Banac o Obaminom paradoksu i ključnoj pogrešci prije tri godine

Nakon dva mandata na čelu najveće svjetske sile, politički analitičari govorili su za Hinu o njegovoj ostavštini, o tome koliko je bio uspješan na vanjskopolitičkom i unutarnjem planu i kakvu Ameriku danas 55-godišnji bivši pravnik i senator iz Illinoisa ostavlja svojem nasljedniku Donaldu Trumpu.

"Predsjednik Obama je došao na čelo SAD-a u trenutku vrlo velikih očekivanja, kada je prethodna administracija bila prilično diskreditirana. U prvoj godini mandata dobio je Nobelovu nagradu za mir koja je na neki način bila simbol tih velikih očekivanja. Nažalost, ne mogu zaključiti da je nakon osam godina doista sva ta očekivanja i ispunio", rekao je Hini političar i  povijesničar Ivo Banac.

Još oštriji na riječima bio je politolog Žarko Puhovski, koji Obamu naziva "velikim razočaranjem" i smatra da je američki predsjednik na odlasku živio dugo u uvjerenju da je za ispunjenje njegova mandata dovoljna činjenica da je prvi Afroamerikanac koji je pobijedio na izborima.

Povjesničar Tvrtko Jakovina, specijaliziran za povijest 20. stoljeća, smatra da je Obama "vratio dobar ugled SAD-u koji je bio prilično nizak u mnogim dijelovima svijeta nakon predsjednika Georgea W. Busha".

Također je vratio u svjetsku politiku mnoge vještine i postao inspiracija mnogima, naglašava Jakovina, ali ipak priznaje da je Obamin rezultat, "iako pozitivan, manje dobar nego što smo se nadali. On nije iznevjerio, ali je mogao učiniti više".

Obamin široki osmijeh, iznimne govorničke vještine, havajski spokoj i miran stil vladanja obilježili su političara koji se sprema napustiti Ovalni ured. No, što će ostati zapamćeno iz dva mandata sina kenijskog oca i samohrane američke majke, koji je proveo djetinjstvo između Amerike i Indonezije? Hoće li ga pamtiti po smanjenju nezaposlenosti, operaciji kojom je ubijen Osama Bin Laden, reformi zdravstvenog sustava, obnovi odnosa s Kubom ili po Pariškom klimatskom sporazumu?

Analitičari se slažu da je na unutarnjem planu, zbog Obamacarea i izvođenja Amerike iz ekonomske krize, Obama imao uspjeha, iako se rasna netrpeljivost nije smanjila i nije uspio u svom snu pomirenja nacije, ali naglašavaju da je na svjetskoj razini uglavnom imao mršave rezultate.

"Na unutarnjem planu ostvario je neke uspjehe, ali na svjetskoj je razini njegova uloga isključivo negativna", smatra Puhovski.

Banac, koji je veliki dio svog života proveo upravo u Americi, smatra da je vanjskopolitički Amerika danas slabija nego što je bila prije osam godina. Istodobno su oni koji žele poremetiti liberalno-demokratski poredak koji Amerika zastupa, sada jači nego prije.

Nobelovu nagradu koju je dobio u prvoj godini svog mandata i njome i sam bio zatečen, Obama nije uspio opravdati, slažu se analitičari.

"Nobelova nagrada došla je kao stimulans u pravom smjeru, ali Obama je nije do kraja opravdao. On je bio mnogo više američki predsjednik, što je razumljivo, nego što je mislio na globalni poredak", kazao je Jakovina.

Obama je zakazao na Bliskom istoku, Sirija ostala u kaosu

Ključna pogreška Baracka Obame na globalnoj razini, ističe Ivo Banac, bila je odluka da ne intervenira u Siriji prije tri godine, čak i kada je sirijski predsjednik Bašar al Asad prešao Obaminu crvenu liniju oko uporabe kemijskog oružja i pobio tisuće civila. Time je ujedno poremećen odnos u NATO-u, glavni dobitnik takve odluke bila je Rusija, a Sirija je završila u potpunom kaosu.

