Crnjac o aktualnostima: 'Izetbegović ima svojevrsni politički Edipov kompleks; Komšić je njegov šegrt koji služi ispunjenju tih interesa'

Nedavno je na poziv Zorana Milanovića Zagreb posjetio Milorad Dodik. Koliko je taj posjet opravdan s obzirom na njegov ukupni politički habitus?

Milorad Dodik je srpski predstavnik iz BiH. Što bi rekli Amerikanci - simple as that. Tu nema i ne može ništa biti problematično. Hrvati su stradali u Republici Srpskoj i to nije sporno. Međutim, Dodik s tim nema veze. U to vrijeme je bio zdrava opozicija onima od kojih su Hrvati i Bošnjaci stradali. Danas je Dodik glavna politička uloga jednog od dva entiteta države BiH i jednog od tri konstitutivna, dakle temeljna i ustavotvorna naroda. Hrvatska u Republici Srpskoj ima višestruki interes i može napredovati i ekonomski i politički. Iako zvuči nerealno, ako Hrvatska odigra kako igraju ozbiljne države, u RS-u može imati jakog saveznika i nekoga tko će provoditi i njene politike, prvenstveno umjerene prema hrvatskim državljanima u tom entitetu, ali i u ostatku BiH.

Sjetite se Pelješkog mosta. Dodik je tada rekao "most nije problem". Nije li dovoljno reći da je Stjepan Mesić bio nastrojen izrazito protiv RS-a? Ako je on protiv nečeg, ja sam automatski za. No pustimo Mesića po strani. Nevezano za hrvatsko-srpski odnos u proteklih stotinu godina, srpski narod u BiH ima ljudsko, moralno i političko pravo štititi svoj interes. Oni to vide u okviru RS-a. RS je daytonska kategorija. Svaki jači udar na Dayton bio bi preslika događaja iz devedesetih, a jednadžba je s dvije nepoznanice kako bi Hrvati u BiH prošli nakon tog. Ukratko: Posjet Dodika Zagrebu je priznanje političke realnosti od strane Zagreba. On je potpuno ravnopravan sugovornik kao i hrvatski i bošnjački predstavnik iz BiH, bez obzira što o tomu mislili Velimir Bujanec, Davor Gjenero, Zlatko Hasanbegović i Stjepan Mesić.

Što mislite o posjetu Izetbegovića Zagrebu?

Što se posjeta Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića tiče - to treba promatrati u kontekstu balansirane politike Andreja Plenkovića. To je isto isto dobro. Međutim, bojim se da poruke koje iz HDZ-a BiH dolaze HDZ-u Hrvatske po pitanju odnosa u BiH nisu uvijek samorazumljive. Iz nekog razloga je Čović nejasan visokim dužnosnicima HDZ-a Hrvatske. Nekolicina njih koji su i moji prijatelji mi često znaju reći kako im Čović nije jasan i da se ponekad ne kuži što on uopće hoće. Trebalo bi jasnije artikulirati problem bh. Hrvata službenom Zagrebu pa bi onda i Plenković i Zoran Milanović mogli biti jasniji u nekim lobističkim porukama. Ovako mogu raditi ono što im Čović kaže, a po mojim dosadašnjim informacijama, ne govori im puno. Je li to radi nekih unutarnjih trzavica i koalicija u kojima je on sa SDA, je li riječ o nekoj dubljoj povezanosti ovovremenih bh. lidera ili je to taktika u koju Čović vjeruje - sasvim je svejedno. Moglo bi bolje, jasnije i artikuliranije.

Najavljeno je da će se i s američkim državnim tajnikom Mikeom Pompeom razgovarati o BiH?

Što se tiče Mikea Pompea i razgovora o BiH, dovoljno je da Pompeo u 30 sekundi čuje problematiku bh. Hrvata i to spusti na niže razine svoje administracije. To se može riješiti u desetak minuta. Rješenje je u donošenju Izbornog zakona BiH koji bi predviđao da svaki narod u BiH na svim administrativno-političkim razinama u BiH bira svoje predstavnike. Vrlo je jednostavno. Hoće li do Pompea doći takve poruke - ovisi o kanalu komunikacije Čovića i Plenkovića, odnosno Milanovića. I onomu što je Hrvatska spremna ponuditi Americi. Treba imati na umu da je Amerika najsavršenija zemlja na svijetu, ali da je u političkom smislu - što je i normalno, prvenstveno okrenuta sebi i svojim interesima. Drskom pragmatizmu. Problem bh. Hrvata može biti riješen dok kažeš 'konstitutivnost', ali valja imati na umu da i Amerikancima treba ponuditi nešto konkretno i opipljivo.

Uzmimo za primjer da Plenković obeća Pompeu kupovinu vojnih zrakoplova u zamjenu za provedbu presuda Ustavnog suda BiH u roku od nekoliko mjeseci, a koje govore o konstitutivnosti naroda i legitimnom političkom predstavljanju. Možda bi i uspjelo!

Kako gledate na cjelokupnu politiku Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH?

Politika Hrvatske prema bh. Hrvatima trebala bi biti više državnička i odnositi se na određene diplomatske oluje koje bi Zagreb trebao provoditi radi zaštite svojih sunarodnjaka i državljana u BiH. Ako ništa drugo, Hrvatska bi to trebala raditi iz sebičnih razloga. Bh. Hrvati su lijep bazen iz kojih Hrvatska može uzimati još jedno vrijeme i puniti svoje vlastite rupe. Koliko novih Mate Rimaca, Zlatka Dalića, Nina Rasupudića, Gorana Bogdana, Ornela Vištica... ima među bh. Hrvatima? S druge strane, Hrvatska je mlada država. Dobila je rat. Riješila granice. Ušla u NATO i EU. Vrijeme je valjda da krenu malo širiti svoje interese u kontekstu BiH. Ne kako bi Bošnjacima stavljali sol na ranu, nego kako bi im pokazali da bh. Hrvati imaju starijeg brata koji neće mirno gledati kad neki nasilnik maltretira njihovog bracu.

Što mislite o politici Bakira Izetbegovića i Željka Komšića?

Izetbegović ima svojevrsni politički Edipov kompleks. U nacionalnom smislu on želi prestići svog oca i postati stvarni bošnjački otac nacije. Koji će od BiH napraviti bošnjačku nacionalnu državu. Komšić je njegov šegrt koji služi ispunjenju tih interesa. Takvih šegrta ima još na nižim razinama, ali oni jednostavno neće doći do izražaja ako gore spomenuti stariji brat bh. Hrvata pokaže da su njegovi prijatelji iz razreda žestoki momci koji neće dopustiti da njihovog mlađeg brata netko zeza.