Evo kako su hrvatski poduzetnici 1906. godine 'kolonizirali' SAD

Vjeruje se kako je u tom razdoblju iz zemlje otišlo oko pola milijuna ljudi, većina u smjeru SAD-a. I tim je ljudima za preseljenje bila potrebna logistička podrška pa su to poduzetnici koristili.

U knjizi 'Prvi hrvatski svesokolski slet u Zagrebu' iz 1906. godine objavljena je reklama tvrtke L. Mašek i drug. Smještena u Zagrebu, tvrtka je nudila usluge otpremanja radnika i seljaka u prekomorske krajeve. Radnici i seljaci svakog su ponedjeljka kretali iz Zagreba prema francuskoj luci Le Havre odakle ih je čekalo 6 do 7 dana putovanja brzim francuskim parobrodom do New Yorka.

Nudila se još jedna linija, iz Rotterdama u New York, što je putovanje koje je trajalo 9-10 dana. L Mašek i drug jamčili su da se u luci neće ništa nadoplaćivati, a iz Zagreba se kretalo svake subote, piše Croexpress.

KORIENSKO PISANJE

Zanimljivo, na reklamnom plakatu tvrtke 'L. Mašek i drug' uočljiv je tekst pisan 'korienskim' pravopisom. Podsjetimo, Korijenski pravopis je popularno ime za tradicionalni hrvatski pravopis kakav je bio u upotrebi od sredine 19. stoljeća do početka 20. stoljeća. U službenoj ga je upotrebi 1892. zamijenio 'Hrvtski pravopis' hrvatskog jezikoslovca i povjesničara Ivana Broza, fonološki koncipiran pravopis, a uz neke je iznimke nestao iz opće upotrebe do kraja 1. svjetskoga rata. Nakratko je oživio, uz protivljenje većine hrvatskih jezikoslovaca, u doba NDH, naredbom poglavnika dr. Ante Pavelića te je svršetkom rata potpuno iščezao iz hrvatskoga pravopisanja osim u pravopisnoj praksi pojedinaca. Nakon raspada SFRJ, osamostaljenja Hrvatske i smirivanja situacije poslije pobjede u ratu, pravopisne izmjene, do kojih je spontano počelo dolaziti već pri odlasku komunista s vlasti, još nisu dovršene.

Naime, glavni su hrvatski pravopisci, među kojima je najistaknutiji Stjepan Babić, uveli manje izmjene od kojih su neke nazočne i u korijenskom pravopisu (množine podatci, pogodci mjesto podaci, pogoci), dok su ostale samo usustavljenje ili vraćanje na tradiciju Ivana Broza koju je prekinulo nasilno “zbližavanje” sa srpskim jezikom (vrjedniji mjesto vredniji, ne ću mjesto neću). To je podržalo  Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezikai, dok je većina književne i lingvističke zajednice odbacila prijedloge o potrebi vraćanja na korijenski pravopis, ili o zamjeni pisanja dugoga jata s dvoslovom ie koji se javljaju krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Općenito, postoji želja da se hrvatski pravopis jače približi i hrvatskoj pisanoj baštini koja nema uporišta u karadžićevskoj pravopisnoj normi i time potvrdi kontinuitet kako s predilirskom, tako i ilirskom pismenosti, te postigne veća razgovijetnost u pisanju (n.pr. prijedlozi poput podkategorija umjesto potkategorija, odhraniti umjesto othraniti: v. “Prinose rječnjaku i pravopisu hrvatskomu” I.B. Šamije), ali tu se radi samo o sitnijim doradama postojećega pravopisa. Tomu se odupiru razne struje, često upotrebljavajući retoriku pseudoantifašističke provenijencije (po tima bi svaka promjena pravopisa vladajućega u Jugoslaviji bila povratak na korijenski pravopis, koji je u tom diskursu izjednačen s Pavelićem i NDH), čime je korijenski pravopis “uskrsnuo” bar kao neojugoslavenski ideologem. Zbog svih tih prijepora hrvatski pravopis, iako u golemoj većini propisa stabilan, još nije do kraja usustavljen i općeprihvaćen na svim razinama i u svim funkcionalnim stilovima.

Osim Sjedinjenih Američkih Država, tvrtka 'L. Mašek i drug' je hrvatskim kolonistima i iseljenicima nudila također i odredišta u Africi, Australiji i Aziji.

Fotografiju je objavio g. Damir Petravich u Facebook grupi Hrvatsko rodoslovno društvo Pavao Ritter Vitezović