ODLUČILA PRESELITI Australka hrvatskih korijena: U Melbourneu je život bolji, ali jedno mi nedostaje iz Zagreba

Nakon mnogo godina provedenih u Hrvatskoj zbog suprugovog posla odlučila se 2016. vratiti u Melbourne, drugi najveći australski grad i glavni grad države Victorije koji je više puta proglašen najboljim gradom za život na svijetu. Kao majka dvojice sinova u dobi od šest i tri godine vrijeme uglavnom provodi s obitelji, a omiljena lokacija su im nepregledne plaže.

Za portal Generacija.hr otkrila je koliko se njezin život u Australiji razlikuje od onoga u Hrvatskoj, je li zadovoljna uvjetima rada, zdravstvom i vrtićima, što sve za nju i obitelj nudi ovaj svjetski grad, kako im je bilo za vrijeme korona krize, planira li se vratiti u Zagreb i što joj najviše nedostaje iz Hrvatske.

"Odlučila sam se vratiti dijelom zato što sam tu rođena i provela dio djetinjstva pa mi je i ovo dom. Kao dvojni državljanin po rođenju osjećaš se i doma i kao stranac u isto vrijeme gdje god da ideš. Moj djed i baka su davno tu došli i stvorili život", započela je N.C. i dodala kako je još nekoliko faktora utjecalo na odluku da se vrati u Australiju.

Suprug joj je cijeli život radio kao konobar i nije bio zadovoljan uvjetima rada i plaćom.

"Radio je nepošteno puno sati tjedno i vraćao se doma preumoran. Konobari u Hrvatskoj rade po šest dana u tjednu i to do 50 sati tjedno. Plaća mu je bila jako mala, a ponekad mu je bilo i neplaćeno. Puno puta ga poslodavac nije niti prijavio, a nije imao izbora jer je morao raditi. Stoga smo se odlučili da ćemo mu izvaditi partner vizu kako bi zajedno došli u Melbourne", istaknula je.

Grad prepun doseljenika i različitosti

Život u ovom milijunskom gradu, dodala je, u mnogočemu se razlikuje od života u Zagrebu, i to prvenstveno zbog ljudi i drugačijeg mentaliteta.

"Najveća razlika u mentalitetu je da se ovdje ne osjeća ona depresija i negativnost ljudi kao u Zagrebu. Ljudi su zadovoljniji životom, vole sjediti u parkovima, putovati posvuda, izaći na ručak. I kafići su drugačiji, nisu pušački i služi se hrana pa se više ide po ručkovima."

Ovaj multikulturalan grad, dodala je, pun je doseljenika, no svatko gleda svoj posao.

"Puno vidim po hrvatskim vijestima prepiranja oko istospolnih brakova, hoće li negdje pisati roditelj 1 i 2 ili ne. Ovdje nikoga to ne zanima, a niti ne primijete one koji su 'drugačiji'. Navikli smo na susjede muslimane, Indijce, Azijate. Homoseksualni parovi hodaju zajedno niz ulicu, ni transvestite nitko ne osuđuje niti ne gleda", napomenula je N.C i dodala kako postoji i ona loša strana Melbournea zbog puno droge i uličnih bandi pa se mora biti oprezan u zapadnom dijelu grada.

Prisutna je i hipster kultura. Primjerice, Australci jako vole tetovaže pa nije čudno vidjeti tetoviranog kirurga, odvjetnika ili bankara.

“No to ne radi razliku za dobiti posao. Radi se puno, a uredski poslovi su manje više od 9 do 17 sati, uz pola sata pauze za ručak. Većina trgovina se također zatvara u 17 sati, kao i velik dio kafića."

Osvrnula se i na pandemiju korona virusa zbog koje su mnogi ostali bez primanja.

"Mnogo je ljudi izgubilo posao zbog Covida-19. Nezaposlenost je oko 7,2 %, a mnogi se još financijski oporavljaju od požara koji su harali ovo ljeto pa trenutna situacija nije najbolja. Na snazi su razni financijski paketi pomoći vlade, ovisno o financijskoj i obiteljskoj situaciji, i to do daljnjega."

Njezin se svakodnevni život uglavnom se vrti oko djece koju vodi na razne aktivnosti kao što su odlazak u knjižnicu zbog priča i pjesmica te vrtić koji nije tako povoljan kao u Hrvatskoj.

"Vrtići su skupi i plaćaju se po danu. Moja su djeca upisana ponedjeljkom i srijedom. Jedan dan košta i do 120 dolara, a koliku će subvenciju dobiti dijete ovisi o godišnjoj procijenjenoj plaći i o satima aktivnosti roditelja, to jest, koliko tjedno sati rade roditelji. Subvencija je manja ako jedan roditelj ne radi."

Na upit planira li se vratiti u Hrvatsku i što joj najviše nedostaje, odgovorila je: "Ne znam hoću li se za stalno vratiti. Nažalost, u Hrvatskoj nismo bili još od 2016. godine jer su letovi skupi za četveročlanu obitelj. Nedostaje mi obitelj, ali oni mi ipak ponekad uspiju doći u posjet", zaključila je N.C.

Cijeli članak pročitajte na Generacija.hr.