Crne slutnje nad Makedonijom: Što nakon pobjede nad autokracijom

Nakon terorističkoga čina o kojemu smo već pisali, jedni od rijetkih cjelovito i bez navlačenja na jednu geopolitičku stranu, vrijeme je vratiti se u svojevrsnu političku normalu Makedonije.

Nije, naime, prvi puta slučaj kako se političke promjene pokušavaju postići prosvjedovanjem, kao što nije prvi puta da su pozivi na poštene izbore u drugome planu. U nekim ranijim vremenima samobitnosti, makedonske su opozicijske stranke rušile i ekspertne vlade na čije su stvaranje tek nekoliko mjeseci kasnije ponovno pozivale. In medias res, aktualni oporbeni prosvjedi, koji su postali pravi medijski hit, uz izravne prijenose na Russia Today i N1 televiziji, uz agencijski prijenos AP-a, obligatne društvene mreže s odrednicom #protestiram, imali su svoju reakciju u jučerašnjim provladinim antiprosvjedima.

Prosječnom promatraču prosvjeda cijela politička klima u Makedoniji zapravo frapantno nalikuje na političku klimu Hrvatske na prijelazu dvaju milenija. Prosvjedi su doista nalikovali prosvjedu protiv ukidanje Radija 101.  Postoji protoautokratska nacionalna stranka na vlasti koja podiže svoj rejting povijesnim činjenicama, ishitrenim mitovima i potenciranjem nacionalne ugroze (što jest istina), s tom razlikom što hrvatska medijska scena tada, ipak,  nije bila tako nisko na skali medijskih sloboda (neki tvrde kako je danas situacija čak i lošija).

Razlika je i u gospodarskom vidu. Makedonija danas, naime, ima mahom uvezeni rodijački kapitalizam, kroz strane investicije. Makedonski crony kapitalisti iz 90ih godina prošloga stoljeća mahom su u lošijoj poziciji zbog toga što su nastali u vrijeme prošle administracije. Ova administracija oslonila se na strane investicije u svome gospodarskom rastu. Oni utjecaji na politiku koji im nisu bili dopušteni u matičnim državama, omogućeni su im u Makedoniji. Za primjer bismo mogli navesti jednoga ruskog investitora u makedonski turizam i rukomet.

Uz razmjerno loš životni standard, koji u Makedoniji uslijed stranih investicija ima slabašnu tendenciju rasta, vidjelo se to jako dobro tijekom prosvjeda oporbe, slična je i frapantna heterogenost ideja prosvjednika. Dok liberalni intelektualci zagovaraju političke i ekonomske slobode, vođa prosvjeda i jedini političar koji je govorio, Zoran Zaev, škaklja uši širim narodnim masama sirističnim idejama o jačanju uloge države u ekonomiji. Zagovara naime veću poreznu presiju, izlazak iz siromaštva na račun države. Slušajući pak ultimatum koji postavlja za ulazak u prijelaznu vladu i odlazak Nikole Gruevskog, pri čemu su mu izbori sekundarni, kod svakoga je slobodarca izazvao trnce i hladan znoj.

Parafrazirajmo Lorkinu pjesmu s početka teksta, crne su se slutnje nadvile nad Makedoniju. Političke ideje bivšega društvenog uređenja, čini se suprotstavljaju se ekonomskim idejama svojstvenima također bivšemu društvenom uređenju. Paradoksalno, u Makedoniji je čak i lustracija iskorištena kao alat čuvanja pozicija moći zauzetih davno prije osamostaljenja. Lustracija u toj zemlji prije služi kao alat vlasti protiv neistomišljenika, umjesto suočavanja s prošlošću i olakšanja u stvaranju novih nomenklatura.

Kao i svuda na svijetu, autoritatnost i totalitet moraju biti uništeni, jasno je to svakom pojedinicu, zbog toga ih se i okupilo toliko, no političke se neslobode ne mogu gasiti ekonomskim neslobodama, dvije su to strane istoga novčića. Prakticiranje jedne strane nužno vodi do prakticiranja druge strane. Sukob političke autokracije s tendencijom ekonomske autokracije, mogao bi dovesti do daljnje destabilizacije Makedonije.

Čini se kako u službama susjednih zemalja trljaju ruke zbog političkih i ekonomskih ideja Gruevskog i Zaeva.