Odletjet će poklopac s lonca u kojemu je pritisak dostigao kritičnu masu

"Half-hearted", jedva primjećujući, da bi nedvojbeno najpupularniji političar od Tuđmana do danas, "mogao privući jedan dio glasačkog tijela", Ivana Maletić otkriva atmosferu koja vlada u HDZ-u, stranci koja se serijom krivih poteza od izbora do danas, našla na rubu drugog fijaska u rasponu od 2 mandata.

Umjesto da se vrati svojim nacionalnim korijenima, eksperimentirajući s non-entitetima tipa Oreškovića i prijedlogom Marića za njegova nasljednika, HDZ sada favoriziranjem Plenkovića, nastoji graditi profil boljega od dva jednojajčana bliznaca.

U seriji napada gdje jedna strana hrvatskog dvovlašća drugu optužuje da je fašistička a druga se svim silama nastoji opravdati da nije, ukazujući na svoje avnojevske korijene, SDP i HDZ počinju izgledati kao stari bračni par koji se svakodnevno svađa, prijeteći jedno drugome da će ih ubiti ali nikad ne pomišljaju na rastavu braka.
Dok državno vodstvo pokazuje da nema snage razići se s tzv. antifašističkim jugoslavenskim naslijeđem, šaljući svoje predstavnike u Brezovicu, jedan ministar odlazi do Jazovke, na mjesto gdje je stvarna verzija jugoslavenskog antifašizma pokazala svoju narav.

U skladu s istinom, s voljom naroda, sa svime što hrvatski narod hoće a ne može naći tko bi ga kao takvoga predstavljao, Zlatko Hasanbegović ne izgleda da će u mješovitoj neočišćenoj skupini koja sačinjava jezgru velike organizacije HDZ-a pronaći dovoljno podrške da bi izbio na čelo i odnio pobjedu.
Umjesto da budu srce HDZ-a, Hasanbegović, Glasnović i Culej izgledaju kao neželjene izrasline na tijelu stranke, koje bi najbolje bilo jednim operativnim zahvatom odstraniti, ali se čeka pogodnije vrijeme.

Most nije značajan po tome što predstavlja neuspio eksperiment u podjeli vlasti među onima koji se ne mogu složiti, nego po tome što je nastao kao odraz nezadovoljstva hrvatskog naroda postojećim poretkom kojemu su potrebne fundamentalne i tremeljite a ne kozmetičke promjene, a nema nikoga spremnog takve promjene pokrenuti.

Hrvati nisu spremni na novu seriju eksperimenata u razmacima od po 4 godine i nadolazeći izvanredni izbori će proći kao posljednja, po svemu sudeći propala šansa, dovesti Hrvatsku u stanje s kojim može živjeti za razliku od dosadašnjih svim mogućih pokušaja održati neodrživo.

Najbolju definiciju vremena donio je Zoran Milanović izazovom "Mi ili oni". "Mi" je homogena i jasna skupina na jugoslavenskoj ljevici a "oni" su neorganiziran hrvatski narod, kojega ovog časa nema tko prestavljati.

Kako god prošli ovi izbori, s hrpama neusklađenih rubnih skupina koje čekaju na svoj komad kolača i kako god se raspetljala situacija s kapacitetom za održavanje Hrvatske na life support apratima još 4 godine, dvije vladajuće stranke se na idućim redovnim izborima neće susresti s listom nezavisnih i neartikuliranih kandidata, nego sa novom solidnom i discipliniramom strankom koja će prepoznati bilo naroda i koja će se vinuti u zrak s vjetrom hrvatske volje u krilima.

To je imperativ ovog vremena. Odletjet će poklopac s lonca u kojemu je pritisak dostigao kritičnu masu. Zapamtite moje riječi.