Zemlja u kojoj nonšalantno umiru bebe, a djecu zlostavljaju do smrti

''Jučer sam razgovarala s majkama koje su posljednjih dana pokopale svoje tek novorođene bebe. Bebe koje su preminule u mostarskoj bolnici. Jučer sam gledala press konferenciju i lica liječnica koje su, nakon neviđenog medijskog pritiska (hvala svima), saopćile javnosti detalje ovog slučaja. Jučer sam razgovarala s majkama. Jučer sam gledala lica doktora. Nesrazmjer najdublje ljudske boli i nula empatije. Dođe čovjeku od ludila da vrišti, da nekog sa zidom strese toliko da više nikad ne ustane. Ali onda staneš i skontaš - neće ići. Ova se priča mora riješiti hladne glave. Za njihovu i našu djecu. Za sve bebe koje će doći. Apeliram na svoje kolege iz medija da bar jednom vrate istraživačko novinarstvo na zaboravljeni pijadestal, da na tren zaborave šund, a pokušaju izboriti jednu veliku bitku za istinu i ne puštaju ovaj slučaj zaboravu i plasiranim šokantnim floskulama, kao i sve one koji mogu pravnim savjetima pomoći ovim obiteljima da se jave. Jer od države nema ništa. Ovo je zemlja u kojoj nam kreteni po cesti gaze najmilije, i sutra ih puštaju na slobodu. U kojoj se idioti propucavaju po birtijama da bi sutra u istima opet pili. Zemlja u kojoj se zlostavljaju djeca do smrti, a zlostavljači šetaju slobodni. Zemlja u kojoj nonšalantno umiru bebe i o njima se priča kao o kilu banana. Jučer tri, danas sedam, sutra deset...još malo pa nestalo. Dokad ćeš šutjeti mili podaniče? Dokad ćeš biti tek sjena čovjeka koji je rođen da se bori, a ne da se sklanja ustranu? Dok se tebi ne desi?''.

Prenosimo i Martininu prethodnu objavu, u kojoj je podijelila članak s viješću o tragedijama

''Samo u ovoj umrtvljenoj, hipnotiziranoj zemlji ovo nije prvoklasna, strašna i najveća vijest. Samo se kod nas preko ovoga i sličnih stvari godinama prelazi šutke, mireći se sa svime, sa duboko slegnutim ramenima i pssst, pusti bolan, jer sustav je veći od malog čovjeka, sustav malog čovjeka melje, jede i ispljune, a s bogovima se ne igra i u bogove se ne dira. Tri male bebe su preminule u nekoliko dana u Mostaru. Samo se u ovoj jadnoj zemlji radi ovoga provode "pojačane mjere nadzora". Pa j**** li vam nadzor i dušu koju nemate. Devet mjeseci nosiš blago ispod srca, toliko majki tih devet mjeseci imaju neviđeno teške i komplicirane trudnoće, odriču se sebe da bi se to maleno biće rodilo, leže nepomično, strah ih je otići i do toaleta da nešto ne bi krenulo po zlu, dišu samo da ugledaju jedan par najdivnijih očiju, i onda se desi ovo? A vi provodite pojačan nadzor? U svakoj normalnoj zemlji, kao što netko napisa, radi opsežne i neviđene istrage sve bi drugo bilo stavljeno na čekanje, a odjel zatvoren. Kod nas je ovo vijest teška okoprilike kao jedna silikonska sisa prosječne starlete. Ovo drugo nas više i zanima. Takvi smo mi ljudi, i neka nam je kako nam je. Ovim nesretnim ljudima, kojima se teška nevolja desila i dešava, izražavam najdublju i najiskreniju sućut, i poručujem ako ih je strah, ako bilo šta trebaju ili žele iznijeti svoju priču, neka me slobodno kontaktiraju, gonit ćemo bagru do zadnjeg suda ovoga svijeta.''