Bivši obavještajac: Političari koji se zalažu za 'mir u svijetu i prestanak rata' mogu ponuditi dijelove svojih država Rusiji

Situacija na ratnom području doseže kritičnu točku bez povratka. Ruski su vojni napori bili posljednji pokušaj ometanja nadolazeće ukrajinske ofenzive, no nisu bili uspješni. Ruska ofenziva u Lugansku završila je neuspjehom, a ruska obrana na jugu, u Zaporiškoj i Donjeckoj oblasti, gubi koheziju i postupno slabi. Sličan trend se također primjećuje i na području oko Bahmuta, prenosi Hrvatski Glasnik.

Domagoj Franić, koji redovito objavljuje analize na svom Facebook profilu kazao je kako su Rusi svjesni da će biti izuzetno izazovno zaustaviti motivirane Ukrajince u njihovom pohodu prema Azovskom moru i dalje, prema Krimu, ruski stratezi su poduzeli očajnički pokušaj forsiranjem napada kod Kupjanska, Svatova i Kremine. Cilj im je bio "rastegnuti" ukrajinske vojne snage koje su se pripremile za ofenzivu i prisiliti ih da pošalju pojačanje na spomenute dijelove bojišnice u Luganskoj oblasti, posebno dijelovima snaga koje su bile ključne za izazivanje problema. Konkretno, ciljali su na bokove Bahmuta. Međutim, njihovi napori nisu uspjeli.

Bahmut je grad s dubokim simbolizmom. Za Ukrajince predstavlja simbol otpora i postojanosti, dok za Ruse predstavlja simbol "pobjede" koja to nikada nije bila. Oba naroda povezuju status ovog grada s njihovim percepcijama i osjećajem osjetljivosti prema bilo kakvoj promjeni njegovog statusa. Ukrajinci su odlučni osloboditi ga bez obzira na cijenu, dok Rusi žele zadržati taj grad. Poraz ruskih postrojbi u Bahmutu predstavljao bi vrlo težak udarac na moral okupatora i njihovu spremnost za daljnje ratne operacije u Ukrajini.

Sadašnje stanje u oblasti Luganska predstavlja teški poraz za rusku vojsku. Početni uspjeh koji su postigli prvih dana forsiranog napada, osvojivši nekoliko kilometara teritorija, jednostavno se rastopio. Ukrajinci su uspjeli izdržati pritisak, potpuno povratiti izgubljeno i čak su krenuli u daljnje oslobađanje teritorija. Davno sam procijenio područje Kremine kao mogući smjer za daljnje ukrajinske napade, što će se uskoro, bez sumnje, i dokazati. Sada više nije pitanje "hoće li" se to dogoditi, već "kada će" se to dogoditi.

Ruska ofenzivna operacija u Luganskoj oblasti završila je vrlo brzo, a ukrajinske postrojbe čvrsto su stezale obruč oko Bahmuta. Zahvaljujući pametnoj taktici, ukrajinske oružane snage prisilile su Rusiju da angažira pričuve. Intenzivnim napadima na skladišta streljiva i pozadinske strukture, Ukrajinci su poremetili rusku logistiku i praktički ih odbacili izvan granica Ukrajine, što je predstavljalo nerješivi problem za ruske postrojbe.

Krimski most je pretrpio oštećenja, a željeznički most kod Chongora je uništen. Time je opskrba Krima prepolovljena i sada se oslanja isključivo na cestovni promet. Međutim, vjeruje se da će i taj put uskoro biti metom napada ukrajinskih snaga, a cestovni most kod Chongara je sigurno sljedeća meta.

Ukrajinska vojska je prešla u drugu fazu napada. Nakon ispitivanja ruskih pozicija i spremnosti, nekoliko mjesta su dosegnuli ruske utvrđene obrambene linije, gdje su se susreli s prokopima, rovovima, "Toblerone" betonskim piramidama i milijunima mina.

