Prošlo je 28 godina od muslimanskog masakra nad Hrvatima na Stipića livadi

Danas, kao i svake godine, održan je komemorativni skup na tom tihom planinskom mjestu. 

Uz misno slavlje, brojnim izaslanstvima i obiteljima stradalih se obratio i general HVO-a Stanko Baja Sopta istaknuvši kako se ova godišnjica obilježava u znaku sjećanja na hrvatske žrtve iz Bugojna koje su, također, stradale od istog neprijatelja. 

"Već se nabrojalo dvadeset i sedam godina od onoga 28. srpnja 1993. godine. Bio je to krvav dan. Dan zločina i podmuklosti. Bio je to dan u kojem je Armija BiH združena s Mudžahedinima, po tko zna koji put, pokazala svoje pravo, zločinačko lice", istaknuo je Sopta. 

Dodao je kako način ubijanja podsjeća na onaj turski, iz nekih starih vremena, kad su Osmanlije, prije 500-tinjak godina, osvajajući ove krajeve, ritualno ubijali naše pretke.

"Ovdje su na Stipića livadi, kod izvora, čekali skriveni s mudžahedinima i ubijali civile i zarobljene ljude. Ritualno, kao u neka stara povijesna vremena kad su Turci porobili ove krajeve i to isto činili našim precima", kazao je Sopta.

"Mi znamo da su oni naša svetinja, naša rana, bol i ponos. I da ih nikada nećemo zaboraviti", rekao je Sopta spomenuvši i sva ostala stratišta bh. Hrvata za koja, uglavnom, nitko nije odgovarao.

Počinjen je zločin nad 33 hrvatskih vojnika i šest civila koje su ubili i masakrirali pripadnici Armije BiH među kojima se spominju i mudžahedini. Svi preživjeli stanovnici sela njih preko 200 uglavnom žena i djece, uhićeni su i odvedeni u Jablanicu gdje su bili zatočeni do 1. ožujka 1994. kada su razmijenjeni. Nažalost, ni do danas još nije rasvijetljen pokolj sa Stipića livade i za isti nitko nije odgovarao.

Mjesto Doljani nalazi se u sjevernoj Hercegovini, na obroncima planine Čvrsnice, a kroz cijelu dolinu Doljana teče rijeka Doljanka. Bogati pejzaž ovih krajeva kao da, dok šumi ljetni vjetar, svjedoči mučnu povijest koja je na ovim prostorima nerijetko krvavo ispisivana.

Prema istraživanju povjesničara Davora Marijana, ovo je jedan od najtežih zločina počinjen prema Hrvatima od strane muslimanskih snaga. 

Marijan smatra kako je "obrana Doljana od tada je bila u teškom stanju jer se bojna Mijat Tomić osula i svela na slabiju satniju, a usto je bila na nedefiniranom spoju operativnih zona Sjeverozapadna i Jugoistočna Hercegovina“.

Selo Doljane u Jablanici branili su pripadnici 3. bojne brigade Herceg Stjepan iz Jablanice.

Ta bojna je u svom sastavu imala 179 vojnika 9. srpnja 1993. "što je brojno stanje jedne jače satnije". Uz navedenu postrojbu na tom području je bilo 88 domobrana, 33 vojna policajca i devet civilnih policajaca.

Shodno tome, širi prostor je čuvala satnija HVO-a iz Širokog Brijega jačine 60 do 100 vojnika, čiji je vod držao položaj na Štitnom brdu, pisao je nedavno povjesničar Hrvoje Mandić u autorskom tekstu pisanom za portal Bild.ba. 

Do početka rujna 1993. uz domicilne snage bila je angažirana i bojna širokobriješke brigade HVO-a. Takvo je stanje trajalo do početka rujna, kada su Širokobriježani zamijenjeni, a obranu sektora Doljani preuzela je 5. brigada HVO-a Posušje. Krajem listopada 1993. bojna Mijat Tomić pridodana je brigadi Kralj Tomislav, čime su Doljani i Slatina ušli u zonu djelovanja Zbornog područja Tomislavgrad.

Stradanja Hrvata u Jablanici nastavila su se kroz zatočeništvo u logoru "Muzej u Jablanici" pod nadzorom Armije BiH.