slovenija

Desetak tisuća ljudi obvezalo se na suradnju s Udbom samo od '45. do '60.

Autor

Direktno.hr

Desetak tisuća ljudi u Sloveniji potpisalo je samo od 1945. do 1960. izjave kojima su se obvezali na suradnju s nekadašnjom Udbom, tvrdi autor knjige "Doušnici udbe" Roman Leljak koja je u četvrtak predstavljena u Ljubljani, a govori o mehanizmu novačenja ljudi za komunističku službu državne sigurnosti.
11.02.2016. u 20:42
Ispiši članak

"Vjerujem da je 60 posto  suradnika Udbe te izjave potpisivalo iz patriotskih osjećaja prema tadašnjoj državi, dio iz materijalnih razloga, a dio zato jer su bili ucijenjeni nekim saznanjima Udbe iz njihova privatnog života", kazao je na konferenciji za novinare autor knjige Roman Leljak, publicist i istraživač arhiva.

On je prije dvije godine već izdao sličnu knjigu s naslovom "Udbini spavači" u kojoj je objavio imena navodnih agenata te popise aktivnih i rezervnih časnika i suradnika slovenske Udbe te kontraobavještajne službe bivše JNA KOS-a od 1975. do 1990.

Ljeljak je poznat po publicističkim radovima o komunističkim i partizanskim zločinima nakon II. svjetskog rata i masovnim grobištima u Sloveniji, te po tome što je policiji prijavio neke bivše visoke dužnosnike jugoslavenskih tajnih služba iz Slovenije, optuživši ih da su organizirali ili  sudjelovali u atentatima na jugoslavenske emigrante, pretežno Hrvate, u Austriji i Njemačkoj. 

Leljak je nedavno nastupio  kao svjedok-ekspert sa znanjem o djelovanju nekadašnjih tajnih policijskih struktura u bivšoj Jugoslaviji na suđenju hrvatskim djelatnicima Udbe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Muenchenu.

Leljak u svojoj novoj  knjizi navodi popis s imenima nekadašnjih udbinih suradnika, uz njihova kodna imena. 

Materijal za knjigu dobio je iz materijala presnimljenih na  mikrofilmove koje je od uništenja pred sam raspad Jugoslavije i promjenu sustava u Ljubljani spasio Jože Pučnik.

Pučnik se u vrijeme demokratizacije bio vratio u Sloveniju iz Njemačke kamo je morao emigrirati iz Slovenije jer je bio disident koji je proturječio komunističkoj partiji, a jedan je od osnivača tadašnje nekomunističke koalicije Demos.

U parlamentu je tada vodio parlamentarno povjerenstvo za istraživanje zloporaba političkih ovlasti u vrijeme komunizma i istraživanje starih arhiva.

Leljak misli da su ostali materijali o suradničkoj mreži Udbe do kojih Pučnik nije došao možda uništeni. Zato on ne raspolaže materijalima o suradničkoj mreži slovenske Udbe poslije 1960., ali kaže da će svoja istraživanja svejedno nastaviti.

Leljak tvrdi da će javnost kao iznenađenje doživjeti to što su suradničke izjave s nekadašnjom političkom policijom potpisali i neki političari i dužnosnici iz vremena osamostaljivanja koji su se smještali na političku desnicu ili u centar.

Tako se u knjizi kao oni koji su potpisali sporazum o suradnji s Udbom, odnosno suradničku izjavu, među ostalima navode nedavno umrli predsjednik prvog saziva demokratski izabranog parlamenta Franc Bučar, te  glavni državni odvjetnik iz tog vremena Anton Drobnič.

Leljak jamči da su dokumenti u knjizi točno preneseni, odnosno da je riječ o preslikama na mikrofilmu koje su rađene iz izvornog dokumenta policije iz tog vremena, ali svejedno očekuje da će se zbog toga možda u nekim slučajevima morati suočiti sa sudskim tužbama.

Autor kojega neki drže kontroverznim  i kažu da je "povjesničar-amater" jer ne poznaje okolnosti vremena o kojemu piše, svoju je knjigu proteklih dana već predstavio u razgovorima na nekim privatnim televizijskim postajama.

Njegova je glavna teza da Udba nije imala problema s dobivanjem suradnika u godinama nakon II. svjetskog rata i da najveći dio onih koji su na tu suradnju u spomenuto vrijeme pristajali nije vodio materijalni motiv, te da su iskreno podržavali tadašnji režim.

No, suradnici su nesumnjivo dobivali materijalne privilegije, primjerice u obliku dobrih radnih mjesta u državnoj upravi za sebe i bračne partnere, djeca su dobivala državne stipendije, a posao za Udbu često su nastavljali mlađi članovi obitelji kad su se stariji povukli, navodi Leljak opisujući fenomen visoke spremnosti na suradnju s tadašnjom političkom policijom.

Po Leljakovim  je riječima tadašnji komunistički režim kroz angažiranje suradnika, osim što je tako stvarao svoju sigurnosno-doušničku mrežu, na određen način stvarao i "novu srednju klasu" koja je u socijalizmu smijenila bogatije građanstvo i dio intelektualnih elita koje su tijekom rata ili nakon njega većinom bile uništene.

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.