"Budući da se Obama vodio načelom da je intervencija zapravo pogrešna, inicijativu su preuzeli drugi i mislim da je barem u ovoj fazi - vidjet ćemo šta će biti dugoročno - glavni dobitnik bila Rusija. Ona se uvukla u taj prazni prostor u Siriji, poremetila i Sjevernoatlanski savez u smislu da je približila jednu od ključnih članica Tursku u svoju mrežu i intervenirala u Siriji u korist snaga koje žele održati diktaturu predsjednika Bašara al-Asada", kazao je Banac.

Sirija će biti u krizi još mnogo godina, a kritičari će jednako dugo raspravljati je li Obamina politika bila razumna i do koje je razine njegova odluka štetila američkom ugledu, dopustila tzv. Islamskoj državi da se proširi i pokrenula val imigracije koji je destabilizirao Europu i omogućio Rusiji i Iranu da prošire svoj utjecaj u regiji.

Putin je u slučaju Sirije "lukavim manevrom izbacio Obamu iz igre", a američki predsjednik na odlasku nije imao snage suprotstaviti se ruskom predsjediku. "Imao je nejasnu, smušenu politiku i tu ga je Putin izbacio iz igre i preko Sirije se vratio u svjetsku politiku", naglašava Puhovski.

Jakovina smatra da su Obamine pogreške na Bliskom istoku počele i prije nego je počeo rat u Siriji.

On je "podbacio na najstarijoj svjetskoj krizi, bliskoistočnoj", kaže Jakovina i naglašava da je unatoč Obaminim "ispravnim idejama" Bliski istok danas u većem kaosu nego što je bio.

"Politika prema Arapskom proljeću bila je nespretna i nedovoljno angažirana i pojačala je kaos koji danas gledamo u Siriji", naglašava Jakovina.

Puhovski na to dodaje da je Obama nastavio Bushevu politiku zanemarivanja NATO-a "gdje su američke snage intervenirale kad se američkim predsjednicima činilo da je to potrebno, a onda bi uzeli usput nekoga iz NATO-a koji je služio kao neka vrsta opravdanja". Pritom podsjeća da je zadnja prava akcija Sjevernoatlantskog saveza bila protiv Jugoslavije 1999.

Obamin glavni uspjeh bio je Pariški klimatski sporazum, smatra Banac, gdje se Obama pokazao kao pravi lider, ali to ne mijenja ocjenu "prosječnog, ako ne i ispodprosječnog vođenja vanjske politike" u kojoj se kao bolji trenuci mogu ubrojiti i zatopljenje odnosa s Kubom i nuklearni sporazum s Iranom, iako je ovo posljednje dovelo do zaoštravanja odnosa s Izraelom što je kulminiralo prije dva tjedna kada Washington nije stavio veto u VS-u na rezoluciju o izraelskoj kolonizaciji.

Puhovski ističe da "Obama čak nije uspio niti zatvoriti bazu u Guantanamu što je njegova najveća sramota".  

Obama je dva dana nakon što je preuzeo dužnost potpisao ukaz s ciljem zatvaranja američkog zatvora na Kubi u roku od godine dana. Osam godina poslije, iako ima mnogo manje zatvorenika, zatvor je i dalje tamo.

Međutim, i pariški sporazum i zdravstvena reforma i sporazum s Iranom trenutno su, čini se, u velikoj opasnosti jer je Trump već najavio da će poništiti mnoge odluke svoga prethodnika.

Reformirao zdravstvo i zaustavio ekonomsku krizu

Rezultati su mu mnogo bolji u unutarnjoj politici, kažu stručnjaci. Pritom ističu zdravstvenu reformu koja nosi njegovo ime i gospodarski oporavak.

"Obamacare je značio veliku promjenu u SAD-u, ali je još uvijek kompromis u odnosu na ono što je obećao i vjerojatno će biti vrlo brzo razgrađen", kaže Puhovski, referirajući se na najavu Donalda Trumpa da će ga poništiti. Obamin nasljednik pritom nije iznio nikakvu alternativu tom zakonu.

Taj je zakon "bio pošten potez da se popravi loša situacija. Doista postoji veliki broj Amerikanaca bez zdravstvene zaštite. Ne znam kako će republikanci pokušati to promijeniti i koje su alternative koje se nude", naglasio je Banac.

