Tko je Martina Mlinarević Sopta: Od kritike Čovića do pozicije kod Komšića

Komšićevo je to vraćanje duga Izetbegoviću s obzirom na to da je uz pomoć SDA-ove infrastrukture i došao na poziciju drugog bošnjačkog člana Predsjedništva, jer su rezultati koje je on osvojio krajnje neproporcionalni s rezultatima stranke čiji je nominalni šef. 

Ipak, da Komšić nije uvijek zaboravan i neprincipijelan pokazao je već na početku svog trećeg mandata imenovanjem Nihada Hebibovića na savjetničko mjesto.

Hebibović je, podsjećamo, jedan od probošnjačkih novinara koji su pripremali teren za Komšićev veliki povratak u tročlano Predsjedništvo BiH šireći među bošnjačkom čitateljskom publikom iracionalni strah od Hrvata.

Posebno je u oči upao široj javnosti kad je isplivala prepiska u kojoj šovinistički govori o Kolindi Grabar-Kitarović i uništenju turističke sezone pričom o vehabijama na plažama diljem Jadrana.

Osim Hebibovića, tu su i neki drugi zaslužni ljudi koji su, posredno ili neposredno, pomogli u jačanju narativa o BiH kao građanskoj državi.

Jedna od njih je književnica i spisateljica te dugogodišnja zvijezda spisateljskog neba u BiH Martina Mlinarević Sopta. Ona je, Komšićevim prijedlogom, pristala postati veleposlanica BiH u Češkoj.

Podsjetimo, Mlinarević Sopta pobrala je simpatije javnosti nakon što je priznala kako je oboljela od zloćudne bolesti, o čemu je pisao i portal Direktno.

Obračun s Čovićevim kadrovima

Da ljudi oko Komšića dobro znaju što rade, govori nam i činjenica da je Prag ponuđen baš Soptinoj.

Naime, Sopta se izjašnjava kao Hercegovka i tako ne spada u dominanti konstitutivni narativ BH društva s obzirom da 'ostalih' koji nisu službene nacionalne manjine ima oko jedan i pol posto.

Imenovanje Sopte je na neki način i osveta Čovićevim kadrovima s obzirom na to da je ovo mjesto svojevremeno trebalo pripasti vlasniku i uredniku portala Poskok Ivanu Šušnjaru. Kad je Šušnjar trebao postati veleposlanik u pitanje su dovođene njegove kompetencije jer je riječ o inženjeru građevine.

S druge strane, Soptinu stručnost nitko nije doveo u pitanje, a nejasno je što bi ona mogla raditi u diplomaciji s obzirom na to da, baš poput Šušnjara, nema diplomatskog iskustva. Vremena kad su književnici bili veleposlanici i diplomati, valjda, završila u vremenima ljudi poput Ive Andrića, no BiH kaska i u tom smislu...

Zanimljivo je i to da je Sopta nekadašnja kolumnistica spomenutog portala. Ova mlada Ljubušanka bila je svojevremeno predvodnik liberalne misli i jedan od razbijača tipičnih hercegovačkih predrasuda, a koristeći pero kao oružje, nije se libila pisati o tabu temama. 

Kritikom Čovića do pozicije kod Komšića

Sopta je jedna od najvećih kritičarki politike HDZ-a u BiH i Dragana Čovića, a neki analitičari je smatraju ideologom građanske priče u Hercegovini s obzirom da je narativ kojim se služi sličan onom banjalučkog novinara Dragana Bursaća

Sopta je Hercegovka koja kritizira Čovića i mudro zaobilazi teme koje se tiču velikobošnjačkih političkih ciljeva, dok je Bursać Banjalučanin koji se izjašnjava kao Bosanac i kritički propituje Milorada Dodika i srpsku politiku. I Sopta i Bursać često su prenošeni u nekim regionalnim medijima čija je uređivačka politika slična politici ovog dvojca.

Također, temelj za pretpostavku Soptinog ideološkog narativa leži i u činjenici da je dobivala nagrade od Centra za mir i multietničku suradnju na čijem je čelu Safet Oručević, ratni gospodar života i smrti u istočnom Mostaru koji preko svojih 'pištolj medija' otvoreno podržava gašenje konstitutivnosti kao koncepta i uspostavu sustava jedan-čovjek-jedan-glas u BiH.

Postoje informacije i da je razlog Soptinog prihvaćanja funkcije u Pragu osobne prirode, no to nije važno s obzirom na njen dosadašnji stav prema Komšiću.

U emisiji HRT-a 'Nedjeljom u 2' kod Aleksandra Stankovića, Sopta je tvrdila kako su za nju Komšić i Čović isti te da ih obojicu smatra lošima za BiH kao državu i ljude koji u njoj žive. Prihvaćanjem funkcije koja joj je ponuđena od Komšića, bez obzira kakav motiv bio sa strane, Sopta je svima pokazala da se ne razlikuje previše od onih koje kritizira. 

Na stranu činjenica da je Komšić jedna od gorih stvari koje su se dogodile Hrvatima u BiH u poslijeratnom vremenu, Soptino je apsolutno pravo podržavati tu, za Hrvate pogubnu politiku, ali bi u tom slučaju bilo dobro to i otvoreno reći.

Ovako, očito je da joj Komšić i Čović, makar načelno, nisu isti, a da u njenoj kritici nema ničeg osim politikanstva koje, što je inače svojstveno za BH društvo, ipak nije jeftino politikanstvo.