Veteran 'Alfi' i dragovoljac Domovinskog rata bori se za slobodu

Bojnik HVO -a  Jašarević dragovoljac je Domovinskog rata, pohvaljivan više puta, nositelj zlatne značke V.P., istinski hrvatski branitelj i HRVI, nastavlja dalje svoju borbu za Istinom u dokazivanju kako nije ratni zločinac.

Njegovo pismo javnosti prenosimo u cijelosti:

"Ovim pismom se obraćam Vama, da iznesem u javnost sve ono što sam kao hrvatski branitelj doživio zajedno sa svojom obitelji, dok vodim još jednu bitku za istinu pred sudom BiH.

2015. godine sam optužen od tužiteljstva BiH, da sam kao zamjenik zapovjednika 2.bojne V.P. HVO Livno, zajedno sa Zdenkom Andabakom i Seadom Velagićem, počinio ratni zločin protiv čovječnosti u udruženom zločinačkom pothvatu, iz čl. 172 KZ BiH, na širem području općine Livno, tijekom 1992.godine. Ovaj predmet od samog početka prate kontroverze. Dodavanje mene na ovu optužnicu, jer je protiv mene postojao predmet u tužiteljstvu HB Županije u kojem sam osumnjičen da sam počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Zbog nedostatka dokaza, glavna tužiteljica HB Županije Snježana Kukrić taj predmet šalje u tužiteljstvo BiH i isti spaja s prethodnim.

Dana 17.02.2015. godine u ranim jutarnjim satima, lišen sam slobode od istražitelja SIPE Novaka Mijovića i Grge Hrgote, koji su po ulasku u obiteljsku kuću, bez pitanja i naloga ušli u sobu mojeg maloljetnog sina te su tim činom djetetetu prouzrokovali veliki stres nakon čega je morao potražiti liječničku pomoć.

Po dolasku u zgradu tužiteljstva BiH, predan sam tužiteljici Lejli Konjić, koja mi je rekla zbog čega sam doveden i da mi pruža zadnju šansu. Kako nisam razumio što to znači, upitao sam je "zbog čega zadnju šansu“?

Konjić mi je odgovorila,“zadnju šansu da propjevaš“. Pošto ja nikad nisam dobro pjevao, rekao sam joj da ne znam o čemu priča, nakon čega je Lejla Konjić za mene zatražila pritvor  uz obrazloženje da sam državljanin RH, da imam prebivalište u Zagrebu, da mi kćerka studira u Zagrebu, da me vežu rodbinske veze sa RH i da sam se liječio u bolnicama RH dok je ona provodila istragu.

Što mi je bilo začuđujuće jer sam radio u sudskoj policiji USŽ, na mjestu zamjenika zapovjednika i da nikad me nitko nije tražio, po bilo kom pitanju. Tako sam završio u pritvoru bez ikakvog razloga 9 mjeseci. U međuvremenu, dok sam ja bio u pritvoru, tužiteljica Lejla Konjić pomoću svoje suradnice Nine Mujezinović, u više navrata uznemiravala je moju obitelj, kao da nije dovoljno što su hranitelja obitelji pritvorili. Služila se i podvalama mojih radnih kolega iz Odjela sudske policije USŽ Senada Ćatić, Zlatka Fajkovića i Silvija Čelana, koji su putem istražitelja Adija Šeće plasirali laži o meni, a sve da me što duže drže u pritvoru.

Da bih se mogao braniti sa slobode, morao sam obiteljsku kuću staviti pod hipoteku jer mi je određen pritvor do tri godine. Braneći se sa slobode, u jesen 2016. godine pred kuću mi dolazi lokalna policija, i obavještava me da se javim FMUP radi davanja izjave. Odlaskom u zgradu FMUP   izjavu od mene uzeli su istražitelji Rusmir Abdulov i Hadžić. Uzimanje moje izjave kao svjedoka te su mi između ostalog prijetili da ukoliko ne svjedočim protiv generala Ante Gotovine i Zlatana Mije Jelića, da će mi natovariti još jedan UZP. To nedolično, neprofesionalno i nekorektno ispitivanje trajalo je četiri sata.

Sve ove godine podnosio sam pritvor, pritiske i prijetnje s mislima da će istina doći na vidjelo. Ta istina je, da sam samo jedan istinski branitelj, HRVI, dragovoljac Domovinskog rata, pohvaljivan više puta, nositelj zlatne značke V.P., a nikakav ratni zločinac.

Dana 14.06.2017. godine prvostupanjskom presudom suda BiH, proglašen sam krivim po tri točke KD Zločina protiv civilnog stanovništva, čl. 142 KZ SFRJ. Sud je prihvatio izjave trojice oštećenih  iako su izjavili da me nisu poznavali, već da su čuli naknadno da sam ja počinio zločine. Moje dokaze, da uopće nisam bio ni blizu općine Livno, sud nije prihvatio.

Ova odluka suda me je zaprepastila, jer nakon dokazivanja da nije bilo UZP i zapovjedne odgovornosti, a što se odnosilo na 17 točaka ova odluka ispada politička. Ne želim se pomiriti sa oznakom ratnog zločinca, jer to nisam i ne želim biti. Borit ću se do zadnjeg, jer želim da istina pobijedi. Znam i svjestan sam, da ću poslije ovog prozivanja imati problema, ali ja se ne bojim istine. Istina je moj adut u borbi", napisao je u svojem pismu za javnost Muamer Jašarević.