Jakovina se također pita što će zamijeniti Obamacare, koji smatra velikim korakom naprijed. Obuhvativši dvadesetak milijuna Amerikanaca, zakon je biio "najviše što se moglo učiniti u Americi u toj fazi da bi američko zdravstvo doneklo bilo poput onog europskog kada se radi o brizi o najsiromašije i najbolesnije".

Obama je prije svega, misli Ivo Banaca, uspješno odgovorio na veliku svjetsku krizu jer je učinio da se njezini najnegativniji učinci u Americi zaustave i dobrim dijelom obrnu u pozitivnom smjeru.

Jakovina je suglasan s time i usput dodaje Obamine pokušaje da bude inkluzivan kada se radi o rasama i manjinama.

Puhovski i Banac pak smatraju da su međurasni odnosi za vrijeme Obame, baš suprotno - pogoršani.

Paradoks - za vrijeme prvog afroameričkog predsjednika pogoršani međurasni odnosi

Povijest će Obamu upisati kao prvog afroameričkog predsjednika na čelu SAD-a, ali rasne netrpeljivosti u zemlji zbog toga nisu popustile, kažu Puhovski i Banac koji naglašavaju da veliki broj incidenata u kojima su lokalne policijske snage pucale i često ubijale crne demonstrante ili izgrednike govori o vrlo teškoj situaciji rasnih odnosa u Americi.

"Upravo u vrijeme njegova mandata koji je doživljen kao vrhunac emancipacije Afroamerikanaca došlo je do pogoršanja međurasnih odnosa i bilo je više rasnih incidenata nego što je bio slučaj u prethodnim administracijama", kaže Banac.

Pažljivo održavajući ravnotežu kako ne bi bio percipiran kao predsjednik prije svega tamnoputih Amerikanaca, Obama je, paradoksalno, zapravo bio neprikladan lider za rješavanje međurasnih trvenja.

Obama je, kako ne bi bio optužen za pristranost, "kao osoba afroameričkog podrijetla reagirao blaže nego bi trebao", pojašnjava Puhovski.

Jakovina suprotno tome kaže da je "Obama uspio smiriti međurasne odnose" jer se čini da je ukupnog međurasnog nasilja manje, ali je bilo više incidenata s policijom što je onda izazvalo demonstracije i nerede koji su medijski više praćeni.

"Obama nije razriješio rasni problem, on je uvijek postojao i on će još neko vrijeme postojati. On je pokazao dobar smjer, ali s Obamom nije apsolviran rasni problem u Americi", naglasio je Jakovina.

I Obama je toga bio svjestan pa je u svom posljednjem govoru u Chicagu rekao da njegov izbor nije porazio rasizam u SAD-u, kao što su se mnogi nadali. "Srca se moraju promijeniti", naglasio je.

Obama je također za svoga mandata pokušavao pooštriti zakon o nošenju oružja, ali to mu nije uspijevalo zbog snažnog protivljenja u Kongresu.

Na tom je polju imao male izglede, ističe Banac, jer je "nošenje oružja nešto što se u Americi doživljava kao demokratsko pravo i svaki pokušaj da se ono ograniči doživljava se kao protudemokratska mjera", rekao je Banac.  "Mislim da tu nije imao izgleda, a mislim da će slično biti i s njegovim nasljednicima".

Iako kod  zakona o nošenju oružja Obama nije uspio, Jakovina ipak naglašava da je važno da se s najvišeg mjesta progorovorilo o tom problemu.

U svom govoru 2004. koji ga je lansirao na političku pozornicu, Obama je istaknuo da ne postoje "liberalna Amerika i konzervativna Amerika, postoje samo Sjedinjene Američke Države".

Nacija koju ostavlja Trumpu očito je sve samo ne sjedinjena. Bez obzira na to, popularnost Baracka Husseina Obame u trenutku kad napušta Bijelu kuću na iznimno je visokoj razini, poput onih Ronalda Reagana i Billa Clintona. Koliko je uspješan predsjednik bio, sudit će ipak vrijeme koje dolazi.

Maša Taušan