MARIO NAĐ

Livnjaci odali počast heroju koji je sa 19 godina stao pred četničke tenkove

Autor

mn

Mario Nađ imao je samo 19 godina kad je stao pred četničke tenkove! Zahvaljujući njegovoj i hrabrosti  i zajedništvu branitelja, tog 23. travnja 1992. kod livanjskog sela Rujani Donji zaustavljen je prodor oklopnih vozila tadašnje JNA i četnika iz Hrvatske i BiH koji su krenuli u osvajanje Livna.

24.04.2019. u 07:32
Ispiši članak

"Bitka koja se nije smjela izgubiti!", nazivaju bitku za Livno iz travnja 1992. u kojoj je sudjelovao i Mario Nađ, tada 19-godišnjak koji je  iz Slavonije došao braniti Livno i svojom hrabrošću  u livanjskom selu Rujani Donji uništavao oklopna vozila, brojno i mehanizacijki nadmočnijeg neprijatelja koji bi, u slučaju osvajanja Livna imao otvoren put prema Splitu i Makarskoj.

Za svoj dopinos obrani Livna Mario Nađ je u utorak primio priznanje - proglašen je počanim građaninom Livna.

"Teže je pričati, nego pucati na tenkove", rekao je tim povodom Nađ, nakon što mu je uručeno ovo priznanje, na 27.obljetnicu obrane Livna.

"Sudionici Domovinskog rata, Livnjaci, ginuli su u Hrvatskoj. Tako smo i mi došli u Livno dati svoj doprinos za obranu grada Livna", izjavio je, između ostalog, Nađ, piše Livno Online.

Prisječajući se legendarne bitke, Nađ je u jednom intervjuu opisao dan koji će pamtiti cijeli život.

"Dobro se i danas sjećam 23. travnja 1992. godine. Nalazio sam se u Osnovnoj školi u Tomislavgradu u kojoj je bilo Zapovjedništvo kupreške bojne. Ujutro, oko 8 sati dolazi policijski auto pred zgradu škole i ja dobivam informaciju da moram poći u Livno, jer je počeo veliki napad na Livno u zoni I sektora obrane Livna. U automobil pakujem 6 komada maljutki i krećemo prema Livnu. Dolaskom u Livno, javljam se generalu Anti Rosi, od kojeg dobivam smjernice i krećem na zadatak. Put od Livna do položaja u Donjim Rujanima bio je najblaže rečeno interesantan, ali da ne bih dužio te događaje opisat ću nekom drugom zgodom. Dolaskom u Donje Rujane zapovjednik I sektora obrane Livna bojnik Jure Granić dodijelio mi je vojnika Milu Granića kao pomagača oko maljutki i kao vozača. Sve se odvijalo jako brzo jer neprijatelj je sa svojim snagama bio u selu. Odmah smo se uputili prema seoskoj školi u čijoj smo blizini u dvorištu neke kuće postavili prve dvije maljutke. Nakon postavljanja naciljao sam i prvu raketu ispalio u pravcu tenka T-84, pogađam tenk koji u velikom plamenu ostaje bez kupole. Drugu raketu zbog blizine uspijevam navesti između neprijateljskog kamiona i njihove pješadije, nakon čega su mi neprijatelji otkrili položaj. Premještam se i s drugog položaja pogađam oklopni transporter. Zapravo, nisam se premještao sam, jer sa mnom je bio vojnik Mile Granić tada pedesetogodišnjak koji je meni tada devetnaestogodišnjaku bio interesantan po svojim komentarima: ' Ne znam ništa o tim maljutkama, a moram ih nositi,….. teško je'.  Da bi nakon što sam pogodio tenk kad smo se prebacivali na drugi položaj rekao:'I dalje ne znam što su te maljutke, teške su, ali nosit ću ih, sviđa mi se'. Pogotkom neprijateljskog transportera zaustavljen je četnički napad, 'koji osjećaj', gledao sam neprijatelja u leđa, kako bježi", prisjetio se Nađ za Zagoričani.com.

Bitka za Livno počela je u travnju 1992. Nekoliko dana nakon osvajanja Kupresa snage JNA, uz pomoć bosanskohercegovačkih Srba i dobrovoljaca pristiglih s bojišta Hrvatske izvele su prvi tenkovsko - pješački napad na grad Livno. Postrojbe JNA iz Glamočkog polja napale su iz dva smjera, cestom Glamoč - Livno, prijevojem Korićina i od sela Dolac prema Strmici. Napad je kao i na Kupresu vodio pukovnik Slavko Lisica koji je za poraz optužio borbeni moral zapovjednika tenkovskih posada.

Drugi udar na Livno, koji se dogodio 23. travnja iz smjera Bosanskog Grahova bio je bolje organiziran, uz podršku teškog topništva i daleko veću vojnu silu, ionako nadmoćnijeg suparnika. Napad na pomoćnom smjeru, nakon prvobitnog proboja ubrzo je zaustavljen u selu Donji Rujani, uništavanjem i zarobljavanjem tenkova. 

Neuspjeh na pomoćnom, odrazio se i na glavnom pravcu, prema selu Čelebići koji je osobno vodio pukovnik Lisica. I ondje su branitelji uništili i zarobili tenk te su se brojčano nadmoćniji napadači povukli. Slično kao i kod prvog neuspjeha Lisica je za poraz okrivio kukavičluk lokalnih Srba. 

Domaćim braniteljima iz brigade HVO-a 'Petar Krešimir', u obrani Rujana i Čelebića, ključnu  pomoć pružili su pripadnici Druge i Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske, specijalne Bojne 'Zrinski' te HOS-a i dragovoljaca koji su došli braniti rodna ognjišta. 

Slijedili su mjeseci teških topničkih napada i diverzija, no livanjska bojišnica, dugačka gotovo 80 kilometara više nije bila u opasnosti. Obranom Livna zapovijedao je Ante Gotovina koji je nakon toga kao zapovjednik nizao samo pobjede u Domovinskom ratu.

Za sigurnost Hrvatske travanjska obrana Livna bila je od neprocjenjive važnosti, jer bi u slučaju uspjeha snage JNA imale otvoren put prema Splitu i Makarskoj, što je i bio konačan cilj agresorske vojske.

Bitke su se na Facebooku sjetili administratori Facebook stranice Marko Perković Thompson. Pogledajte s kojim stihovima.

Bitka za Livno

Na današnji dan 1992. godine hrvatske snage obranile su Livno u odlučujućoj bitci kod Čelebića i Rujana.

Objavljuje Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat u Utorak, 23. travnja 2019.

 

 

Objavljuje Livno Online u Utorak, 23. travnja 2019.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.