Žigmanov: Prisjećamo se tih tragičnih događaja i opet ističemo za zločine nad Hrvatima u Vojvodini osuđen Šešelj, isti onaj...

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Demokratski savez Hrvata u Vojvodini u svojemu djelovanju uporno ustrajava gajiti živo sjećanje na tragična događanja u Vojvodini s konca 20. stoljeća. Riječ je o organiziranom  progonu vojvođanskih Hrvata iz njihova zavičaja – jednom od najtragičnijih razdoblja u novijoj  povijesti Vojvodine, napose kada je riječ o stradanju Hrvata u Srijemu te jugozapadnoj i  zapadnoj Bačkoj. Bilo je to ne samo vrijeme straha, nego i etnički motiviranog nasilja i ubojstava  koje se organizirano provodilo spram lojalnih građana hrvatske nacionalnosti i to samo zato što  su Hrvati.  

Tih se tragičnih događaja prisjećamo početkom svakog svibnja budući da je 6. svibnja u  Hrtkovcima 1992. godine održan miting na kojemu je sudjelovao Vojislav Šešelj i pročitao imena 17 Hrvata kojima je javno poručeno da se sele. Istina, protjerivanje vojvođanskih Hrvata započelo bez ikakvih povoda prije točno 30 godina – polovinom 1991.  etničkim nasiljem u Novom Slankamenu, ali je događaj u Hrtkovcima u javnosti prepoznat kao  najeklatantniji i najočigledniji primjer. Podsjetit ćemo javnost i ovoga puta da su Hrvati 1990-ih protjerivani i iz drugih  vojvođanskih mjesta: Golubinaca, Sota, Morovića, Erdevika, Kukujevaca, Gibarca, Šida, Vašice,  Rume, Iriga, Beške, Maradika, Inđije, Zemuna, Novih Banovaca, Surčina, Srijemske Kamenice,  Beočina, Čerevića, Petrovaradina, Srijemskih Karlovaca, Srijemske Mitrovice, Nikinaca,  Platičeva, Martinaca, Bača, Plavne, Sonte, Stanišića… Nevladine udruge govore o tome kako je  u Vojvodini 1990-ih ubijeno 25 osoba te da ju je moralo napustiti između 35 i 40 tisuća Hrvata.  Od izbjeglih se do danas gotovo nitko nije vratio u rodni kraj.  

Zadaća je svih političkih i društveno relevantnih hrvatskih institucija i organizacija koje djeluju u Vojvodini i Republici Srbiji otrgnuti zaboravu strahote koje su 1990-ih godina  vojvođanski Hrvati preživjeli. Jer, zajednica koja ne pamti i ne memorira vlastito stradanje, koja  primjereno ne njeguje sjećanje na vlastite žrtve, jest zajednica koja nema budućnost. Tim prije  nam to mora biti zadaća, jer u politikama suočavanja s prošlošću u Srbiji još uvijek izostaje  tematiziranje i sukladno rješavanje pitanja protjerivanja Hrvata iz Vojvodine – pravosudna tijela  nisu pokretala sudske postupke za učinjene zločine, ne postoji niti jedno javno obilježje, a nema ni prigodnog memoriranja. Ovi se zločini različitim strategijama nijekanja prešućuju, na što ne pristajemo. 

Također, opet ćemo istaknuti da je za zločine nad Hrvatima u Vojvodini pravomoćno osuđen, pred Mehanizmom za Međunarodne kaznene sudove u Haagu, Vojislav Šešelj. Isti onaj  koji je nakon toga, mimo svih demokratskih načela i standarda međunarodnoga prava, nastavio  svoje političko djelovanje, koje je dijelom usmjereno ne samo na nijekanje činjenica zbog kojih  je osuđen – zločina nad Hrvatima u Srijemu, nego i na aktivno djelovanje u mjestu u kojemu su  se zločini i događali, kao što su Hrtkovci, gdje njegova stranka ima prostor u kojima se odvijaju  aktivnosti nijekanja zločina – što držimo za njihovu banalizaciju. Tako što smatramo i  nedopustivim djelovanjem za svaku demokratski legitimiranu državu, koje bi onda i mjerodavna tijela Republike Srbije morala zabraniti. To, kao pripadnici ranjene zajednice, s razlogom  očekujemo, jer se isto može tumačiti i kao ruganje nevinim žrtvama i kao nespremnost srbijanskih vlasti da se primijene neke od temeljnih preporuka Europske unije kada je riječ o  politikama suočavanju s prošlošću. Nadamo se kako nedjelovanje glede toga ne znači i  odobravanje."