Austrija zaključila istragu protiv udbaša zbog ubojstva Crnogorca

Istražni postupak protiv Gorenca koji je u vrijeme tih događaja bio načelnik jugoslavenske Službe državne sigurnosti (kolokvijalno "Udbe"), te njegova zamjenika Borisa Mužiča u kojemu su se sumnjičili za ubojstvo austrijski su pravosudni organi obustavili, ali se nastavlja istraga zbog sumnje da su doista organizirali Crnogorčevu otmicu u Austriji, te ilegalno prebacivanje u Sloveniju, gdje je nakon ispitivanja vjerojatno ubijen, piše u ponedjeljak ljubljanski tjednik "Reporter", blizak Leljaku.

Roman Leljak se bavi istraživanjem zločina Udbe i poratnim žrtvama, o čemu je napisao više knjiga, te i pred slovenskim sudovima pokreno više neuspješnih pokušaja suđenja nekadašnjim "udbašima" za zločine jugoslavenske političke policije u vrijeme komunizma.

Mladog studenta teologije iz Salzburga Stjepana Crnogorca jugoslavenske su vlasti prema nekim podacima povezale s takozvanom bugojanskom oružanom skupinom Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB) koja je iz Australije preko Europe u ljeto te godine upala u Jugoslaviju, te likvidirana u Bosni jer je on s njom imao kontakt iako nije bio angažiran u emigrantskoj politici.

Leljak je u slovenskom državnom arhivu našao dokumente iz kojih proizlazi da je jugoslavenska Udba u suradnji sa slovenskom Udbom organizirala Crnogorčevu otmicu u Salzburgu, gdje su mu se udbini agenti lažno predstavili kao austrijski policajci, a nakon toga ga omamili i u nesvjesnom stanju prebacili preko granice s krivotvorenim jugoslavenskim pasošem u kojemu je bila stavljena Crnogorčeva fotografija.

Leljak je u državnom arhivu među dosjeima Udbe među ostalim pronašao i tu krivotvorenu putovnicu na ime Marko Golac, Crnogorčevu poštu, dokumente i štednu knjižicu, ali i originalni tonski snimak Crnogorčeva ispitivanja koje je "udba" izvela u Ljubljani.

Leljak pretpostavlja da je Crnogorac "likvidiran" i to vjerojatno na području tada zaštićene vojne zone Gotenica, a tijelo mu ni do danas nije pronađeno.

Leljak je tvrdio da je o cijeloj aferi mnogo znao i kasniji slovenski predsjednik Milan Kučan koji je i 1972. bio na visokoj partijskoj dužnosti, te da je Kučan morao dobivati i tajne inforacije Udbe, što je on u svjedočenju pred parlamentarnim povjerenstvom prije par godina demantirao.