Čovjek koji je Putinu drag: 'Stručnjak' osumnjičen za silovanje i korupciju opravdavao je narative Kremlja

Navedeni dokument, koji je sastavljen na temelju lažnog narativa koji su u interesu Kremlja promicali čelnici armenskih separatista u Karabahu, dobio je nezasluženo širok publicitet. Ocampa, koji bi svakako trebao biti među prvima koje bi mediji trebali prestati prenositi, prozvan je "stručnjakom" i koristi se kao moralni glasnogovornik za cijeli armenski narod.

Oslanjanje na Putinove teze o "genocidu" u Ukrajini

Lažne narative koje je podvalio Ocampo Rusija koristi već više od četvrt stoljeća kako bi opravdala okupaciju dijelova Moldavije, Gruzije, a sada Ukrajine i Azerbajdžana.

Ovaj bivši tužitelj pripremio je svoje tzv. "stručno" mišljenje za devet dana, bez napuštanja mjesta "genocida". Štoviše, samu "ekshumaciju" naredio je (i to je učinjeno javno) Arajik Harutjunjan, čovjek koji sebe naziva "predsjednikom Arcaha", odnosno marionetom vođe čiji konci vode ravno u Kremlj.

Svijet ne poznaje neku državu koja bi se zvala Arcah. To je samoproglašena, separatistička enklava u Karabahu na području Azerbajdžana, tvorevina koju ne priznaje nijedna zemlja, osim samoproglašenih kvazidržava koje također kontrolira Kremlj.

Kremlj je nakon raspada Sovjetskog Saveza, osim u Azerbajdžabu, separatističke enklave poput takozvanog "Arcaha" stvorio i u Moldaviji (takozvana Pridnjestrovska Moldavska Republika ili Pridnjestrovlje), u Gruziji (Južna Osetija) i u istočnoj Ukrajini, odnosno u takozvanoj Donjeckoj Narodnoj Republici (DNR) i Luganskoj Narodnoj Republici (LNR), područjima koje Rusija s vrlo ograničenim uspjehom pokušava okupirati od 2014 godine.

Retoriku o "genocidu" stanovnika teritorija pod kontrolom separatista Kremlj redovito koristi kako bi opravdao okupaciju dijela postsovjetskih zemalja ili uspostavljanje kontrole nad njima.

Kad je, na primjer, ruski predsjednik Vladimir Putin najavljivao invaziju na Ukrajinu izjavio da je jedan od ciljeva vojne agresije "denacifikacija" Ukrajine. I tada se poslužio tom taktikom, odnosno optužio je vodstvo Ukrajine za "genocid" nad stanovnicima samoproglašenih DNR i LNR.

Sada Kremlj promovira slične teze na južnom Kavkazu i u međunarodnim medijima, putem javno naručenih "stručnih mišljenja" kao što je izvješće bivšeg tužitelja Međunarodnog kaznenog suda Morena Ocampa, koji je upravo jedan od onih čiji skandali bi trebali biti dovoljan razlog da mu zbog narušene vjerodostojnosti ne bude poklonjeno povjerenje. Uostalom, ako su zločini Kremlja obilježili svjetsku zajednicu, ne bismo li se trebali zapitati tko je gospodin Ocampo? Kako to da, dok cijeli civilizirani svijet bježi od kontaminiranih pro-kremaljskih političara, bivši tužitelj odjednom odlučuje odazvati se na njihov poziv?

U rujnu 2008. britansko izdanje The Telegrapha izvijestilo je da je tijekom posjeta Južnoj Africi Ocampo prisilio lokalnu novinarku na spolni odnos: "... tužitelj je uzeo ključeve automobila te novinarke i odbijao ih vratiti ako ne pristane na spolni odnos". Ocampo je "počinio zločin silovanja". Protiv silovatelja je svjedočio njegov vlastiti kolega, tajnik za medije tužiteljstva ICC-a, Cristan Palme, kojeg je Ocampo kasnije otpustio. Telegraph je napisao: "Ovaj prekršaj nanio je ozbiljnu štetu ugledu suda i zbog toga je pozvao države članice suda da tužitelja razriješe dužnosti...".

Dužnosnik i milijunaš

Godine 2017. francuski politički istraživački novinari iz Mediaparta pronašli su offshore tvrtke koje pripadaju Ocampu: "Ocampo je vodio tvrtke smještene u nekim od najpoznatijih poreznih oaza na svijetu tijekom svog mandata glavnog tužitelja ICC-a". U odgovoru na pitanje o njegovim offshore financijskim aktivnostima, bivši visoki tužitelj rekao je da njegova plaća u ICC-u "nije bila dovoljna".

Prema Mediapartu, nakon odlaska iz ICC-a, Ocampo je imao neobjašnjivo veliku imovinu: nekretnine u Haagu (1,2 milijuna eura), pet nekretnina u Argentini (2,2 milijuna dolara) i najmanje milijun dolara u banci.

