Može li savez s Dodikom pomoći Hrvatima u BiH?

Kako je i sam kazao nakon sastanka, jasno je da Dodik i njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) računaju na parlamentarnu podršku Čovićevog HDZ-a po pitanju novog zakona koji bi trebao mijenjati način funkcioniranja Ustavnog suda u kojemu uz po dva Bošnjaka, Srbina i Hrvata - sjede i tri stranca. 

Dodiku je 'prekipjelo' nakon posljednje odluke toga suda o tomu da se dio zemljišta, koji po Dodikovom mišljenju pripada Republici Srpskoj i općini Nevesinje, uknjiži na državu Bosnu i Hercegovinu.

Ponovio je Dodik i u petak stav o tomu da neće surađivati u državnim institucijama u BiH dok se ne dogodi preustroj Ustavnog suda.

Samo po sebi jest paradoksalno da u Ustavnom sudu neke države sjede suci koji nisu državljani te države, ali je nejasno koliko je Dodik ozbiljan u namjerama da ne bude dio izvršne vlasti. 

Njegova stranka teoretski je zamjenjiva u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ali je nemoguće zaobići četiri srpska izaslanika u Domu naroda koji mora potvrditi sve odluke Zastupničkog doma.

Taj drugi dom, odnosno, Dom naroda, osim većine (tri od pet) pripadnika tog naroda, treba dobiti i entitetsku većinu. U ovom slučaju to nije moguće jer su sva četiri zastupnika srpskog naroda - iz SNSD-a, a entitetska većina je dodatna kočnica jer u tom klubu trebate imati tri ruke za provođenje bilo koje odluke - u slučaju Srba i njih šest u slučaju neke hrvatske ili bošnjačke inicijative s obzirom na to da iz Federacije BiH u tom domu sjedi pet hrvatskih i pet bošnjačkih izaslanika.

Drugim riječima, Dodik potpuno legalno može opstruirati rad državnih institucija jer Zastupnički dom - što god da izglasao, neće dobiti potporu Doma naroda. 

Gdje je tu interes Dragana Čovića i hrvatskog naroda u BiH? 

Čovićeva i Dodikova dobra suradnja već je poslovična i desetak godina stara priča, međutim, konkretnih pomaka i koristi od te suradnje do sada nije bilo. Ako se sinergijskim djelovanjem HDZ-a i SNSD-a može doći do toga da se dogovore promjene Izbornog zakona - koji je Hrvatima političko pitanje svih pitanja, onda ta suradnja ima smisla. Ako je ta suradnja tu radi nekih trećih, široj, posebno hrvatskoj javnosti nepoznatih interesa, onda ona i nema smisla. 

Dodik i Čović godinama, navodno, dobro surađuju, ali su tijekom tih godina i jedan i drugi imali niz prozrenih i loših blefova. 

Čović je još početkom 2017. godine s jamstvom govorio o Izbornom zakonu - koji se nikada nije dogodio iako je rok bio kraj te, odnosno, početak 2018. godine. 

I sada je Izborni zakon tema, a posljednje ažuriranje Čovićevog obećanja bio je ožujak ove godine. Previše puta su i jedan i drugi lider dosad blefirali i naprosto prekidali sa započetim. 

Čović obećanjima o Izbornom zakonu i dogovoru s bošnjačkim strankama, Dodik prijetnjama o odvajanju Republike Srpske, u posljednje  vrijeme, spominjanju povratka na izvorni Dayton. 

I političari puno manje vješti od njih dvojice znaju da je politika u svom iskonskom obliku, najjednostavnije kazano, umijeće mogućeg. Ako ne mogu provesti ono što obećaju, trebali bi se povući dok još ima vremena da to povlačenje bude donekle dostojanstveno. 

Lokalni izbori 2020. godine su prilika da birači, prvenstveno HDZ-a, kazne Čovića za još jedan loš blef, ako se ova najnovija suradnja s Dodikom pokaže samo jednim u nizu blefova koji su nam pružani previše puta u ovih dvadesetak godina. 

Politika je, ponovimo, umijeće mogućeg, a mi stalno vidimo neumijeće mogućeg, ili umijeće (obećavanja) nemogućeg. Za to jednostavno nema više kredita jer u suprotnom - za Čovića više neće imati tko glasati. Možda na kraju Čović ispadne najpametniji od sviju - Komšić mu je godinama osiguravao stabilnu biračku bazu, a Dodik mu na kraju riješio glavno političko pitanje.

Šalu na stranu, ne treba zaboraviti da je razočaran narod najgora opozicija svakog političara. A Čović je na dobrom putu da to osjeti ubrzo.