumčarenje.

U neobvezujućoj rezoluciji, zastupnici upozoravaju da se sadašnji sustav azila u EU-u ne može nositi sa sve većim brojem migranata i pozivaju na radikalnu reformu tzv. Dublinskih pravila (Uredba iz Dublina), koja predviđaju da je za razmatranje zahtjeva za azil odgovorna ona država članica u koju migrant prvo uđe.

Predlažu uspostavu središnjeg sustava za prikupljanje zahtjeva za azil i podjelu odgovornosti za njihovo rješavanje. Shema, koja bi mogla uključivati kvotu za svaku državu članicu, temeljila bi se na centrima za prihvat i registraciju odakle bi izbjeglice bile raspodijeljene dalje.

Zastupnici pozivaju također države članice da ispune svoje obveze kad je riječ o premještanju izbjeglica iz najteže pogođenih država članica, upozoravajući da ih je do sada premješteno vrlo malo.

Kad je riječ o preseljenju izbjeglica iz trećih država, zauzimaju se za obvezujući zakonodavni pristup.

Rezolucija, koju su pripremile zastupnice Roberta Metsola (EPP, Malta) i Kashetu Kyenge (S&D, Italija), usvojena je s 459 glasova za, 206 protiv i 52 suzdržanih.

Europska komisija u ovom trenutku razmatra reviziju Dublinskog sustava azila. Nedavno je predložila dvije opcije, a zakonodavni prijedlog obećala je donijeti do ljeta.

"Ne postoji jednostavno i brzo rješenje za migraciju, nema čarobnog štapića. Ne trebaju nam nove izvanredne mjere, treba nam održiv pristup za budućnost", kazala je Metsola u raspravi na plenarnoj sjednici.

"Migraciju se ne bi smjelo suzbijati, trebalo bi njome upravljati", dodala je Kyenge, ističući da bi se europski pristup trebao temeljiti na solidarnosti i podjeli odgovornosti.

Rezolucija EP-a o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji ističe da je 2015. vanjsku granicu EU-a pokušalo ilegalno prijeći 1,83 milijuna ljudi, dok je godinu dana prije stiglo samo 282.500 migranata. Zahtjev za azil u državama članicama EU-a, Norveškoj i Švicarskoj lani je zatražilo preko 1,4 milijuna ljudi. Prošle godine pritom je poginulo 3771 ljudi, a ove već više od 450, uključujući 77 djece.

Naglašavajući da se pristup EU-a prema migraciji mora temeljiti na solidarnosti, zastupnici poručuju da spašavanje života mora biti glavni prioritet te da je potrebno osigurati dovoljno novca, na razini Unije i država članica, za spašavanje migranata.

Sadašnji Dublinski sustav azila, smatraju zastupnici, ne uzima dovoljno u obzir migracijski pritisak na države članice koje se nalaze na vanjskim granicama Unije. Sustav ne uspijeva postići dva glavna cilja, a to su uspostava objektivnih i pravednih kriterija dodjele odgovornosti i brzo dobivanje međunarodne zaštite. Stoga pozivaju na njegovu reformu kako bi se osigurala pravednost, solidarnost i podjela odgovornosti među državama članicama.

Zastupnici smatraju da bi jedna od opcija za temeljitu reformu Dublinskog sustava (Uredba iz Dublina) mogla biti uspostava središnjeg sustava za prikupljanje zahtjeva za azil na razini Unije, pri čemu bi se svaki tražitelj azila smatrao tražiteljem azila u Uniji kao cjelini, a ne u pojedinačnoj državi članici, te uspostava središnjeg sustava za dodjelu odgovornosti za svaku osobu koja traži azil u Uniji.

Smatraju da bi se takvim sustavom mogli osigurati određeni relativni pragovi po državi članici iznad kojih ne bi bila moguća daljnja dodjela odgovornosti dok sve države članice ne dosegnu vlastite pragove, što bi eventualno moglo pomoći u odvraćanju od sekundarnih kretanja u druge članice jer bi sve države članice bile u cijelosti uključene u centralizirani sustav i više ne bi imale pojedinačnu odgovornost za dodjeljivanje podnositelja zahtjeva za azil drugim državama članicama.

Takav sustav mogao bi funkcionirati na temelju niza centara za prihvat i registraciju (eng. hotspot) u Uniji iz kojih bi se tražitelji azila dalje raspodjeljivali na razini Unije.

Rezolucija ističe također da se svakim novim sustavom dodjele odgovornosti moraju obuhvatiti ključna načela jedinstva obitelji i najboljih interesa djeteta.