Zločini, ali bez kazne

Tijekom devet godina kao tužitelj ICC-a, Ocampo je zatvorio samo jedan kazneni predmet. Utjecajni Financial Times napisao je o tome 2017. godine: "Njegov devetogodišnji mandat na sudu obilježilo je više kontroverzi nego uspjeha. Prva presuda ICC-a Thomasu Lubangi, vođi paravojne skupine iz Konga, donesena je tek 2012. godine, nekoliko mjeseci prije Ocampovog odlaska". Ni to nije prošlo bez skandala.

Slučaj Lubange, koji je regrutirao djecu za sudjelovanje u borbama, Ocampo je istraživao još od 2006. godine. Prema informacijama njemačkog Spiegela, zbog krivnje tužitelja, "slučaj se dva puta gotovo raspao". Francuski medijski projekt Zero Impunity, pozivajući se na bivšeg zaposlenika ICC-a, izvijestio je da je tijekom istrage ovog slučaja Ocampo ignorirao mnoge zločine: "Za Kongoance su najstrašnija kršenja bila ona koja su uzrokovala najveću patnju stanovništva: silovanja i pljačke. Međutim, sve seksualno nasilje koje su počinile milicije ostavljeno je pod tepihom".

Kao rezultat toga, zbog Ocampove naklonosti silovateljima, Lubanga nikada nije optužen za seksualno zlostavljanje.

Obrana ratnih zločinaca

Godine 2015., nakon što je izdao vrijednosti svoje profesije radi profita, taj bivši tužitelj ICC-a postao je zagovaratelj interesa libijskog milijardera Hassana Tatanakija.

Taj je podržavao ratnog zločinca, vođu ilegalnih oružanih skupina Libije, Khalifu Haftara, koji je optužen za ubijanje civila i druga kršenja ljudskih prava.

2017. godine Spiegel je izvijestio da je Ocampo dobio naknadu od 750.000 dolara za taj posao. Oni su skrenuli pažnju i na činjenicu da "Haftar nije tip osobe sa kojom bi trebalo biti povezan bivši glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda".

Izvješće koje su naručili separatisti

Ocampo je 2010. godine stigao u Erevan u statusu tužitelja Međunarodnog kaznenog suda i sastao se s bivšim predsjednikom Armenije Seržom Sargsjanom.

Pet godina kasnije ponovo je posjetio Erevan, na poziv rukovodstva zemlje da sudjeluje na forumu "Protiv zločina genocida".

Šef proruskih separatista u Karabahu Arajik Harutjunjan obratio se 29. srpnja 2023. tom bivšem tužitelju, kojeg su svjetski mediji ranije već proslavili kao silovatelja i korumpiranog dužnosnika, kako bi dobio njegovo "stručno mišljenje". Ishod tog ortakluka bio je izvještaj bombastičnog naslova "Armenski genocid 2023. godine". Tužitelj, koji je devet godina istraživao jedan slučaj ICC-a, uspio je u svega devet dana pohvatati sve konce situacije u Karabahu.

Što je Ocampo uspio "prokljuviti"?

Zapravo, izvješće tog bivšeg tužitelja na 28 stranica napisano je radi samo jedne propagandne ideje, ponavljajući narativ Kremlja iz drugih postsovjetskih republika na koje Rusija pokušava utjecati putem marionetskih separatista, radi ideje koju su međunarodni utjecajni mediji od početka godine odbacili više desetaka puta. I to je "humanitarna katastrofa koja je pogodila 120.000 stanovnika Arcaha", iako, prema Petom kanalu ukrajinske televizije "stvarno stanovništvo armenske enklave u Karabahu nije veće od 40.000".

Ukrajinski mediji navode da "Putin upotrebljava armenske marionetske separatiste u Karabahu u vlastite svrhe, baš kao što je to činio s Osetijcima i Abhazima u Gruziji te pristašama 'Ruskog svijeta' na Krimu i u Donbasu".

Igranje na kartu separatističkih sentimenata i promicanje krivotvorina koje su nekada gurane u Ukrajini o "genocidu" lokalnog stanovništva, prema rumunjskoj verziji Newsweeka, "omogućuje Moskvi da zadrži vojnu prisutnost ne samo na južnom Kavkazu, već i u Ukrajini, kao i u Južnoj Osetiji, odcijepljenoj regiji Gruzije, ili u istočnim regijama Moldavije koje su pod kontrolom Rusije".

Ocampovo izvješće, koje je dobilo nezasluženo visok publicitet, komentirao je i Rodney Dixon, vodeći stručnjak za međunarodno pravo koji se specijalizirao za optužbe vezane uz navodne genocide.

Prema Dixonu, izvješće nije kompromitirano samo svojom pristranošću, već je i potpuno nekompetentno u tumačenju koncepta "genocida" i pokazuje "jasnu selektivnost u odnosu na činjenice".

Igor Čalenko, politički analitičar, voditelj Centra za analize i strategiju (Ukrajina)