Černobilska tragedija: Dan u kojem se svijet zauvijek promijenio

Nuklearna katastrofa u blizini ukrajinsko-bjeloruske granice 26. travnja 1986. šokirala je svijet. Tadašnji Sovjetski Savez danima je pokušao sakriti nesreću koja se dogodila tijekom sigurnosne provjere reaktora.

Do eksplozije četvrtog reaktora u Černobilu došlo je uslijed prezagrijavanja četvrtog reaktora, lošeg dizajna, manjka vode i pogreške tehničara koji se u kriznoj situaciji nisu najbolje snašli.

Nakon zakasnjele evakuacije gradova Pripjat i Černobil te okolnih sela i gradova evakuirane su stotine tisuća ljudi. Europske zemlje, u prvom redu Švedska, primjetile su visoku razinu radijacije, radioaktivna prašina stigla je čak do Velike Britanije, a sam Sovjetski Savez je tek nakon tri dana priznao havariju pokušavajući umanjiti njezine dimenzije. Izravne i neizravne posljedice radijacije osjetilo je više od pet milijuna ljudi.

Manje od stotinu ljudi je poginulo odmah, a kasnije od posljedica radijacije i bolesti stotine tisuća ljudi, iako službena brojka nikada nije objavljena.

Najveće posljedice i oboljenja od karcinoma evidentirana su u Ukrajini i Bjelorusiji, u kojoj je samo među mladima evidentirano oko 6000 karcinoma štitnjače među mladima. Tisuće ljudi oboljele su i od leukemije, te drugih oblika karcinoma.

Nuklearna elektrana u Černobilu nastavila je raditi i nakon sanacije havarije sa smanjenim brojem reaktora, te je konačno zatvorena krajem 2000. Mali broj ljudi (oko 1200 starije dobi) nije se evakuirao ili se odlučio vrlo brzo nakon havarije vratiti kući, a neki još su živi iako u poodmakloj životnoj dobi.

Brojne životinjske vrste i brojni ljudi u okolici nerijetko su fizički oštećeni (tjelesne deformacije izuzetno su česte i brojne). Sam grad Pripjat postao je grad duhova i utočište za divlje životinje, a Zabranjena zona oko Černobila, uključujući i obližnju tajnu vojnu lokaciju gdje je bio raketni radar, mamac su za turiste avanturiste.