NAJVEĆI PROBLEM SU LIJEKOVI
ISTRAŽILI SMO Kako žive preostali Hrvati u Venezueli?
Čini se da politička kriza u Venezueli dostiže točku ključanja usred rastućih nastojanja opozicije da smjeni socijalističkog predsjednika Nicolása Madura. Južnoamerička zemlja već se godinama nalazi u silaznoj spirali s rastućim političkim nezadovoljstvom koje je dodatno potaknuto naglim porastom hiperinflacije, nestancima struje, hrane i lijekova.
Više od tri milijuna Venezuelanaca napustilo je zemlju posljednjih godina bježeći od ekonomske propasti. No što točno stoji iza ove krize u Venezueli i kako se u njoj snalazi poveća hrvatska dijaspora. Nicolás Maduro prvi put izabran je za predsjednika Venezuele u travnju 2013. nakon smrti njegovog socijalističkog mentora i prethodnika Huga Cháveza. Svog protukandidata pobijedio je s jako malo prednošću od samo 1,6 postotnih bodova.
Tijekom prvog mandata, Maduro je gospodarstvo Venezuele bacio na koljena, a mnogi Venezuelci, pogotovo oporbeni političari optužuju njega i njegovu socijalističku vladu za ekonomski kolaps zemlje. Od tada Maduro progoni oporbene čelnike kojima ili zabranjuje da se kandidiraju na izborima, zatvara ih pod lažnim optužbama ili pod prijetnjama i u strahu za svoj i život svoje obitelji napuštaju zemlju. Maduro i njegova Liga socijalista sve optužbe o zastrašivanju naravno odbacuju.
No tko je Nicolas Maduro koji je nakon smrti njegovog mentora Chaveza čvrstom rukom preuzeo vlast? Maduro se tijekom svoje političke karijere često predstavljao kao "bivši vozač autobusa" koji se slučajno uvukao u politiku. Zapravo, ništa ne može biti dalje od istine. Maduro je 1986. godine dobio stipendiju političke stranke Lige socijalista i jednu godinu studirao je na Kubi. Međutim, 'studiranje' u kubanskom glavnom gradu Havani vjerojatno se svelo na školovanje za međunarodnog revolucionara.
Po povratku, uz pomoć stranke Lige socijalista, Maduro je osnovao sindikat vozača autobusa. Tako da Maduro nije "vozač autobusa" - on je ljevičarski radikal obučen na Kubi kako bi za političke potrebe Havane i Fidela Castra širio socijalističku revoluciju u Latinskoj Americi.
Chavez koji je godinama održavao tijesne veze s Kubom, čak se i liječio te vjerojatno i preminuo tijekom liječenja u Havani, Madura je prvo uzeo sebi u kabinet kao ministra vanjskih poslova a zatim iz Havane, pred smrt, a zločestiji kažu nakon smrti, imenovao svojim nasljednikom.
Maduro kao i njegov politički mentor Chavez Kubancima nisu ostali dužni za njihovo sponzorstvo. Naime, Fidel Castro nikad nije krio želju da cijelu Latinsku Ameriku povede stopama socijalističke revolucije. San mu se donekle i ostvario pod režimom Chaveza i još više Madura. Dok Maduro optužuje Sjedinjene Države i zapad da pripremaju vojnu intervenciju i okupaciju, u Venezueli postoji okupacija strane-kubanske vojske. Danas se procjenjuje kako je više od 20.000 Kubanaca raspoređeno po raznim venezuelanskim ministarstvima, napose unutarnjih i vanjskih poslova, oružanih snaga i obavještajne službe, tako da ima mnogo onih koji tvrde kako je zapravo venezuelanska vlada dirigirana iz Kube.
Iako Maduro i njegova partija za ekonomsku i humanitarnu krizu u Venezueli krive sankcije Sjedinjenih Država i Europske unije ona je isključivo izazvana od strane socijalističkog režima koji već desetljećima, nekad najbogatiju zemlju Latinske Amerike i četvrtu po veličini BDP-a vodi niz ekonomsku stranputicu. Venezueli nisu uvedene nikakve trgovinske sankcije. One su, ako pogledate stranice Ministarstva financija SAD-a i stranice Europske unije, donesene i usmjerene isključivo prema osobama korumpiranog socijalističkog režima. Blokirana im je imovina i privatni računi u bankama po svijetu. Što se tiče izvoza i prodaje nafte, Sjedinjene Države i međunarodne institucije zamrzle su račune, od strane režima kontrolirane nacionalne naftne kompanije. Te račune sad kontrolira venezuelanska oporba.
