Čudne pojave u novinarstvu Hrvatske: percepcija kao oružje protiv činjenica

Ima tu svega, priučenih novinara, wannabe špijuna, manjinskih glasnogovornika, ali i pismoznanaca u službi istočnjačkog prodora u dubinu Europske unije. Davno poznatom činjenicom kako je percepcija znatno učinkovitija (ali i za na populizam prijemčivo malograđanstvo znatno zanimljivija) nego li je to suština, ovi poluobavještajci u službi kompanija u vlasništvu poreznih obveznika istočne despocije pokušavaju poturiti tezu kako je svaki ruski kapital jednak.

Percepcija, to glavno oružje protiv činjenica, koje su regrutacijski instruktori naših antijunaka doveli do savršenstva, potpuno zanemaruje činjenicu kako u mađarskoj naftnoj kompaniji jednostavno ne postoji bilo kakav kapital koji je povezan s igračkama Vladimira Putina. Možda u tome i jest njihov problem? Naime, Mađarska je pod vlašću Viktora Orbana odlučila otupiti od stranih kompanija dionice (za njih) strateških kompanija, pa je tako u naftnoj kompaniji suvlasnik sama država otkupivši ruski kapital, a u elektroenergetskoj kompaniji većinski vlasnik, istisnuvši njemački RWE.

To gore po istinu, još malo percepcije.

Naši antijunaci pune novinske tekstove kako je prepuštanje većinskog udjela u Energopetrolu, koji je INA otkupila od MOL-a, potpuni fijasko. Istina je kako to obično biva s wannabe obavještajcima, ponešto drugačija. INA je i ranije, od 2006. godine kada je zajedno s MOL-om privatizirala Energopetrol dominantan igrač u tom poslu, gdje joj je Bosna i Hercegovina oduvijek bila važno tržište. S druge strane to s MOL-om nije bio slučaj, te je ovakvo pregrupiranje dionica više nego logično. Naime, za razliku od Slovenije, u koju naši antijunaci guraju INA-u, u BIH postoji gotovo 40 postotni udio na tržištu s mogućnošću rasta, pa je više nego nejasno i nelogično lobirati za ulazak na tržište na kojemu ne postoji mogućnost maksimizacije profita. Takvo zagovaranje, štoviše, zahtijeva preispitivanje motiva….

Neopaženo je, na našem tržištu, prošla činjenica objave rezultata kreditnih agencija koje su osim država u okruženju, pa i Hrvatske, ocjenjivale i kreditni rejting kompanija. Tako je u ožujku agencija Fitch ocjenjivala kreditni rejting MOL-a te mu je dala ocjenu BBB- sa stabilnim očekivanjima, dok je Standard&Poor’s povećao kreditni rejting kompanije sa BB na BB+, također sa stabilnim očekivanjima.

Obrazložili su to boljim performancama u downstreamu koji će smanjiti financijske rizike kompanije. U isto vrijeme kreditni rejting Hrvatske obje su kuće ocijenila ocjenom BB s negativnim očekivanjima.

To je tim veće postignuće ako znamo da je industrija u 2016. godini dostigla gotovo 30-postotan pad, ali i ako znamo kakvi problemi postoje u odnosu Hrvatske i MOL-a glede INA-e. Jozef Simola, šef financija kompanije, komentirao je kako je to pohvala integriranom poslovnom modelu MOL-a.

Umjesto zaključka valjalo bi upozoriti na to da kompanije svojim poslovnim izvedbama stvaraju novu vrijednost na tržištima na kojima posluju. Bio motiv uhljebljivanje ili uveseljavanje istočnog despota novom igračkom, ipak bi industriju valjalo braniti i napadati činjenicama, a ne za račun politike fabricirati neistine, piše Energypress.