O skorim izborima: Trgovina konjima - veseli pobjednik će dojahati na ragi

Ogromnim zastranjenjima, pljačkom i izdajom kroz čitavo vrijeme izmjenične vladavine, nosioci dvopartijskog sustava su uništili taj isti sustav pomoću kojega su se izmjenjivali na vlasti sve ove godine i stvorili nepremostivi razdor između onoga što oni mogu ponuditi i onoga što hrvatski narod očekuje. Kao alternativu mogli bi uvesti jednopartijsku "demokraciju" stvaranjem koalicije između nosioca dosadašnje dvopartijske strukture. Bio bi to zajednički kraj onoga što je zajednički započeto.

Za dva dana, u subotu u jutro, Australci, svi punoljetni Australci, pod prijetnjom kazne ako se ne pojave, izlaze na izvanredne izbore. Australija je uvela obavezno glasanje, uzimajući u obzir podatak da veliki broj doseljenika dolazi iz zemalja bez demokratske tradicije, koje bi onda mimoišlo pravo odlučivati o svojoj sudbini. U Hrvatskoj nitko osim iseljenika koji glasaju u zanemarivim brojevima, nema demokratske tradicije. Zato, ako na izbore izađe 50% stanovništva, to će biti proglašeno uspjehom.

U Hrvatskoj sličnom, australskom demokratskom, palamentarnom i dvopartijskom sustavu, nadmeću se dvije stranke sa svojim koalicijskim partnerima, od kojih obadvije, ljubav za svoju domovinu drže visoko na pijedestalu i u izbore ulaze sa svim srcem i dušom, voljne još više unaprijediti već vrhunski naprednu državu, s nekoliko razlika u programu koji će donijeti beznačajne razlike u rezultatima. Treba li se tko zabrinuti? Za sigurno, nitko posebno. S grbom na zidu, s rukom na srcu, s tisućma zastava u pozadini, s domoljubljem koje će priskrbiti energiju za daljnji napredak, jedna od strana će još istog dana proglasiti pobjedu.

Ali, ovo nije tema o australskim izborima, nego su tema nadolazeći hrvatski izvanredni izbori, kojima sam koincidentne australske izbore donio kao predmet za usporedbu.

U toku su razgovori o tome tko će odnijeti pobjedu na nadolazećim izborima u Hrvatskoj. Vidim da se strasti zahuktavaju, da se stavovi sukobljavaju i da se na vratovima počinju primjećivati napete žile.

Ipak, sve će ispasti kako jedino može ispasti, kao na poker mašini koja je počela glasno zvoniti, čija su svjetla počela dobitnički žmirkati, oko koje se počinju okupljati ljudi da vide koliko se obogatio sretni dobitnik, da bi se na kraju pokazalo da je igrač dobio 5 kuna, manje nego što je uložio. Svi se onda raziđu s utješnom željom "Sretno za idući jackpot!"

Neki od mojih prijatelja koji su ustrajali uz moju petogodišnju facebook mantru o uzrocima i posljedicama postojeće situacije, već u naprijed znadu da će se dogoditi ovo, što ne bi trebalo biti teško za predvidjeti.

Drugi će počekati rezultate i vidjeti pobjednika na ragi, s lisičinama na rukama, kako obećava brda i doline dok svi vide da nema mogućnosti svoje obećanje ispuniti jer ga sputava cijela šarena hrpa različitih strančica i nezavisnih zastupnika, od kojih svaki vuče vodu na svoj mlin.

Već danas bi svaki od dvojice glavnih protivnika, kad bi htio biti iskren i realan, morao svoju izbornu pobjedu vidjeti kao zatvorsku kaznu na 4 godine, ali neće, jer će će se ponijeti pobjednički, kao da se sprema na vlast u bogatoj, naprednoj, neprezaduženoj, državi koja svijet doživljava kao svoje tržište, u državi koja će pod njegovom vladavinom još više uznapredovati, zaustaviti iseljavanje, svesti nezaposlenost na jednoznamenkastu cifru, dramatično smanjiti dugove i još hrpu toga od čega će se Hrvati lupati petama po guzici od sreće.

Sasvim je izvjesno da će se pojačati podrška onima izvan SDP-a i HDZ-a, podrška bilo kome drugome, raznim nezavisnim tipovima koji možda ni nemaju nekog programa. Da jednoga od ljudi koji su glasali za svog nezavisnog kandidata pitaš, što ima pozitivno reći za kandidata za kojega je glasovao, on bi odgovorio "Lijep je!"

