I dalje izabirem biti iznad oblaka; živjeti se ne mora, ali letjeti - mora

Naravno, svaka avionska nesreća drastično se odrazi na povjerenje u zračni prijevoz. Kako i ne bi kad u jednoj nesreći strada toliki broj ljudi. I sada sve češće čujem ljude koji sa sve većim nepovjerenjem gledaju na putovanje zrakom, posebno oni koji ni ranije nisu voljeli letjeti. Pogotovo što su u posljednje vrijeme zaredale avionske nesreće: prvo je oboren avion Malaysia Airlinesa iznad Donbassa, pa je onda jedan njihov avion netragom nestao, da bi pao i avion niskotarifne kompanije Air Asia, također u vlasništvu Malaysia Airlinesa.

Sigurniji na nebu

Strašna tragedija u Alpama ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Mentalno neuravnotežen čovjek nikako nije smio ući u kokpit i odlučivati o životu 149 ljudi. Ali događaju se i najcrnji scenariji. No kopilot Andreas Lubitz je, realno gledajući, iznimka, strašna iznimka. Imamo sjajnih primjera pilota koji su uspjeli svladati tragedije i spasiti svoje putnike. Tako su pilot Šitum i njegov kopilot Ivanković na letu Croatia Airlinesa 2013.  uspjeli spustiti avion bez prednjeg kotača u Zürichu bez ijednoga ozlijeđenog.

A kakva je tek priča američkog pilota Chesleya Sullenberga koji će ući u povijest svjetske avijacije. Taj heroj je uspio nešto nevjerojatno i praktički nemoguće: izveo je rijetko viđen manevar u povijesti i spustio je avion u rijeku Hudson i tako spasio svih 155 putnika. Nakon toga je nazvao suprugu da joj priopći kako je doživio nesreću, ali da riječ je o beznačajnoj stvari.

Neumoljiva statistika

Prema podacima Aviation Safety Networka, u prvo tromjesečje 2015. godine registrirano je najmanje žrtava avionskih nesreća u povijesti zrakoplovstva, uključujući i tragediju u Alpama. U zračnom prijevozu postoje rizici kao i u svakom drugom prijevozu. A kako i ne bi kad je svaki dan u zraku 90 tisuća aviona - komercijalnih, teretnih, vojnih ili privatnih.

Strah od letenja

Svaki četvrti čovjek na planetu ima strah od letenja. Ja pak letim bez straha, iako mi nije svejedno kad krenu turbulencije tamo negdje iznad Atlantika, a Buenos Aires je još miljama daleko. Zapravo, više strahujem od prometne nego avionske nesreće. Zanimljiv je podatak da u Europi na cestama pogine 26 tisuća, a u svijetu čak 750 tisuća ljudi na godinu.

No nakon nesreće u Alpama mediji nisu uzimali u obzir statistiku, već su više, što svjesno, što nesvjesno širili paniku. Hvatali su putnike po aerodromima i praktički ih nagovarali da odustanu od ukrcaja u zrakoplov očekujući da će im reći kako se boje letjeti, da više nikada neće sjesti u avion Germanwingsa.

Moj izbor

Tragedije se događaju svugdje – na kopnu, nebu, moru, pa i pod zemljom. Ali svatko od nas mora preuzeti svoj dio odgovornosti. Puno puta mi se dogodilo da sam za dlaku izbjegla da me neki nesavjesni vozač pokupi na pješačkom prijelazu. Ali nisam zato prestala prelaziti cestu, niti to planiram.

U gotovo 12 godina života u Hrvatskoj, ako računam samo putovanja do Buenos Airesa i natrag, prevalila sam preko 232 tisuća kilometra avionom. I dalje sam uvjerena da je zračni prijevoz najsigurniji. I dalje izabirem biti iznad oblaka. Da parafraziram pomorce: živjeti se ne mora, ali letjeti - mora.

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakcijiMeđunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga