Ni 26 godina nakon masakra Armije BiH nema mira za hrvatske žrtve

Sve je teklo po pripremljenom planu, ubijani su svi ljudi na koje su vojnici naišli, a zarobljeni civili su morali biti živi štit. Tijela ubijenih pronalažena su u spaljenim kućama i svugdje po selu. 

Ljudi su ubijani, mnogi su dobili metak, a neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i županijski ured su teško stradali.

Mrtva tijela djece i staraca su masakrirana... Baka i unuka su pronađene zajedno gdje su ih vojnici Armije ubili u krevetu i potom rezali nožem, maleni Stjepan Zelić bio je samo u donjem rublju, a nekoliko metara dalje ležala mu je mrtva sestra. 

Tužiteljstvo u Haagu nije uspjelo dokazati odgovornost Sefera Halilovićeva za ubojstva u Uzdolu te mu je u listopadu 2007. potvrđena oslobađajuća presuda.

Tužitelj nije dokazao da je Halilović zapovijedao operacijom Armije BiH “Neretva ’93 ni da je imao efektivnu kontrolu nad jedinicama koje su počinile zločine iz optužnice.

Izričući oslobađajuću presudu Haliloviću, Haag je ustvrdio da je zapovijed za borbeno djelovanje u Uzdolu izdao Enver Buza, koji je bio pod izravnim zapovjedništvom Rasima Delića.

Nepravomoćna presuda

Malo manje od 12 godina nakon oslobađajuće presude Seferu Haliloviću, prvostupanjski i nepravomoćno osuđen je Enver Buza. 

Buza je presudom proglašen krivim jer je za vrijeme rata u BiH postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava o zaštiti civila. 

Vijeće je utvrdilo da je Buza, kao vršitelj dužnosti zapovjednika 'Samostalnog bataljuna Prozor Armije BiH', imao stvarnu kontrolu nad jedinicom koja je 14. rujna 1993. godine u ranim jutarnjim satima izvršila napad na selo Uzdol gdje je na okrutan i svirep način ubijeno 27 civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je najmlađa žrtva imala samo deset godina. 

"Utvrđeno je da su u napad izvršile jedinice Samostalnog bataljuna pod kontrolom Buze, kao i dio pripadnika policije, koji su također bili pod kontrolom optuženog... Jedini zaključak Vijeća jest da su stradali žrtve bili civili koji nisu sudjelovali u borbenim radnjama", kazala je predsjedavajuća sutkinja Željka Marenić danas. 

Dobio je 12 godina zatvora. Na presudu postoji i mogućnost žalbe, a iz obitelji žrtava nisu bili voljni komentirati nam ovu nisku kaznu. 

Predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović kazao je za Direktno da ga ne čudi ovako mala kazna. 

"Tu je stradalo 27 civila i 14 vojnika. Praktično, ovom presudom nama se poručuje da ubojstvo Hrvata ne vrijedi ni pola godine zatvora. Tužno je da je cijeli slučaj 'pao' na Buzu i da je Haag propustio osuditi Halilovića, ali je još tužnije i to da se na ovakav način, cijelih 26 godina poslije, netko poigrava sa žrtvama Hrvata", kaže Cvitanović i dodaje da je jedna od najtežih okolnosti i nedostatka mira to što u ovoj državi neke žrtve očito vrijede puno manje od drugih. 

"Ovo je tipičan primjer udruženog i zločinačkog pothvata protiv Hrvata i hrvatskih žrtava koje očito vrijede puno manje od nekih drugih žrtava", kazao je Cvitanović.

Mario Karamatić iz HSS-a u BiH je ironičan. On kaže, za Direktno da se, s obzirom na učestalu praksu sudova u BiH, ne bi iznenadio ako Buza na kraju bude slobodan, a žrtve primorane na plaćanje sudskih troškova. 

'Možda oslobode Buzu'

"Bitno je napomenuti kako se radi o prvostupanjskoj nepravomoćnoj presudi koja je izrečena 26 godina nakon počinjenja zločina. Tek sada kreće trakavica sa žalbama a imajući u vidu dosadašnju praksu bh. sudova kada su u pitanju zločini koje je počinila muslimanska Armija BiH nad Hrvatima, ne bi me iznenadilo ukoliko bi na koncu gospodin Buza bio oslobođen, a obiteljima žrtava masakra u Uzdolu naloženo da plate sudske troškove", rekao je Karamatić. 

"Pravda je samo djelomično zadovoljena, a obitelji žrtava nisu i ne mogu biti mirne", rekao je za Direktno mostarski odvjetnik Nino Gvozdić.

"Pravda je samo djelomično zadovoljena. Obitelji žrtava nisu i ne mogu biti mirni. Stvarni krvnici i dalje žive, a da im krivnja nije utvrđena. Kao građanin smatram da pravda ne samo da je nesumnjivo spora, nego i nedostižna. Kao profesionalac smatram  da je svaka presuda samo djelić onog sto je povijest i stvarna istina o prošlosti. Selektivna osuđivanja nekih pojedinaca je dokaz nepostojanja strategije. Zato su predmeti ratnih zločina samo razlog novih nesuglasica, a nikako pravni i povijesni okvir za pomirenje", naveo je Gvozdić.