To ne govori ništa značajno ni o nezavisnim kandidatima ni o ljudima koji za njih glasaju, nego o dvije vladajuće stranke, koje su svaka na svoj način, kroz posljednjih 20 godina skuhale svoju sudbinu i sada se suočavaju sa situacijom u koju su dovele sebe i Hrvatsku.

SDP, umjesto da postane kakva takva hrvatska ljevica, niti je postao ljevica a još manje hrvatska, nego se zajedno s još cijelom serijom drugih političara, uključujući i dva predsjednika države, pretvorio u jugoslavensku političku snagu u Hrvatskoj, zakočio joj svaki napredak i ostavio ju u stanju permamentne moralne i materijalne neimaštine i siromaštva, baš tamo gdje bi Jugoslavija bila, da se nije raspala i da su oni ostali na pozicijama u Beogradu.

S druge strane, HDZ, stranka kojoj se još nekako može progledati kroz prste ratna kolaboracija s antihrvatskim snagama s ciljem da se ne otvara drugi ratni front s udbom, kosom i drugim zlotvorima u Hrvatskoj, nakon rata je umjesto nacionalne stranke koja će poraditi na pretvaranju Hrvatske u modernu i naprednu nacionalnu državu hrvatskog naroda, postala čamac za spasavanje utopljenika s potonulog jugoslavenskog broda.

Sada su te dvije stranke jugoslavenskog porijekla dovele do duvara i sebe i Hrvatsku, nakon što su uništene hrvatske povijesne stranke i osuđene životariti na marginama, s ispruženim mršavim rukicama, sjedeći ispod stola na kojemu blaguju SDP i HDZ, čekajući da im bace koju mrvicu.

Kako bi dobro došlo HDZ-u kad bi danas za koalicijske partnere imao HSP i HSS. Ali ne, oni su 1995. izgledali kao smetnja dvopartijskom napretku, pa narod danas nema za koga glasati nego glasa za nedefinirane i neartikulirane lokalne apratčike u formi Mosta, koji onda ostaje HDZ-u kao šuplji pojas za spasavanje, pojas koji će uskoro splasnuti i ostaviti HDZ da potone.

Raskorak između onoga što hrvatski narod očekuje na nacionalnom, gospodarskom, moralnom, civilizacijskom i svakom drugom planu i onoga što im nude jedine dvije stranke predodređene vladati Hrvatskom u beskraj, dostigao je kritičnu masu.

Može Milanović mlatarati rukama, psovati, prijetiti se, sve zajedno proglašavati fašistima i neprijateljima, škripati zubima, pozivati se na sve partizanske čete i sve neprijateljske ofenzive, vrijeme njega i njegove stranke je prošlo. Može biti nagrađen pobjedom na izborima zahvaljujući HDZ-ovom neshvatljivom hara-kiri zahvatu nakon posljednjih izbora, ali s tim ne može ništa postići ni za sebe, ni za svoju izdajničku jugoslavensku opciju, jer će ga u tome spriječavati koalicijsko šarenilo bez čijih glasova neće moći vladati.

Na isti način, može HDZ po svim metropolama svijeta, od Toronta do Bruxellesa tražiti najsklizavijeg političara, uključujući i teflonskog Andreja Plenkovića, nema tog ljepotana, nema tako sposobnog govornika ni manipulatora, pa da ga i sama EU proglasi za političara godine, koji će stupiti na vlast u Hrvatskoj i biti u stanju nešto postići, jer se ne radi o nekim propustima u posljednje vrijeme nego o ogromnim zastranjenjima kroz čitavo vrijeme, radi čega su nosioci dvopartijskog sustava uništili taj sustav pomoću kojega su se izmjenjivali na vlasti sve ove godine i svorili nepremostivi razdor između onoga što oni mogu ponuditi i onoga što hrvatski narod očekuje.

Koristeći demokraciju kao platformu svoje vlasti doveli su se u poziciju da bi morali uvesti diktaturu jugoslavenskog tipa, kako bi mogli adekvatno vladati.
Sasvim je bespredmetno tko će odnijeti pobjedu na izborima, koja stranka i koja osoba će se naći na čelu vlade. Da se upravo kandidira najpopularniji političar u Hrvatskoj HASANBEGOVIĆ, koji za razliku od PLENKOVIĆA nema jugoslavenske, komunističke ni partizanske obiteljske pozadine, bio bi u istoj poziciji, jer će se pojaviti razni vrludavci tipa BANDIĆA i drugih, oni kojma ne smeta pjevati "Ide Tito preko Romanije" dopodne i "Rajska djevo..." poslije podne, i postaviti cijenu svoje podrške, kao što ju je postavio MOST kad je shvatio da bez njega vlada pada.

