Pismo Mikleniću iz dijaspore: Crkva (i Vi s njom) postala bi njihova meta

Štovani gospodine Miklenić,

Onaj dan kad je Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES), čiji sam član, pokrenulo postupak protiv Tihomira Oreškovića i Bože Petrova i time ih svrstalo u istu skupinu s već osuđenim veleizdajnicima Stjepanom Mesićem, Ivom Josipovićem, Zoranom Milanovićem, Vesnom Pusić, Miloradom Pupovcem i inima, Vi ste objavili uvodnik u "Glasu Koncila" u kojemu tvrdite upravo suprotno: „Najjača stranka ... neprestano je manipulirajući medijima i javnošću vršila pritisak na partnere, stvarala uznemirenost i sijala nesigurnost među članove Vlade."

Nije jasno na čemu temeljite tako tešku optužbu jer je općepoznato da je „najjača stranka" napravila mnoge ustupke, prije svega odstupila s mjesta predsjednika Vlade i više ministarskih mjesta, zbog traženja „sporazumskog partnera" i/ili novopečenog predsjednika Vlade, koji je doslovce pao s neba. Isto tako tobožnju naklonost medija vrlo je lako opovrgnuti na primjeru neokomunističkog glasila, koje izgleda izlazi u najmrklijem mraku, gdje vodu muti nekakav „pop Dodig". Treba pogledati naslovnice mrežnih izdanja i bit će jasno koliko je ovaj medij dirigiran protiv predsjednika „najjače stranke".

Za Vašu tvrdnju pak da se „može čak možda reći da je Most u tom sučeljavanju uvelike bio odgovorniji, časniji i zauzetiji za ono što bi moglo donijeti boljitak", također je teško naći objektivno uporište. Nepisano pravilo po kojemu najjača stranka u koaliciji postavlja predsjednika Vlade, a broj ministara se dijeli razmjerno broju zastupnika, u Vladi Domoljubne koalicije i Mosta postavljeno je na glavu, tj. manji partner neprestano ucjenjuje, a veći popušta, što dovodi do previranja u „najjačoj stranci". Da su čelnici Mosta zbilja tako odgovorni, kao što Vi tvrdite, i tako pošteni, kao što se sami prikazuju, onda bi sami predložili koalicijski ugovor, kojim se uvodi razmjerni udio u državnoj vlasti, a ne diktat, pa do današnje situacije nikad ne bi došlo. Da stvar bude gora, predsjednik Vlade ponaša se kao da je narod njemu osobno dao glasove i solira kako mu je po volji, trateći vrijeme raspravom o ravnatelju SOA-e, umjesto da se brine za investicije koje bi
donijele prijeko potrebna radna mjesta!

Da je HNES slušao Vas, onda bi bio osudio „najjaču stranku" i njezina predsjednika. To bi bila velika pogrješka jer na temelju javno objavljenog ugovora, sukob interesa predsjednika „najjače stranke" ne može postojati iz jednostavnog razloga što se radi o poslovnom odnosu iz prošlosti! Kad bi to bilo tako, onda bi predsjednik Vlade i ministar financija bili u puno težem sukobu interesa jer su u Vladu ušli iz privatnih tvrtki s kojima njihova Vlada i danas posluje. Ako postoje razlozi za druge optužbe protiv Tomislava Karamarka, onda ih treba otvoreno iznijeti, a ne izmišljati „neupitnu moralnu i političku odgovornost", koja je, gle slučaja, tipična formulacija iz komunističkoga sustava. To ne samo da nije kršćanski, nego je odurno i smiješno ponavljati optužbe iz hajke u kojoj sudjeluju ne baš uzorite osobe poput Stjepana Mesića, s kojim Vi sigurno ne želite imati dodirne točke!

Što se gospodi Oreškoviću i Petrovu konkretno predbacuje, možete pročitati u priopćenju HNES-a, koje će u pisanom obliku biti objavljeno ovih dana. S moga stajališta, najgore je što su se okružili skojevcima i sličnim vucibatinama, što je više nego znakovito, a potpuno nespojivo s pričom o „vladi stručnjaka" ili „reformskoj vladi". Osobno poznajem desetke izvrsnih stručnjaka različitih profila koji bi poletjeli kad bi ih se zvalo iz Vlade Republike Hrvatske, ali budimo iskreni: njih se ne zove jer su katolici i Hrvati! Pobožni, pošteni, misle svojom glavom, ne daju se manipulirati, žive u svome, a ne otetom stanu, ne govore ćirilicu, niti je kane učiti. Žalosno je da Vi ovoj tragičnoj činjenici niste posvetili niti rečenice.

