Predsjednik HSS-a: Od ideja Herceg Bosne nećemo odustati, na to nas je obvezao naš general

S Karamatićem je novinar Dnevnik.ba Ivan Crnjac razgovarao o aktualnim političkim temama, formiranju vlasti, izboru Željka Komšića bošnjačkim glasovima.

Gospodine Karamatić, izbori su iza nas, krenule su rasprave o formiranju vlasti, prošla je i inauguracija. Zašto se Dragan Čović nije pojavio na inauguraciji?

Izbori nisu prošli, prošao je ovaj formalni dio, ali nemamo dogovorenu ni formiranu vlast niti poznat model kako će se to završiti. Što se tiče Čovića, njegov nedolazak na inauguraciju je jedna jasna poruka lidera bh. Hrvata koji je pokazao što misli o tom cijelom bošnjačkom cirkusu kao i što njegov narod misli o tom istom cirkusu.

Kažete da izbori nisu prošli, što možemo očekivati?

Možemo očekivati kaos za koji su najviše krivi predstavnici bošnjačke političke elite. Ustavni sud BiH je jasno kazao da Dom naroda nije dom kantona, a bez popunjavanja Doma naroda na razini FBiH nema federalne vlade, nema državnog Doma naroda, nema odluka i inicijativa, nema vlasti, drugim riječima: nema ni države BiH ako je ikad i postojala.

Pa kako će se sve riješiti?

Zgodno, bošnjačka politika treba pristati na nekoliko ustupaka, omogućiti Hrvatima legalno i legitimno predstavljanje i onda možemo zajedno graditi državu BiH. Bez toga, nema ništa. Treba znati da nijedna država, a ova posebno, nije nikakva povijesna nužnost ni objektivna datost, ona ne mora ni postojati, odnosno, ovako ni neće postojati.

Dobro, ali kako u to uvjeriti vanjske faktore?

Ma koje vanjske faktore? Pa oni su uvjereni, prisjetite se malo deklaracija koje je donosio Europski parlament, prisjetite se izjava pojedinih lidera država članica. Pustite priče bošnjačkih lobista i Valentina Inzka, nisu vam to vanjski faktori.

Prošao je i Dan državnosti, više od pola države i pola stanovništva to nije ni doživjelo. Kako to komentirati?

Nema se tu što komentirati, sve ste već kazali u pitanju. Dodao bih samo da je riječ o više od pola teritorija države i više od pola stanovništva. Uvjetno rečeno, Dan državnosti slavili su samo na 23%, a to je više nego jasna poruka.

Bliži nam se obljetnica smrti generala Praljka i haške presude, što se u međuvremenu promijenilo?

Ništa. Hrvati su u dobroj poziciji, nakon tog tragičnog događaja Hrvatima je nedvojbeno poručeno da će nestati odavde, da su zločinci, da će biti trajno obilježeni. Jednostavno, taj politički sud je donio jednu političku odluku koja nije izazvala baš nikakve posljedice, a bošnjačka politička elita i mediji su se tomu nadali.

Nadali čemu?

Nadali našem odustajanju od konstitutivnosti i ravnopravnosti, a od toga nema ništa. Nismo odustali i nećemo odustati!

Pa dobro, ali što poduzeti?

Već sam kazao. Ili povratak na Herceg Bosnu i tvorničke postavke ili izvorni Dayton i BiH kao država tri konstitutivna i u svemu ravnopravna naroda.

Kako to provesti?

A što ako vam kažem da za to imam podršku Hrvatskog narodnog sabora (HNS BiH) i velikog dijela saborskih zastupnika u Republici Hrvatskoj, ne računajući zastupnike HDZ-a RH i vladajuće koalicije?

Što se onda čeka?

Čeka se da bošnjačka politika prihvati činjenice i da riješimo Izborni zakon.

Što se događa u Zeničkodobojskoj županiji? Hrvatima se pokušava nametnuti neka nova platforma i izabrati velik dio kluba Hrvata u federalni Dom naroda, kako će to završiti?

Teško, spomenuli smo ranije odluku Ustavnog suda BiH koja to onemogućuje. Bošnjaci su se sad svezali popisa iz 1991. i popisa iz 2013., ali ni od tog nema ništa. Ne može Središnje izborno povjerenstvo kojekakvim podzakonskim aktima donositi tako važne odluke. Ustavni sud je nedvosmisleno dao do znanja da Dom naroda nije dom kantona te da je legitimno političko predstavljanje uvjet na svim administrativnim razinama, a mislim da ne treba posebno objašnjavati koje su to razine.

Vratimo se malo na hašku šestorku i presudu od koje je prošlo godinu dana. General Praljak je svojim činom, rekao bih, zadao određeni smjer hrvatskoj politici u BiH?

Naravno, zadan je smjer i kao da nam je htio kazati da ne odustajemo od ideja Herceg Bosne. U ovom slučaju, Herceg Bosna je personifikacija naše ravnopravnosti i mi zasigurno nećemo odustati od toga. Dužni smo to i našem generalu i svim hrvatskim žrtvama u BiH. U ovoj borbi moramo ustrajati do kraja jer žrtva tog čovjeka ne smije biti uzaludna.