CILJ SU BILI HRVATI Vojni analitičar Jan Ivanjek smatra da su s obzirom na mjesto napada i rutu hrvatski vojnici bili meta

Hrvatska vojska je nakon 16 godina sudjelovanja u mirovnim misijama u Afganistanu, kroz koje je dosad prošlo više od 5300 naših vojnika, prvi put izgubila čovjeka zbog neprijateljskog djelovanja. U operaciji Resolute Support, kao i u prijašnjoj ISAF, Hrvatska sudjeluje potporom i mentoriranjem afganistanskih snaga i ne provodi nikakve borbene operacije, piše vojni analitičar Jan Ivanjek za Jutarnji list.

Napad je izveden teretnim triciklom napunjenim eksplozivom kojim se samoubojica zaletio u Toyotu Land Cruiser u kojem su bila trojica naših specijalaca. Riječ je o napadu koji nitko nije mogao predvidjeti, jer je ruta kojom su se naša vozila kretala kontrolirana i dosad se na njoj nije dogodio niti jedan samoubilački napad. Bilo je samo nekoliko manjih improviziranih eksplozivnih naprava uz cestu. K tome je napadnut atipični dio konvoja, jer lokalne skupine u napadima na konvoje uvijek ciljaju njegovu sredinu, gdje će biti štićene osobe, ako ih ima. No sada je napadnuto začelje, što je nelogično jer niti može ubiti eventualnu štićenu osobu niti blokira konvoj za zasjedu. To može biti indikator i da napadači nisu bili lokalni.

S obzirom na odabir mjesta napada i rute, sigurno je da su naši vojnici bili namjerno ciljani, a neko vrijeme prije napada zasigurno se nad njima provodio nadzor i praćenje radi planiranja izvršenja napada, pa se bilo kakva slučajnost može isključiti. To je posebno neobično jer Afganistanci vole hrvatske vojnike. Tome svjedoči činjenica da dosad u 16 godina nije bilo poginulih, dok su druge, čak i manje države imale desetke mrtvih. Primjerice, više nego upola manja Estonija imala je devetero poginulih, a Danska čak 43.

Zasigurno će se postaviti pitanje koliko su naši vojnici bili sigurni i zašto su se uopće vozili u oklopljenoj Toyoti Land Cruiser, a ne u jednom od namjenskih MRAP vozila koja pružaju daleko bolju oklopnu zaštitu i gotovo sigurno bi se u njemu svi provukli samo s lakšim ozljedama. Koja se vrsta vozila koristi ovisi o procjeni rizika za pojedine zadaće.

Razlog korištenja Toyote je operativne prirode. Gotovo svi u Kabulu voze Toyote jer se na njih ne plaća porez. Zato je u njoj daleko lakše uklopiti se u prometnu kolotečinu i ostati neprimjetan, no cijena toga je manja zaštita. Osnovni problem s MRAP-om jest taj što privlači mnogo pozornosti i lokalnim stanovnicima izgleda kao da su u pitanju Amerikanci, prema kojima vlada snažan animozitet. Cijena korištenja MRAP-a i njegove odlične oklopne zaštite zapravo je crtanje mete na sebi te se vjerojatnost napada povećava.

U pitanje ne bi trebalo dovesti hrvatsko sudjelovanje u mirovnim misijama općenito. Sam Afganistan je izgubljen slučaj i pitanje je vremena kada će SAD od njega potpuno dignuti ruke, uz eventualne minimalne snage koje bi osiguravale kritične strateške interese, dok bi ostatak zemlje utonuo u kaos. U takvom je scenariju važno da Hrvatska ne ostane držati ljestve, no dok traju operacije u sklopu NATO-a, Hrvatska bi trebala nastaviti davati svoj doprinos i pokazati čvrstinu čak i pred ovakvim tragičnim gubitkom. Ali ni naši saveznici ne smiju zaboraviti žrtvu koja je podnesena u izvršavanju naših obveza u NATO-u.