Molim Vas, objasnite Vašim čitateljima, kojim se višim ciljem vodi npr. ministar unutarnjih poslova, bivši podoficir jugovojske, kad blokira svaku istragu time što ne smjenjuje one koji su policiju doveli u ovo bijedno stanje? Isto tako objasnite Vašim čitateljima kako potpredsjednik Vlade Petrov može biti zadovoljan radom Državnog odvjetnika koji nesmiljeno progoni hrvatske branitelje i istaknute sportaše, a optužbe protiv četnika i osumnjičenika za teški kriminal drži u ladici?

Dok njemačka kancelarka radi sedam dana u tjednu i 340 do 345 dana u godini, predsjednik Vlade RH se očigledno dobro zabavlja ne samo vikendom, nego poduzima turistička putovanja s cijelom obitelji npr. do Rima i pred Svetim Ocem Papom vrijeđa hrvatske vjernike ne prenoseći Svetom Ocu vjerodostojno mišljenje hrvatskoga vjerničkog puka o kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca. Rasprodati državnu imovinu nije ni vještina ni vrlina. Osoba koja u Slavoniji traži „česticu od 10.000 hektara" za nepoznatog kupca ne samo što riskira podsmijeh i porugu, nego otvara i pitanje koje su njezine stvarne namjere. Hoće li na tome zemljištu sutra niknuti zasad s GMO sjemenom, nuklearno postrojenje, naselje za migrante ili neko odlagalište za posebni otpad? Predsjednik Vlade dvaput je bio u državnom posjetu Njemačkoj, a da nije poznato je li imao ijedan značajniji sastanak s vodećim njemačkim tvrtkama. Niste se upitali zašto je uopće putovao? Za europske kontakte ima izvrsnog i neumornog ministra vanjskih poslova (nota bene iz „najjače stranke"!) koji je bio svuda dokud je trebao stići, zar ne?

Vladin čelnik koji bi istinski želio reforme, najprije bi pomeo sve skojevske parazite u Vladi, državnim ustanovama i predstavništvima u inozemstvu, te Vladu usredotočio na privlačenje stranih investicija. Budući da je Tihomir Orešković upravo to zanemario, ne može tvrditi da je uspješno prošao svoj „pokusni rok". Kako očigledno nije stvorio ozračje povjerenja sa strankom koja ga je dovela na to mjesto, nitko se ne smije čuditi što ga oni više ne žele imati tu gdje jest. Može biti sretan da su ga trpjeli pet mjeseci jer bi ga u nekoj tvrtki već odavno nečasno otpustili nakon njegovih „bisera".

Da sam na Vašem mjestu, „najjačoj stranci" najtoplije bih preporučio poučak blagopočivajućega kardinala Kuharića - Postoje neke linije s kojih se ne smijemo povlačiti, crte s kojih se ne smije uzmicati - umjesto grube kritike i podmetanja. Nije li ogromna ironija sudbine da taj jednostavni i općevažeći poučak u Vladi Republike Hrvatske, u kojoj su pretežito deklarirani katolici, dosljedno primjenjuje samo jedan ministar i to muslimanske vjeroispovijesti?

U Hrvatskoj je već godinama u tijeku proizvodnja kontroliranog kaosa, koja koristi povlaštenima da zadrže svoje pozicije, a glavne poluge su dirigirani mediji i anarhističke sljedbe poput one moralnoga sklopa kao pokrpana ćuprija. Ako uživaju Vaše simpatije, to mi je potpuno nerazumljivo, jer iz mnogih njihovih postupaka je razvidan njihov prijezir prema vjeri i Crkvi (što će im to, kad se njihov mesija rodio u Metkoviću?), kao kod svih revolucionara. Siguran sam da bi Crkva (i Vi s njom) postala njihova meta, istom kad bi se dočepali vlasti.