POVRATNIK U HRVATSKU Tko hvali njemačku birokraciju i javni prijevoz, sigurno nije živio tamo

Dok smo na zubatom zagrebačkom suncu smišljali u koji ćemo kafić, Juraj se prisjećao tmurnih i kišovitih dana u Njemačkoj. "Ljudi često imaju krivu sliku Njemačke, misle da je to obećana zemlja, ali to zbilja ovisi kakve ste sreće u kojim okolnostima dođete. Siguran sam da se oko polovice vrati. Iskreno, i meni je bilo puno teže otići tamo nego vratiti se. Postoji hrpa sitnica o kojima ne razmišljate dok ne odete, ali kad dođete tamo počnu vas smetati. Primjerice, uvijek pada kiša i uvijek je tmurno, a i Nijemci su takvi. Tmurni su, depresivni i pričaju samo o poslu”, rekao je Juraj, jedan od najnovijih vozača ZET-a.

Kava s kolegama u Njemačkoj ne postoji

U šali je spomenuo i kako mu je nedostajala dobra kava te priznao da je prije razgovora s nama bio na 'jednoj brzoj' s kolegama, što u nešto više od pola godine u Oldenburgu nije doživio ni jednom. Iako je to manji grad na sjeverozapadu Njemačke gdje se lako s jednog kraja do drugoga dođe i pješice, ljudi se uglavnom ne druže izvan posla. "Istina je da se u Njemačkoj puno radi i plaće jesu bolje, ali nitko ti na poslu neće pomoći. Svi se drže za sebe i ljudi se ne druže van posla. Drugo, tamo ste uvijek stranac, a domaći tamo napreduju puno brže. Ne kažem da je sve crno i može se tamo normalno živjeti, ali ako želite napredovati, morate se pripremiti na stalno učenje jezika i pet do 10 godina odricanja, a nije isto imate li obitelj ili ste sami”, jasan je bio Juraj.

Mladi Zagrepčanin dodaje da je otišao tamo u sklopu programa stručnog usavršavanja za postavljanje klima uređaja, ali da je to bilo sve samo ne posao koji mu je obećan. "Prva tvrtka u kojoj sam radio službeno se bavila vodoinstalaterskim poslovima i montiranjem klima, ali sam zapravo bio nešto između vodoinstalatera i bauštelca. Onda sam promijenio tvrtku i počeo obuku za skladištara. I tamo su u uredima bili Nijemci, a fizički dio posla su radili stranci. Šefovi su me znali i pohvaliti, što je bilo ugodno iznenađenje, ali kad sam u sklopu usavršavanja trebao proći obuku za administrativni dio, oni su to toliko odgađali da na kraju nisam ni dobio priliku”, poručio je naš sugovornik i dodao da je birokracija za poduzetnike ubrzana, ali za građane nije ništa puno bolja od Hrvatske.

'Tko misli da u Njemačkoj autobusi ne kasne, taj nije bio tamo'

Što se tiče javnog prijevoza, mladić priznaje da švercanje ne dolazi u obzir i da ljudi ulaze isključivo na prva vrata, ali to da 'autobusi uvijek dolaze na vrijeme' može reći samo netko tko nikada nije bio u Njemačkoj.

Danas na sve to gleda kao zanimljivo iskustvo, ali vraćao se ne bi. "Da sam samac, ostao bih možda još neko vrijeme, ali s djevojkom sam u vezi već više od pet godina pa je ona jedan od razloga mog povratka. U početku je bio dogovor da i ona dođe u Njemačku, ali je ona dobila posao u Hrvatskoj kao medicinska sestra pa mi je bilo puno lakše vratiti se”, rekao je Juraj koji je novi posao u Hrvatskoj našao mjesec dana nakon što se vratio.

Iako mnogi misle da ljudi u javnim tvrtkama tamo ostanu cijeli život, Juraj ima i drugih ambicija. "Trenutno mi je želja upisati fakultet, mislim da ću studirati ekonomiju. Prvo se želim još malo obrazovati jer vjerujem da za takav korak nikad nije kasno. Želim završiti fakultet u roku, a onda ćemo vidjeti. Ipak, siguran sam da ću ostati u Hrvatskoj”, zaključio je perspektivni Zagrepčanin.