Julienne Bušić: Zvonko je cijeli život posvetio svome narodu i domovini

Zvonko Bušić poznat je hrvatskoj i svjetskoj javnosti nakon što je proveo 32 godine u zatvoru u SAD-u zbog sudjelovanja u otmici putničkog zrakoplova sa 76 putnika na letu od New Yorka do Chicaga rujna 1976. i pogibije policajca. Otmicom je skupina htjela upozoriti na hrvatski slučaj u tadašnjoj Jugoslaviji bacanjem letaka nad Londonom i Parizom. Zrakoplov se spustio u Parizu i otmičari su se predali. U zrakoplovu nisu imali oružje, već lažni eksploziv, a pravu bombu Bušić je ostavio u pretincu newyorške podzemne željeznice i prilikom pokušaja njenog deaktiviranja poginuo je jedan američki policajac, a trojica su bila ranjena. Osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu. Pomilovan je početkom srpnja 2008. i deportiran u Hrvatsku.

U Zagreb je stigao 24. srpnja u pratnji američkih agenata, a pet godina kasnije u svome domu u Rovanjskoj kod Zadra izvršio je samoubojstvo vatrenim oružjem. Knjiga "Zdravo oko sjećanja" donosi memoare koje je Bušić pisao tijekom više od tri desteljeća boravka u američkim zatvorima, a koju je zbog tragične smrti završila i priredila njegova supruga Juilenne Bušić.

Supruga Julienne Bušić poručila je kako joj nije lako govoriti o suprugu, rane su joj uvijek sviježe i praznina je velika, ali kako na to ima obvezu i odgovornost posebice u Hercegovini koja ga je oblikovala. Otkrila je kako naziv knjige "Zdravo oko sjećanja" potječe iz jednog citata iz Meditacija rimskog cara Marcusa Aureliusa koji kaže: "Zdravo oko treba gledati sve vidljive stvari, a ne čeznuti za ugodnim jer je to stanje bolesnog oka", javlja Večernji.

"Zvonko je imao zdravo oko srećom, a možemo kazati i nažalost. Jer nije lako živjeti kada vidiš sve, nije lako živjeti bez iluzije", kazala je Julienne, naglasivši kako se "Zvonko cijeli život posvetio svome narodu, svojoj domovini, dao je sve što ima i to dva puta, a neki misle da je otišao kada je vidio da u današnjim uvjetima više ništa nije mogao dati ili doprinijeti".