Hrgetić: Socijalistički režim Hrvatima u Venezueli nacionalizirao imovinu, oduzeo građanska prava...
U takvoj situaciji u kojoj milijuni Venezuelanaca napuštaju svoju domovinu bježeći od humanitarne katastrofe i socijalističke strahovlade pokušali smo doznati kako živi hrvatska manjina.
Josip Hrgetić, povratnik iz Venezuele, za portal Direktno rekao je kako je u Venezueli živjelo između četiri i pet tisuća Hrvata i njihovih potomaka. "Ali zbog ekonomske, socijalne i političke krize veliki broj Hrvata napustio je svoje domove u Venezueli. Ne znam točan broj, ali okvirno mogu reći kako je oko 40 posto Hrvata otišlo ili u Sjevernu Ameriku, druge, stabilnije zemlje Latinske Amerike i Europu", rekao je Hrgetić.
"Hrvati u Venezueli žive kao i svi drugi, s istim problemima. Venezuela nema manjine s posebnim političkim pravima kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Oni nemaju nikakve posebne privilegije niti se ne osjećaju drugačije od domaćeg stanovništva. Doseljenici se brzo integriraju u društvo. Svi su politički Venezuelanci, koji poštuju zemlju, ljude, zakone. Jedino što svaka zajednica doseljenika ima su klubovi", kaže Hrgetić i dodaje kako su za hrvatsku zajednicu najveći problem lijekovi.
"Za hranu se uvijek nađe, logično je da je hrana, s obzirom na ekonomsku situaciju u Venezueli jako skupa, ali lijekovi su nešto posebno. Prošle smo godine preko Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske uspjeli za našu zajednicu ostvariti financiranje lijekova u dva navrata i to nam je bila ogromna pomoć", rekao nam je naš sugovornik.
Hrvati kao i pripadnici drugih manjina u Venezueli se okupljaju u svojim klubovima. U Hrvatskom domu održavala su se predavanja o Hrvatskoj o našoj kulturi, povijesti, tradiciji. Nekad je postojao i plesni ansambl, a jedno vrijeme postojala je i škola na hrvatskom jeziku gdje se uz jezik učila i hrvatska povijest i zemljopis.
Hrgetić nam je rekao kako Maduro i njegov politički mentor Chavez nisu nikad uživali podršku hrvatske zajednice. "Chavez, a poslije njega i Maduro, koji je nedemokratski preuzeo vlast i kojeg na vlasti jedino održava vojska, nisu nikad direktno nastupali protiv hrvatske zajednice. Kao što sam prije rekao Hrvati su politički Venezuelanci. Međutim, jednako kao i drugima i pripadnicima naše zajednice nacionalizirana je imovina, nekima su zbog otvorene podrške oporbi oduzeta građanska prava ili zabranjen povratak u Venezuelu. Dakle, jednako kao i mnogim drugim Venezuelancima", kaže Hrgetić.
Na koji način i kada će završiti ova politička kriza ne može se sa sigurnošću znati. Nastojanja Europske unije i Sjedinjenih Država da Nicolas Maduro izađe na slobodnim izbore sigurno neće uroditi plodom dok ga podržava vojska koju kontrolira veliki broj kubanskih obavještajaca.
"Nakon 20 godina svjetska zajednica konačno je prepoznala problem u Venezueli. Taj model “demokratskog socijalizma 21. stoljeća” može se preliti i na druge države latinske Amerike te uzrokovati širenje nemira i socijalnih problema. Uz Madura stoji samo vojska, znači, ako vojska prestane biti na strani Madura, problemi će se riješiti brzo i jednostavno, ali ako ne, problemi će potrajati još dugo vremena. Države Južne Amerike, bile su prve koje su prepoznali naš problem, a sada Europska Unija i SAD rade pritisak da vlada ode mirnim putem", ističe Josip Hrgetić za Direktno.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.