Važno je istaknuti da je Ukrajinska vojska već prešla kilometre minskih polja i dosegnula "nultu točku" ruske obrane tijekom samog proboja. Sada je nastupilo tiho razdoblje, koje predstavlja smiraj prije oluje. Tijekom tog razdoblja, proučavaju se posljednje karte, određuju pravci napada, tisuće dronova nadlijeću bojište, obavještajne službe vode važnu ulogu, a logistika se osigurava nužnim sredstvima.

Ovo je trenutak "biti ili ne biti" za obje strane. U stvarnosti, situacija nije sasvim ista za Ukrajince i Ruse. Ako Ukrajinci ne uspiju, možda će im se pružiti druga prilika, ali za Ruse, ako se ukrajinski proboj održi i probije njihove obrambene linije, prilika za povratak više neće postojati.

U drugoj prilici koju Ukrajina ima, suočit će se s puno većim izazovima, ali ne sumnjam da će iskoristiti ovu prvu priliku koju sada imaju. Ukrajinci sebi ne mogu dopustiti niti djelomičan uspjeh, moraju pobijediti do kraja. Jer na Zapadu postoje labilni i kalkulirajući čimbenici, a ruski sateliti i podanici kontinuirano dovode u pitanje potrebu za daljnjim otporom i ratovanjem, nastoje podvaliti pregovore i zaustaviti isporuku vojne pomoći, a pokušavaju uspostaviti "crtu razgraničenja", s Rusijom koja okupira ukrajinski teritorij, naravno.

Ukrajinci su odlučni krenuti prema Krimu, bez ikakve rasprave. Krim je poput Bahmuta, simbol koji ima različito značenje ovisno o perspektivi. Za Ukrajince predstavlja simbol slobode i suvereniteta, dok ga drugi doživljavaju kao simbol uspješne pljačke, otimanja i prisvajanja tuđeg.

Ukratko rečeno, Ukrajinci ne smiju dopustiti mogućnost da Krim postane "predmet trgovine" onih koji su spremni "darovati" ga Rusiji zbog svojih interesa i straha. Takvi političari koji se zalažu za "mir u svijetu i prestanak rata" mogu ponuditi dijelove svojih država Rusiji, no Putin bi sigurno bio zadovoljan.

Ruski utvrđeni položaji u oblasti Zaporižja i djelomice u Donjecku suočit će se s kataklizmom. Rovovi i mine nikada nisu zaustavili one koji oslobađaju svoju zemlju, a to neće biti slučaj ni sada. Pogledajmo samo mogućnosti i tehnologiju kojom se danas ratuje. Rovovi su probijani i prije 80 ili 100 godina, bez današnjih dronova i preciznog streljiva koje omogućuje da granata doleti na željeno odredište - metar lijevo ili desno.

Ukrajinci su otkrili slabosti ruskih linija obrane i namjeravaju ih napasti koristeći različito vojno oružje, poput HIMARS-a, haubica, rasprskavajućih i kazetnih streljiva, dronova, JDAM projektila te zrakoplovstva. Vjeruje se da će te utvrđene obrambene linije biti probijene, a "ukrajinski val" će krenuti prema Azovskom moru i Lugansku, što će dovesti do oslobađanja Bahmuta.

Kolovoz će biti ključni mjesec u ovom ratu, odlučit će se strateška pitanja. No, valja biti realan jer rat će trajati još dugo.

Ruski politički napori kojima pokušavaju spasiti "brod koji tone" u Ukrajini postali su smiješni. Njihovi pokušaji impresioniranja ruralnog, neukog dijela ruskog stanovništva ili iznošenje prijetnji Zapadu izgledaju očajni i samo ih dodatno degradiraju u očima svjetske javnosti.

Sastanak afričkih lidera nije uspio, Šojgu posjećuje "demokratsku" Sjevernu Koreju u potrazi za naoružanjem, Putin ne smije posjetiti Južnu Afriku, a postoje problemi u odnosima s Turskom i Iranom. Prisutni su i problemi s mađarskim plaćenicima koji narušavaju ugled i države.

Što se tiče unutarnjih spletki i previranja, o tome ne treba ni pisati, jer nitko se ne osjeća ugodno dok hoda dugim hodnicima Kremlja u ovim danima.