Zastupnici pozivaju države članice da poštuju svoje obveze kad je riječ o premještanju izbjeglica iz najteže pogođenih država članica. Ističu da je do 3. ožujka 2016. premješteno samo 338 tražitelja azila od 39.600 koliko ih čeka na premještanje iz talijanskih prihvatilišta. Kad je riječ o Grčkoj, premješteno je 322 tražila azila od 66.400 planiranih.

U pogledu preseljenja, zastupnici smatraju da Unija treba obvezujući zakonodavni pristup. Preporučuju da se tim pristupom, kako bi imao učinka, omogući preseljenje znatnog broja izbjeglica u odnosu na sveukupni broj izbjeglica koje traže međunarodnu zaštitu u EU-u.

Zastupnici ističu također da se humanitarni prihvat može upotrebljavati kao nadopuna postupku preseljenja iz trećih država u cilju pružanja hitne zaštite najugroženijim osobama, često na privremenoj osnovi, primjerice maloljetnicima bez pratnje ili izbjeglicama s invaliditetom. U slučaju da preseljenje nije dostupno državljanima trećih zemalja, sve države članice EU-a trebalo bi potaknuti da uspostave i provedu programe humanitarnog prihvata.

Glede centara za prihvat i registraciju, zastupnici traže da se državama u koje migranti prvo dolaze kao što su Italija i Grčka pruži tehnička i financijska pomoć kako bi se omogućila brza i učinkovita registracija i upućivanje nadležnim vlastima svih migranata koji dolaze u EU uz puno poštivanje njihovih temeljnih prava.

U pogledu vraćanja migranata, zastupnici ističu da je potrebno sklopiti nove europske sporazume o readmisiji koji bi trebali imati prednost pred bilateralnim sporazumima između država članica i trećih zemalja. Vraćanje migranata trebalo bi provoditi na siguran način i u zemlje koje su za njih sigurne.

Rezolucija naglašava i važnost integracije migranata. Države domaćini moraju izbjeglicama pružiti potporu te mogućnosti integracije i organiziranja života u novom društvu, a to bi trebalo obuhvaćati i stvarni pristup demokratskim strukturama u društvu, kaže se u rezoluciji. 

Zastupnici ističu također da je integracija dvosmjeran proces i da poštivanje vrijednosti na kojima se EU temelji mora biti njegov sastavni dio.

Zastupnici ponovno naglašavaju da Unija mora donijeti dugoročnu strategiju za borbu protiv uzroka migracije u trećim zemljama (progon, sukobi, opće nasilje ili ekstremno siromaštvo) zbog kojih ljudi završe u rukama kriminalnih krijumčarskih mreža.

Podsjećaju da je posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava migranata također pozvao Uniju da uspostavi zakonite migracijske kanale kako bi se migrantima omogućilo da se koriste službenim načinima ulaska i izlaska umjesto da pribjegavaju kriminalnim krijumčarskim mrežama.

Ističu da preventivne mjere nisu dovoljne i da je, s dugoročnog stajališta, potreban jači poticaj za rješavanje geopolitičkih pitanja koja utječu na glavne uzroke migracije jer će, ne razmotri li Europa načine na koje može podržati ponovnu izgradnju tih zemalja, rat, siromaštvo, korupcija, glad i nedostatak prilika i dalje prisiljavati ljude na bijeg u Europu.

To znači da Komisija i države članice moraju uložiti novac u izgradnju kapaciteta u trećim zemljama, među ostalim omogućavanjem ulaganja i obrazovanja, jačanjem i primjenom sustava azila, pružanjem pomoći za bolje upravljanje granicama te jačanjem zakonodavnih i pravosudnih sustava u tim zemljama, kaže se u rezoluciji.

Rezolucija se također osvrće na demografske trendove u kontekstu migrantske krize, upozoravajući da će se, u skladu sa studijom OECD-a i Komisije iz 2014., izrađenoj prije povećanja migracijskih tokova prema Uniji 2015., broj radno sposobnog stanovništva Unije (u dobi od 15 do 64 godine) u razdoblju između 2013. i 2020. smanjiti za 7,5 milijuna i da bi to smanjenje bilo još izraženije ako bi se iz njihovih predviđanja isključila neto migracija jer bi se u tom slučaju broj radno sposobnog stanovništva smanjio za 11,7 milijuna.

Međutim, napominje isto tako da je u studenome 2015. stopa nezaposlenosti mladih za sve države članice iznosila 20 posto. Nadalje, navodi se da će se prema najnovijim predviđanjima Eurostata omjer između broja stanovnika u dobi od 65 godina ili starijih i stanovnika u dobi od 15 do 64 godine povećati s 27,5 posto početkom 2013. na gotovo 50 posto do 2050. To bi značilo promjenu sadašnjeg omjera od četiri radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 godina ili stariju u omjer od dvije radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 godina ili stariju.