VIDEO Operacijom 'Tvigi 94' slomljen mit o nepobjedivosti Armije BiH

Ramska brigada svojom uspješnom operacijom postigla je veliki strateški i psihološki cilj, jer je osim pobjede, zauzimanja strateškog cilja, slomila mit koji se bio provlačio kroz medije o Armiji BiH kao nepobjedivoj. Armija BiH u toj operaciji izgubila je svoje snažno vojno uporište. HVO-ova pobjeda izmijenila je odnos snaga na ramsko-uskopaljskoj bojišnici, a bila je i prekretnicom tijeka rata između snaga HVO-a i muslimansko-bošnjačkih snaga odanih vladi u Sarajevu (Armija BiH).

Na početku priprema obrane, 1992. godine,  Hrvati se organiziraju kroz Općinski stožer obrane, a Muslimani većim dijelom ostaju rezervirani i ne pokazujući ozbiljniju namjeru da se uključe u obranu prema kupreškoj općini i Banjalučkom korpusu.

Kasnije, formiranjem Hrvatskog vijeća obrane, Hrvati se organiziraju i djeluju kroz HVO, a paralelno s time, Muslimani kroz Teritorijalnu obranu. Budući da je iz povijesti poznato da dvije vojske i dva zapovjedništva ne mogu djelovati na istom teritoriju, pokušavala se napraviti zajednička crta obrane. U ljeto 1992. godine, manji dio Muslimana priključuje se obrani i odlazi na crte prema četnicima, ali kao pripadnici TO.

Već u kolovozu 1992. godine dolazi do sve većih nesuglasica i odbijanja muslimanskih predstavnika da se, sukladno odluci tadašnjeg Predsjedništva BIH, u mjestima gdje su Hrvati u većini TO stavi pod zapovjedništvo HVO-a, odnosno suprotno, gdje su Muslimani u većini da se HVO stavi pod zapovjedništvo TO.

Stanje se dodatno zakompliciralo te se muslimansko vodstvo oslanjajući se na obećanja kako će dobiti pomoć iz susjednih općina definitivno odlučilo napasti Hrvate.

Želeći ostvariti planirano, muslimanska strana na sve načine izbjegava konkretne dogovore, da bi 23. listopada 1992. godine, za vrijeme stanke, predstavnici brigade "Rama" dobili vijest da su u rajonu Crni vrh – Zgon Muslimani napali pripadnike brigade "Rama" i ubili vojnika Franju Zadru. Nakon toga, pregovori su prekinuti. Uslijedio je sukob u kojemu je muslimanska strana doživjela potpuni poraz.

Zbog izjava i stavova pojedinih političara iz Hrvatske, posebno bivšeg predsjednika Mesića, u velikom dijelu hrvatske javnosti još uvijek vlada mišljenje kako su sukob u Prozoru izazvali Hrvati i da im je u tome sukobu pomagala Hrvatska vojska.

Nakon neuspjeha muslimanske vojske u operaciji Neretva 93 iz višemjesečnih obrambenih HVO prelazi u ofenzivna djelovanja. Akcijama manjeg obujma pripremao se teren za ozbiljnije napredovanje i odbacivanje neprijatelja dalje od Prozora. Pred kraj listopada 1993. godine, brigada osvaja značajnu kotu Brenovac, a tri tjedna kasnije pomaknute su crte obrane u rajonu Zavišće čime je neprijatelj doveden u nepovoljniji položaj.

Dolaskom zime nastaju nepovoljni uvjeti za ozbiljnija ofenzivna djelovanja, pa je taj period iskorišten za kvalitetnu pripremu napadnih aktivnosti. Rezultat tih priprema je bila operacija "Tvigi-94.", čiji su rezultati donijeli rasulo u "Prozorskom samostalnom bataljonu" i promijenili odnos snaga na ramskoj, ali i uskopaljskoj bojišnici.

Iako se u više navrata planirao napad, zbog nekoliko razloga, do njega je došlo tek 24. siječnja 1994. godine. Planirajući ovu operaciju, zapovjedništvo brigade "Rama", kao i zapovjedništvo Zbornog područja Tomislavgrad, pripremalo se za njenu provedbu temeljito i po vojničkim pravilima.

Operacija "Tvigi ’94." slomila je mit o nepobjedivosti ABiH i neosvojivosti njenog uporišta, sela Here. U svega desetak sati, razbijene su iluzije pripadnika tzv. A BiH o osvajanju Prozora i cijele Rame i protjerivanju Hrvata iz nje. S obzirom na događanja prije operacije, posebno pokolja na Uzdolu, zauzimanje Hera nije bilo samo od strateške važnosti, možda čak više, one psihološke.

Temeljeći svoja izvješća na podacima Unprofor-a, agencija Reuters, nazvala ju je "Prvom ozbiljnom hrvatskom ofenzivom", piše portal Kamenjar.com.