BITKA ZA KUPRES Tragična epopeja hrvatskog naroda u BiH u kojoj su živote dali i legendarni 'Žuti mravi'

Bitka za Kupres također predstavlja jednu od najtežih bitaka u Domovinskom ratu te uz Vukovar i Posavinu možda i najbolniji poraz hrvatskih snaga na početku rata. Srećom, pred kraj rata hrvatske su snage vratile taj grad pod kontrolu HVO-a za razliku od gradova u Posavini, koji su ostali u sastavu Republike Srpske.

Ovaj gradić u Bosni i Hercegovini na početku rata bio je izuzetno strateški važan za srpske snage, a bio je važan i hrvatskim snagama koje su se već u rujnu 1991. počele pripremati za obranu.  Od dragovoljaca su osnovane postrojbe po hrvatskim selima i gradu Kupresu, koje su u studenom 1991. prerasle u Kuprešku bojnu, jačine 569 vojnih obveznika.

Napetosti u gradu su se intenzivirale u drugoj polovini ožujka 1992. godine kad su Srbi iselili žene i djecu iz Kupresa u Šipovo, ali i druge gradove po Bosni i Hercegovini i Srbiji. To je bio poziv i Hrvatima da učine isto, tako su hrvatske žene i djeca privremeno iseljeni u Trogir, Baško Polje, ali i Zagreb. 

Prije samog početka sukoba srpske snage su se počele grupirati u blizini grada, u samom gradu su sve društvene objekte stavili pod svoju kontrolu, a na nekima su postavili strojnička i snajperska gnijezda.

Dana 3. travnja, ujutro oko 6:30, izbio je oružani sukob. Započeo je tako što su srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile vatru po hrvatskim postrojbama. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili. Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni.

Hrvatske snage su do sljedećeg dana napredovale, a u grad je stigla i ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja. Najveću potencijalnu opasnost za hrvatske snage predstavljale su oklopne jedinice JNA koje su mogle donijeti prevagu na srpsku stranu. 

U nedjelju, 5. travnja, primijećena su srpska pojačanja na hodnji prema Kupresu, a postrojbe Kupreške bojne pojačane s postrojbom bojne Zrinski, postupno su zauzimale grad. Oko 20 sati Srbi su zatražili pregovore, do kojih je potom došlo. No već ujutro prema gradu je krenulo srpsko oklopništvo, na čelu s pukovnikom Slavkom Lisicom. Lisica se upravo nedavno spominjao u hrvatskoj javnosti zbog odlikovanja na proslavi Dana Republike Srpske, zbog kojeg je hrvatski veleposlanik Ivan Del Vechio dobio 'otkaz'.

U borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina za Kupres je krenuo pukovnik Slavko Lisica predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Lisica je ubrzo nakon toga otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, a s tim je oklopništvom iz Knina i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres. 

Ubrzo su se malobrojne hrvatske snage povukle s Kupreške visoravni, a većina je odstupila prema Šujici, dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna.

Grad je pao 10. travnja, a pad Kupresa predstavlja jednu u nizu tragičnih epopeja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Na hrvatskoj strani poginulo je 160 ljudi, a na srpskoj 85.

Kupres je ostao pod srpskom kontrolom sve do 1994. kada su ga oslobodili HVO i Armija BiH u operaciji Cincar. Bila je to prva zajednička operacija nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće iste godine.

No ono što je nekima manje poznato jest da je Kupres mjesto pogiblje i dijela vukovarskih branitelja, a među njima i sina generala i heroja Blage Zadra. Među 2500 hrvatskih boraca iz Kupresa, Prozora, Tomislavgrada, Gruda i Posušja bio je i niz dobrovoljaca iz Hrvatske. Među njima su se isticale postrojbe Zrinski, ali i "Žuti mravi" iz Vukovara. "Žuti mravi" su doživjeli "vatreno krštenje" u Bitki za Vukovar, a velik broj njih je svoje živote položio i na Kupresu.

Među poginulim "Žutim mravima" bila su i dva legendarna borca. Samo pet mjeseci nakon pada Vukovara i šest mjeseci nakon pogibije Blage Zadre u 22. godini života poginuo je Robert Zadro, najstariji sin vukovarske legende. Zajedno s njim je poginuo i vukovarski branitelj Andrija Marić koji je također sudjelovao u obrani Borova naselja i drugih dijelova Vukovara.

Ratni put vukovarskih heroja okončan je također 10. travnja 1992. godine kad je interventni vod u kojem su se nalazili zbog velike magle i snijega naletio izravno na banjalučki korpus. Korpus je pogodio dva džipa, u jednom je bio Robert Zadro, a u drugom Andrija Marić...