Ovo je kraj jedne bespredmetne političke farse u kojoj je na svakog koji se obogatio, deset tisuća drugih propalo, u kojoj korupcija vlada neograničeno i bez načina da ju se zaustavi, u kojoj zločinci hodaju nekažnjeni, u kojoj za djela veleizdaje nitko ne odgovara, u kojoj i premijeri i predsjednici zaslužuju zatvorske kazne za pljačku ili veleizdaju a na sudu odgovara samo jedan, tek tako da se stekne dojam kako pravna država funkcionira.

Kao alternativu mogli bi uvesti jednopartijsku "demokraciju" stvaranjem koalicije između nosioca dosadašnje dvopartijske strukture. Bio bi to zajednički kraj onoga što je zajednički započeto. Neki će u tome vidjeti pozitivan pomak, jer umjesto da se smjenjuju na vlasti svake 4 godine, vladati će zajedno ali ne zadugo, jer će pronaći da nemaju legitimitet vladati, da nemaju s čim vladati i da nemaju s kim vladati.

U ovu mrtvu ulicu dovele su vladajuće stranke i Hrvatsku i same sebe, namjernim i sustavnim marginaliziranjem dviju povijesnih stranaka HSS-a i HSP-a od samog početka, koje bi danas stajale kao alternativa vlasti ali ne stoje jer su razbijene. Nije njihovo razbijanje bilo proizvod samo njihovih unutarnjih netrpeljivosti, nego je proces dezintegracije potaknut izvana s ciljem spriječiti razvoj stranaka koje bi imale izgleda prevagnuti na hrvatskoj političkoj sceni. Njihova odgovornost je samo u tome što su si dozvolili biti tako infiltrirani i izmanipulirani, isto kao što su si to dozvolili branitelji kad su ih razbili u tisuću udruga i od snage zavidnog legitimeta i političke snage, stvorili samo sjenu, čiji predstavnici koji su platili najveću cijenu hrvatskog osamostaljenja, stopostotni ratni vojni invalidi, mogu godinu dana drhturiti u šatoru a da ih pritom kompletna vlast ignorira, kao da uopće ne postoje.

Najvrijednija i Hrvatskoj najvjernija političarka u Hrvatskoj danas, MARIJANA PETIR, koja uspoređena s prosjekom hrvatske političke scene izgleda kao anđeo, poslana je u Europu a na čelo HSS-a, dolazi samoborski fakin koji po nekim izjavama pokazuje da nije siguran da li je izabran na čelo HSS-a ili SKOJ-a.
Istovremeno HSP-ov predstavnik u koaliciji poče vrludati, te nakon kraćeg otpora, nemalo pristade u zajedničku koaliciji sa srpskim agentom MILORADOM PUPOVCEM, donoseći izgovor da to nije na HSP-ovu nego na HDZ-ovu dušu.

Najpopularniji političar u Hrvatskoj, ZLATKO HASANBEGOVIĆ ostat će na marginama vlasti. Ako ANDERJ PLENKOVIĆ uopće odnese pobjedu, trpit će ga tek da ne podigne revoluciju u nacionalističkom, očito manjinskom krilu u HDZ-u. Naravno da mi znademo što za Hasanbegovića znači najava obračuna s ekstremizmom u HDZ-u. Za sigurno se ne odnosi jugoslavenske lupeže tipa LUKE BEBIĆA koji su trebali biti protjerani iz Hrvatske a HDZ ih je trpao na časne pozicije, poput one predsjednika Sabora za Luku npr.

Dobra vijest za Hrvatsku je da ovo stanje neće potrajati. Na početku ovog teksta sam spomenuo moju višegodišnju mantru, čijim dijelom postaje i ovaj tekst, koji će neki prihvatiti kao realnu procjenu a drugi sačekati da vide da li će se ostvariti.

Uskoro će početi ozbiljna trgovina konjima. GENERAL GLASNOVIĆ je upotrijebio prijevod engleskog podrugljivog naziva "Horse trading", da opiše laktašenje za pozicije, kad sva pravila padnu u blato, kad svi principi otpadnu, kad se i na svetinje stave naljepnice s cijenom.

Kada taj period prođe a neće biti potrebno dugo čekati, onda ćemo razgovarati vrlo ozbiljno i zaključiti da li se isplati i dalje čekati, da li će se na kraju ovog beskrajnog tunela pojaviti svjetlo ili ćemo sami prokopati izlaz i izaći na sunce tamo gdje nije bilo zamišljeno.

Kako mi se ponekad spočita pesimizam, nadam se da možete vidjeti zraku optimizma u spoznaji da se ovaj dvadesetgodišnji period primiče kraju i da će ovo biti posljednji besmisleni izbori koji neće donijeti ništa novo.