Prošlo je 30 godina od stravičnog zločina nad Hrvatima u Bugojnu, oni koji su ostali o zločinima više ne mogu šutjeti

"U samo 11 dana imalo smo 192 poginula, naši domovi, crkve, groblja, kapelice, sve je srušeno. Tužni su ovo dani za nas Hrvate Bugojna", kaže Vlado Ivoš, predsjednik bugojanske HVIDR-e, piše Večernji.ba.

Pored ubojstava od kojih su mnoga bila posebno okrutna, dvije tisuće bugojanskih Hrvata prolazilo je torture na desetine logora Armije R BiH iz kojih se u nepoznato odvedeni 21 logoraš. Dosad su pronađena tijela samo njih šest, za 15 se još uvijek traga.

"Najteži gubitak kojeg smo doživjeli u ratu su ljudski životi i njihov gubitak. Imalo smo ih 311 što je zaista puno za ovako malu općinu. Danas u Bugojnu živo tek oko dvije tisuće Hrvata, ostali dolaze tijekom godine, ali onih koji stalno žive ovdje je malo. Kad je povratak počeo oko 2000. godine imali smo oko šest tisuća povratnika. Razlozi ponovnom odlasku, po meni, su u činjenici da Hrvati Bugojna nemaju mnoga prava, ne mogu se zaposliti u općinska tijela vlasti, u javna poduzeća, niti jedna ulica u Bugojnu ne nosi ime po nekom istaknutom Hrvati, a puno ih je koji su gradili ovaj grad", kaže Miroslav Zelić, predsjednik Općinskog vijeća Bugojno koji je i sam prošao torture bugojanskih logora u kojima je proveo punih osam mjeseci. Usprkos svemu kaže da nije izgubio nadu da će glavni krivci za zločine uskoro biti izvedeni pred lice pravde. 

"Vjerujem u pravosuđe kao i to da će uskoro biti stavljena točka na bugojanski slučaj", ističe Zelić.

Među onima koji pomalo gube nadu u to je Dijana Strujić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna i supruga jednog od nasilno odvedenih hrvatskih logoraša Mihovila Strujića. "Predugo vremena čekamo pravdu, pogotovu nakon što smo prije tri godine na Rostovu pronašli tijela četvorice naših nestalih te više nema nimalo dvojbi da su nakon odvođenja ubijeni. Zašto pravosuđe već tri godine ne reagira i pokrene procese jer ima ključni dokaz, tijela ubijenih, nije mi jasno. 15 nasilno odvedenih logoraša i isto toliko civila koji se još uvijek vode kao nestali su nam rak rana", kaže Strujić za Večenji list.

Pored obitelji poginulih i nestalih te čelnika udruga proizašlih iz Domovinskog rata, uspomeni na žrtvu bugojanskih Hrvata poklonilo se i brojno izaslanstvo hrvatskih dužnosnika na svim razinama vlasti predvođeno  predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora BiH  Draganom Čovićem i predsjednicom Federacije BiH Lidijom Bradara koja je bila pokroviteljica obilježavanja 30. obljetnice progona i zločina počinjenih nad Hrvatima Bugojna. 

"Mi jednostavno moramo reči da zločini koji su činjeni u BiH, a s ovog mjesta posebno zločini nad hrvatskim narodom, moraju se do kraja rasvijetliti. Koliko god pravna država ne funkcionira, to će se morati dogoditi i o zločinima u Bugojnu više se neće moći šutjeti. Trajna je zadaća svih nas koji se bavimo politikom da svako tko je počinio zločin za to odgovara", rekao je Čović.

Počast ubijenim i poginulim Hrvatima Bugojna pored hrvatskih dužnosnika iz BiH odalo je i izaslanstvo RH predvođeno Ivanom Sabolićem, veleposlanikom RH u BiH i brigadirom Damirom Kirajem, vojnim izaslanikom, a u izaslanstvu je bio i predstavnik Državnog ureda za Hrvate izvan RH Ivan Zeba. Počast hrvatskim žrtvama Bugojna prvi put su odali i predstavnici Međunarodnog instituta za nestale osobe. Nakon polaganja vijenaca i molitve pred Spomen obilježjem u gradskom katoličkom groblju Sultanovići, za duše ubijenih molilo se u bugojanskoj župnoj crkvi sv. Ante. Misu je predvodio fra Jure Šekerija. Bugojanski župnik fra Ivan Pilić ovom je prilikom govorio o potrebi praštanja ali je izrazio i nadu da će odgovorni čuti vapaj za pravdom Hrvata Bugojna.