Odveo je suprugu i malenu Rosemarie na ljetovanje: UDBA-inom monstrumu dijete nije smetalo

Ubila ih je jugoslavenska tajna policija. Bio je to dio obračuna jugoslavenskih vlasti s pripadnicima Hrvatskog revolucionarnog bratstva koje je organiziralo akciju "Fenix 72". Kako je akcija propala, jugoslavenski je režim krenuo u obračun sa svima koje je smatrao opasnima po režim, navodi se na stranici Hrvatska povijest. 

O tome je pisala dr. sc. Danijela Lucić u svojoj knjizi "Državni terorizam", objavljenu u nakladi Despot infinitusa 2019. godine, u kojoj je analizirala i državni terorizam koji je provodila Jugoslavija. Nakon što je pojasnila akciju "Fenix 72" i obračun jugoslavenskih vlasti s HRB-om, autorica se posebno posvetila obitelji Ševo:

"Najviše odjeka u javnosti dobio je slučaj likvidacije Stjepana Ševe i njegove obitelji. Ševo je bio aktivni hrvatski politički emigrant u Njemačkoj i smatralo ga se jednim od ključnih aktera HRB-a u Europi. Prema dokumentaciji Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Službe državne sigurnosti (RSUP SDS), Stjepan Ševo praćen je od nekoliko suradnika republičkih službi te je na temelju saznanja o njegovoj djelatnosti donesena odluka da bude ubijen. To je i učinjeno u 24. kolovoza 1972. u blizini Venecije gdje je Ševo sa svojom suprugom i njezinom devetogodišnjom kćeri bio na ljetovanju. Istragu o slučaju vodile su talijanska i njemačka policija, a utvrđeno je da je obitelj ustrijeljena za vrijeme vožnje u automobilu. Svjedoci u istrazi utvrdili su da je te večeri s obitelji Ševo u automobilu bila četvrta osoba za koju se pretpostavlja da je egzekutor, odnosno agent SDS-a. Iako nitko nije kazneno odgovarao za ovu kao ni za druge smrti koje se smatraju dijelom osvetničkog plana za akciju 'Fenix 72', dostupna dokumentacija ukazuje da iza svega stoji SDS, odnosno sam državni vrh – Tito i Komunistička partija Jugoslavije koja je usmjeravala aktivnosti službi, a za ubojstvo obitelji Ševo najčešće se vezuje ime agenta SDS-a Vinka Sindičića."

O ovome ubojstvu nalazimo podatke još s kraja 1999. godine, u izvješću Vijeća za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu tadašnje Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Hrvatskog sabora. U njemu stoji: "Među opasnije vođe HRB-a u Europi Udba je ubrojila i Stjepana Ševu, rođenog 1936. u Hamzićima kod Čitluka. Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivan i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Iz izvješća suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske Udbe pod pseudonimom Mosor, bilo je poznato da je Ševo, bio jedan od glavnijih logističara HRB-a u Europi.

Ševo je - sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarijom, rođenom 1963. godine u Stuttgartu - živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst - navodno na sastanak s roditeljima".

FOTO: Cropix

"Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972., Ševini su otišli na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao s vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac s crnim naočalama. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemarija. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemariji i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinograd i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta".

Hebrang podsjeća na stari plan UDBA-e: 'Žele ga pokopati, on je bio kreator njihova poraza'

"U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: 'Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv'. Nakon ubojstva obitelji Ševo, Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za Udbu - pod novim pseudonimom Pitagora". Za ovaj zločin nitko nikad nije odgovarao.